Izdanje Mozaik knjiga - čitam i lajkam Ova me priča jako uvukla u radnju i poprilično me uzdrmala samim time što imam prijateljicu koja je imala sličnu traumu pa isto sada ima OKP (opsesivno kompulzivni poremečaj) Njen život je izgubio stvarnost i svaku sitnicu koja nije u rutini ona shvaća kao opasnost. Zaista je jako teško nakon određene traume nastaviti ž ivjeti dalje kao da se ništa nije dogodilo, ali vjerujem da je onima koji to nisu doživjeli, pa i meni, takve situacije pomalo teško shvatiti. Ljudi sa OKP-om nisu čudaci, a nisu ni luđaci, njima nije mjesto u psihijatrijskim ustanovama i nije u redu ismijavati ih jer nisu oni krivi što su doživjeli nešto zbog čega se boje živjeti. Njima samo treba podrška, potpora i osjećaj sigurnosti. Treba im posvetiti puno vremena i puno pažnje. Treba ih naučiti kako ponovno stati na noge, kako steći osjećaj sigurnosti i kako ponovno voljeti. Isto tako i junakinja ove priče ima OKP, ali i PTSP, doživjela je gadnu traumu uzrokovanju zlost...