Izdanje ALGORITAM
Još kao tinejdžer počeo se baviti snimanjem porno filmova, svoju je pomalo neobičnu karijeru gradio godinama i od slavnog porno glumca zamamne vanjštine postao je poslovan čovjek u svijetu porno industrije. Odrastao je uz rođake ovisnike i sam postao ovisnik o teškim drogama, što ga je u kombinaciji sa alkoholom na kraju skupo stajalo. Doživio je gadnu prometnu nesreću dok je bio pod utjecajem vlastitih demona i život mu se u sekundi promijenio. Zadobio je opekline trećeg stupnja, glava, vrat, lice i veliki dio tijela opečeni su mu do neprepoznatljivosti, ostao je bez prstiju na nogama, slomljeno mu je jedna noga i nekoliko rebara, uklonjena mu je i muškost, a oporavak koji mu je slijedio bio je dug, bolan i mukotrpan, a razmišljanje o tome da si oduzme život čim napusti bolnicu postalo je dio svakodnevice.
Dok je trpio strašne bolove i razmišljao o tome kako mu na tijelo stavljaju tuđu kožu molio se samo da to čim prije završi, da sve nestane i da može prestati njegova agonija. Žalio je za divnim životom koji je imao, žalio je za svojim prijašnjim izgledom, žalio je zbog svih žena koje više nikada neće uči u njegov krevet, a najviše od svega boljelo je upravo ono što si nije htio priznati-ostao je sam. I dok je sa mukom stajao jedva tri sekunde u početku svoje terapije samo je razmišljao o vlastitoj smrti. A plan mu je bio paklen i bez mana, plan je bio toliko pomno razrađen da jednostavno nije bilo izgleda da preživi, a onda je na prag njegove bolničke sobe došla ona.
Marianne je i sama bila pacijentica iste bolnice, psihijatrijski slučaj sa drugog odjela, žena čija prošlost seže, kako ona kaže, čak sedamsto godina unatrag. Pojavila bi se neočekivano, nikada redovito, a uvijek sa nadom. Kiparica koja izrađuje vodorige, žena za koju se ne zna da li boluje od manične depresije ili šizofrenije, ali toliko unesena u želju da pomogne njemu da je bila posve normalna osoba. A on je sa njenim dolascima pomalo prestao razmišljati o samoubojstvu i počeo misli usmjeravati prema oporavku i prema njoj, počela mu je nedostajati, počeo se zaljubljivati.
Pričala mu je priče, divne, dirljive, bolne i tužne priče, romantične zgode koje su bile dio nje, a te su ga priče potakle da vidi svijet drugim očima i da poželi ponovno živjeti. Vratila mu je volju i snagu, vratila mu je želju i nadu, vratila mu je život, a da toga nije bio ni svjestan.
Iskreno da vam kažem, na početku priče nisam znala bi li se smijala ili gorko plakala. Zašto? Zato jer je priča pisana iz njegove perspektive, iz glave tog neimenovanog lika koji doživi nešto strašno, a on o tome priča kao o urnebesnoj pustolovini. On sve to prikazuje kao da se ništa loše nije dogodilo, kao da ga ništa ne boli, kao da uživa dok sa njega stružu kožu, kao da se veseli što će biti odbačen od strane društva, a znam da nije tako, trpi grozne bolove, i planira kako se najučinkovitije ubiti i dok sam čitala moram priznati smijeh mi je pobjegao sa usana, a sekundu kasnije pokajala sam se zbog toga dok mi je do mozga došla informacije da zapravo čitam priču koja nije nimalo smiješna. Možda će ponešto i vama zvučati smiješno, ali vjerujte situacija je krajnje ozbiljna.
Potresan je to roman koji prikazuje težak i dugotrajan proces kroz koji prolaze osobe za teškim opeklinama, mračna strana u njihovim glavama toliko dolazi do izražaja da sve i da tamo negdje ima svjetlosti oni se ne bi ni sjetili ići ususret njoj. A kada on više nije bio sam, sve se promijenilo, postalo je stvarno, ali sa divnim tračkom nade. Liječnici i medicinske sestre postali su mu prijatelji, razgovori sa njima ublažili su njegove rane i pružili mu sigurnost. Počele su ga veseliti sitnice, a to je zapravo ono što ga je tjeralo naprijed.
Što je mene dirnulo? Bolna priča jednog ovisnika, težak put koji je bio pred njim, predivne priče o ljubavi i patnji, mnoge stranice ispisane riječima hvale o knjigama koje svi toliko volimo i ponajviše me dirnulo neobično, a tako stvarno tumačenje Danteovog „Pakla“ i citati iz te knjige koji odišu smionošću i neobjašnjivom oazom snage. Kako dalje ide priča, kakve tajne naši likovi kriju, sve o njihovoj prošlosti i neočekivanoj budućnosti i što život donosi ovom neobičnom paru saznajte sami čitajući ovu nezaboravnu emocionalnu priču koja prikazuje smisao života iz neke druge perspektive, one manje lijepe, one koja boli i razara, a ipak donosi nešto predivno-volju, snagu, nadu i ljubav.
