Preskoči na glavni sadržaj

Andrew Davidson-"Vodoriga"

Izdanje ALGORITAM

Još kao tinejdžer počeo se baviti snimanjem porno filmova, svoju je pomalo neobičnu karijeru gradio godinama i od slavnog porno glumca zamamne vanjštine postao je poslovan čovjek u svijetu porno industrije. Odrastao je uz rođake ovisnike i sam postao ovisnik o teškim drogama, što ga je u kombinaciji sa alkoholom na kraju skupo stajalo. Doživio je gadnu prometnu nesreću dok je bio pod utjecajem vlastitih demona i život mu se u sekundi promijenio. Zadobio je opekline trećeg stupnja, glava, vrat, lice i veliki dio tijela opečeni su mu do neprepoznatljivosti, ostao je bez prstiju na nogama, slomljeno mu je jedna noga i nekoliko rebara, uklonjena mu je i muškost, a oporavak koji mu je slijedio bio je dug, bolan i mukotrpan, a razmišljanje o tome da si oduzme život čim napusti bolnicu postalo je dio svakodnevice.

Dok je trpio strašne bolove i razmišljao o tome kako mu na tijelo stavljaju tuđu kožu molio se samo da to čim prije završi, da sve nestane i da može prestati njegova agonija. Žalio je za divnim životom koji je imao, žalio je za svojim prijašnjim izgledom, žalio je zbog svih žena koje više nikada neće uči u njegov krevet, a najviše od svega boljelo je upravo ono što si nije htio priznati-ostao je sam. I dok je sa mukom stajao jedva tri sekunde u početku svoje terapije samo je razmišljao o vlastitoj smrti. A plan mu je bio paklen i bez mana, plan je bio toliko pomno razrađen da jednostavno nije bilo izgleda da preživi, a onda je na prag njegove bolničke sobe došla ona.

Marianne je i sama bila pacijentica iste bolnice, psihijatrijski slučaj sa drugog odjela, žena čija prošlost seže, kako ona kaže, čak sedamsto godina unatrag. Pojavila bi se neočekivano, nikada redovito, a uvijek sa nadom. Kiparica koja izrađuje vodorige, žena za koju se ne zna da li boluje od manične depresije ili šizofrenije, ali toliko unesena u želju da pomogne njemu da je bila posve normalna osoba. A on je sa njenim dolascima pomalo prestao razmišljati o samoubojstvu i počeo misli usmjeravati prema oporavku i prema njoj, počela mu je nedostajati, počeo se zaljubljivati.

Pričala mu je priče, divne, dirljive, bolne i tužne priče, romantične zgode koje su bile dio nje, a te su ga priče potakle da vidi svijet drugim očima i da poželi ponovno živjeti. Vratila mu je volju i snagu, vratila mu je želju i nadu, vratila mu je život, a da toga nije bio ni svjestan.

Iskreno da vam kažem, na početku priče nisam znala bi li se smijala ili gorko plakala. Zašto? Zato jer je priča pisana iz njegove perspektive, iz glave tog neimenovanog lika koji doživi nešto strašno, a on o tome priča kao o urnebesnoj pustolovini. On sve to prikazuje kao da se ništa loše nije dogodilo, kao da ga ništa ne boli, kao da uživa dok sa njega stružu kožu, kao da se veseli što će biti odbačen od strane društva, a znam da nije tako, trpi grozne bolove, i planira kako se najučinkovitije ubiti i dok sam čitala moram priznati smijeh mi je pobjegao sa usana, a sekundu kasnije pokajala sam se zbog toga dok mi je do mozga došla informacije da zapravo čitam priču koja nije nimalo smiješna. Možda će ponešto i vama zvučati smiješno, ali vjerujte situacija je krajnje ozbiljna.

Potresan je to roman koji prikazuje težak i dugotrajan proces kroz koji prolaze osobe za teškim opeklinama, mračna strana u njihovim glavama toliko dolazi do izražaja da sve i da tamo negdje ima svjetlosti oni se ne bi ni sjetili ići ususret njoj. A kada on više nije bio sam, sve se promijenilo, postalo je stvarno, ali sa divnim tračkom nade. Liječnici i medicinske sestre postali su mu prijatelji, razgovori sa njima ublažili su njegove rane i pružili mu sigurnost. Počele su ga veseliti sitnice, a to je zapravo ono što ga je tjeralo naprijed.

Što je mene dirnulo? Bolna priča jednog ovisnika, težak put koji je bio pred njim, predivne priče o ljubavi i patnji, mnoge stranice ispisane riječima hvale o knjigama koje svi toliko volimo i ponajviše me dirnulo neobično, a tako stvarno tumačenje Danteovog „Pakla“ i citati iz te knjige koji odišu smionošću i neobjašnjivom oazom snage. Kako dalje ide priča, kakve tajne naši likovi kriju, sve o njihovoj prošlosti i neočekivanoj budućnosti i što život donosi ovom neobičnom paru saznajte sami čitajući ovu nezaboravnu emocionalnu priču koja prikazuje smisao života iz neke druge perspektive, one manje lijepe, one koja boli i razara, a ipak donosi nešto predivno-volju, snagu, nadu i ljubav.

Recenziju napisala Sandra Avar


Primjedbe

  1. Jedna od dvije knjige koju nisam mogla pročitati ni do polovice..

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Jojo Moyes-"Djevojka koju si ostavio za sobom"

Profil

Godina je 1916., Prvi Svjetski rat, Francuska je okupirana, Nijemci tlače i uništavaju domove Francuza, a u tom je vrtlogu straha Sophie, mlada hrabra žena, čiji je muž odveden u logor, odlučna kako će pod svaku cijenu spasiti svoj gradić od pošasti okupacije. Njen dom Nijemci odaberu za mjesto na kojem će večerati i opskrbe je namjernicama kakobi kuhala slasne obroke za Herr Kommandanta i njegove časnike. Nije sretna zbog toga, prijatelji joj prestaju biti prijatelji, klevetaju je i osuđuju bez ijednog pitanja, svi su sigurni kako Sophie pomaže Nijemcima, ali ona se samo bori za opstanak. I koliko god sebe uvjerava kako neće stati ni pod koju cijenu na stranu neprijatelja, ona se ipak malo previše zbliži sa Herr Kommandantom i tada Sophie učini strašnu pogrešku. Čin koji je predvidjela, a ipak upala u klopku, naveo ju je da preispituje svoje odluke u detalje, ali povratka nije bilo, učinjeno se ne može ispraviti.

Vraćamo se u sadašnjost gdje upoznajemo Liv koju je muž perfekcion…

A.J.Finn-"Žena na prozoru"

Profil

Dok razmišljam kako vam prenijeti dojmove ovoga romana, a da vam ništa ne spojlam, možda da krenemo od nje, Anne, žene koja pati od agorafobije i koja doista pati u svakom smislu te riječi. Ona se boji otvorenih prostora, boji se nepreglednosti neba i nema šanse da izađe iz kuće. To je naravno posljedica traume o kojoj nam ona tek na sredini knjige počinje pričati.Njena je bol velika, proždire je krivnja pomiješana sa strahom, a kako bi to potisnula Anna se zatvorila u svoju kuću, prigušila je svjetla, ne otvara prozore, hranu i lijekove naručuje dostavom. U istoj kući živi David, on je njezin podstanar koji živi kat niže i koji joj pomaže oko sitnih poslova, tipa iznošenja smeća i takvih radnji koje bi Anni zadale previše kalkulacija i stresa.

Budući da Anna nema ništa pametno za raditi po cijele dane zatvorena u kući ona igra šah na internetu, pregledava tisuće stranica, istražuje o svome stanju, razgovara sa ljudima koji pate od agorafobije i špijunira susjede. Promatra ih kro…

Julia Quinn-"Kad je bio grešan"

Mozaik knjiga

Mislim da mi je ovaj roman do sada najbolji iz serije o obitelji Bridgerton. Od samog početka bolan i težak, suze se prolijevaju i stvarno mislim da ne bi bilo fer govoriti vam o tih prvih 70 stranica jer bio bi to prevelik spojler, ali taj uvod definitivno je prekretnica u životima Michaela i Francesce koji su u samo jednom trenu spoznali bol, patnju iveliki gubitak. Da trebalo se to dvoje naći, ali cijena koju su već u startu platili možda je bila mrvicu previsoka.

„U svačijem životu postoji neka prekretnica. Trenutak tako značajan, tako prodoran i jasan da ga čovjek osjeti kao udarac u prsa od kojeg ostaje bez zraka, te čovjek zna, bez i najmanje natruhe sumnje zna, kako njegov život više nikada neće biti isti.“

Michael je od prvog pogleda na Francescu zaboravio svoje razvratništo i zaljubio se u nju, u ženu svoga rođaka. Šutio je i volio je beskrajno nikada ne pokazujući svoje osjećaje prema njoj, nikada joj ne priznajući koliko je uistinu voli, a volio ju je i želio da…