Recenziju napisala Sandra Avar
Još kao tinejdžer počeo se baviti snimanjem porno filmova, svoju je pomalo neobičnu karijeru gradio godinama i od slavnog porno glumca zamamne vanjštine postao je poslovan čovjek u svijetu porno industrije. Odrastao je uz rođake ovisnike i sam postao ovisnik o teškim drogama, što ga je u kombinaciji sa alkoholom na kraju skupo stajalo. Doživio je gadnu prometnu nesreću dok je bio pod utjecajem vlastitih demona i život mu se u sekundi promijenio. Zadobio je opekline trećeg stupnja, glava, vrat, lice i veliki dio tijela opečeni su mu do neprepoznatljivosti, ostao je bez prstiju na nogama, slomljeno mu je jedna noga i nekoliko rebara, uklonjena mu je i muškost, a oporavak koji mu je slijedio bio je dug, bolan i mukotrpan, a razmišljanje o tome da si oduzme život čim napusti bolnicu postalo je dio svakodnevice.
Dok je trpio strašne bolove i razmišljao o tome kako mu na tijelo stavljaju tuđu kožu molio se samo da to čim prije završi, da sve nestane i da može prestati njegova agonija. Žalio je za divnim životom koji je imao, žalio je za svojim prijašnjim izgledom, žalio je zbog svih žena koje više nikada neće uči u njegov krevet, a najviše od svega boljelo je upravo ono što si nije htio priznati-ostao je sam. I dok je sa mukom stajao jedva tri sekunde u početku svoje terapije samo je razmišljao o vlastitoj smrti. A plan mu je bio paklen i bez mana, plan je bio toliko pomno razrađen da jednostavno nije bilo izgleda da preživi, a onda je na prag njegove bolničke sobe došla ona.
Marianne je i sama bila pacijentica iste bolnice, psihijatrijski slučaj sa drugog odjela, žena čija prošlost seže, kako ona kaže, čak sedamsto godina unatrag. Pojavila bi se neočekivano, nikada redovito, a uvijek sa nadom. Kiparica koja izrađuje vodorige, žena za koju se ne zna da li boluje od manične depresije ili šizofrenije, ali toliko unesena u želju da pomogne njemu da je bila posve normalna osoba. A on je sa njenim dolascima pomalo prestao razmišljati o samoubojstvu i počeo misli usmjeravati prema oporavku i prema njoj, počela mu je nedostajati, počeo se zaljubljivati.
Pričala mu je priče, divne, dirljive, bolne i tužne priče, romantične zgode koje su bile dio nje, a te su ga priče potakle da vidi svijet drugim očima i da poželi ponovno živjeti. Vratila mu je volju i snagu, vratila mu je želju i nadu, vratila mu je život, a da toga nije bio ni svjestan.
Iskreno da vam kažem, na početku priče nisam znala bi li se smijala ili gorko plakala. Zašto? Zato jer je priča pisana iz njegove perspektive, iz glave tog neimenovanog lika koji doživi nešto strašno, a on o tome priča kao o urnebesnoj pustolovini. On sve to prikazuje kao da se ništa loše nije dogodilo, kao da ga ništa ne boli, kao da uživa dok sa njega stružu kožu, kao da se veseli što će biti odbačen od strane društva, a znam da nije tako, trpi grozne bolove, i planira kako se najučinkovitije ubiti i dok sam čitala moram priznati smijeh mi je pobjegao sa usana, a sekundu kasnije pokajala sam se zbog toga dok mi je do mozga došla informacije da zapravo čitam priču koja nije nimalo smiješna. Možda će ponešto i vama zvučati smiješno, ali vjerujte situacija je krajnje ozbiljna.
Potresan je to roman koji prikazuje težak i dugotrajan proces kroz koji prolaze osobe za teškim opeklinama, mračna strana u njihovim glavama toliko dolazi do izražaja da sve i da tamo negdje ima svjetlosti oni se ne bi ni sjetili ići ususret njoj. A kada on više nije bio sam, sve se promijenilo, postalo je stvarno, ali sa divnim tračkom nade. Liječnici i medicinske sestre postali su mu prijatelji, razgovori sa njima ublažili su njegove rane i pružili mu sigurnost. Počele su ga veseliti sitnice, a to je zapravo ono što ga je tjeralo naprijed.
Što je mene dirnulo? Bolna priča jednog ovisnika, težak put koji je bio pred njim, predivne priče o ljubavi i patnji, mnoge stranice ispisane riječima hvale o knjigama koje svi toliko volimo i ponajviše me dirnulo neobično, a tako stvarno tumačenje Danteovog „Pakla“ i citati iz te knjige koji odišu smionošću i neobjašnjivom oazom snage. Kako dalje ide priča, kakve tajne naši likovi kriju, sve o njihovoj prošlosti i neočekivanoj budućnosti i što život donosi ovom neobičnom paru saznajte sami čitajući ovu nezaboravnu emocionalnu priču koja prikazuje smisao života iz neke druge perspektive, one manje lijepe, one koja boli i razara, a ipak donosi nešto predivno-volju, snagu, nadu i ljubav.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar