Preskoči na glavni sadržaj

John Strelecky-Kafić na kraju svijeta


Egmont Hrvatska

„Potez iz očaja mogao bi se isplatiti.“ O stvarno? Pokušala sam, trudila sam se, doista sam uložila puno snage i napravila brdo očajnih poteza i dobila sam samo još više očaja. Pomislili bi tako, kladim se istoga trena čim bi pročitali ovu uvodnu rečenicu. Ali doista je tako, stvarno ponekad moramo poduzeti krajnje drastične mjere kako bi nam se trud isplatio. To je nakon što je na autoputu stigao u prometni kaos pa se odlučio ići zaobilaznim putem, pa se na kraju izgubio i stigao u kafić Bogu iza nogu, mislio i John, a pitanja koja su ga tamo dočekala servirana na jelovniku bila su: Zašto ste ovdje? Bojite li se smrti? Jeste li ispunjeni? Koji bi bili vaši odgovori u ovome trenutku?

„Katkad pomaže sagledati stvari iz drugačije perspektive.“ Dobro kažu. Ako se zapitate zašto ste ovdje, na ovome svijetu i koja je vaša svrha vjerujem da nećete lako naći odgovore, ali odgovori postoje, a čim ste vi postavili sebi to pitanje automatski se u vama pobuđuje nagon da potražite i odgovor. Neće biti lako, neće biti odgovor serviran na pladnju, morat ćete zaviriti u dubinu svoje duše i potražiti ono nešto što vas čini sretnima. Možda je ono što vas veseli neka sitnica koju ignorirate, možda je to što vas čini sretnima pomaganje drugima, vi taj odgovor morate naći sami. „Odluka je uvijek na tebi, kao i u svim drugim prilikama.“

Važno je pomicati vlastite granice i vjerojatno ćemo onda naći to nešto što nas veseli i ispunjava. Za mene su to knjige i čitanje, pisanje o pročitanom čini me stvarno drugačijom osobom, u tome sam se našla i to je moj ispušni ventil. Mislim da najbolju recenziju napišem kada sam u afektu, ponesena stvarnim događajima, možda jadna ili samo svadljiva, ali pisanje me potpuno ispunjava. Samo treba uprti snage, uložiti vrijeme i trud i vaša će ta neka mala sitnica početi rasti. Samo trenutak mira, koncentracije i inspiracije i to nešto vaše početi će poprimati drugi oblik i ispuniti vas srećom i zadovoljstvom.

„Zašto toliko vremena provodimo pripremajući se za vrijeme kada ćemo moći raditi što želimo, umjesto da već sad radimo što želimo?“ Što vas sprečava? Što vas koči? Pokrenite se samo i slijedite srce. Nema tu puno filozofije, ne solim vam pamet, ne pričam gluposti, samo sam realna. Sve je u tome da pronađete svoj smisao života, tražio ga je i John, tražio je samo malo odmora, a pronašao je jedan kafić gdje su mu divni ljudi postavili nekoliko ključnih pitanja i servirali mu slasnu večeru popraćenu sa nekoliko poučnih priča. Uglavnom, poanta svega je da ponekad stvarno naše dragocijeno vrijeme trošimo na potpuno nepotrebne stravi, na nešto što smatramo da moramo raditi, a potiskujemo osjećaj sreće i ne dopuštamo mu da nas preuzme. Sami moramo odrediti što je to što nas ispunjava, sami biramo hoćemo li biti sretni ili samo jako zaposleni. To je to, prava se sreća krije u sitnicama, to stalno ponavljam i znam da ne griješim. „Poanta je doista raditi stvari koje želim raditi.“

Možemo birati svoj put, samo moramo krenuti u pravome smjeru kako se taj put ne bi odabrao sam, a ova poučna priča koju nam John priča pokrenuti će u vama lavinu pitanja, na vama je samo da sami sebi pružite odgovore. Zapitala sam se i ja jesam li ispunjena, e pa jesam, sretna sam i na pravome sam putu jer samo to je ono što je važno.

Recenziju napisala Sandra Avar



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Jojo Moyes-"Djevojka koju si ostavio za sobom"

Profil

Godina je 1916., Prvi Svjetski rat, Francuska je okupirana, Nijemci tlače i uništavaju domove Francuza, a u tom je vrtlogu straha Sophie, mlada hrabra žena, čiji je muž odveden u logor, odlučna kako će pod svaku cijenu spasiti svoj gradić od pošasti okupacije. Njen dom Nijemci odaberu za mjesto na kojem će večerati i opskrbe je namjernicama kakobi kuhala slasne obroke za Herr Kommandanta i njegove časnike. Nije sretna zbog toga, prijatelji joj prestaju biti prijatelji, klevetaju je i osuđuju bez ijednog pitanja, svi su sigurni kako Sophie pomaže Nijemcima, ali ona se samo bori za opstanak. I koliko god sebe uvjerava kako neće stati ni pod koju cijenu na stranu neprijatelja, ona se ipak malo previše zbliži sa Herr Kommandantom i tada Sophie učini strašnu pogrešku. Čin koji je predvidjela, a ipak upala u klopku, naveo ju je da preispituje svoje odluke u detalje, ali povratka nije bilo, učinjeno se ne može ispraviti.

Vraćamo se u sadašnjost gdje upoznajemo Liv koju je muž perfekcion…

A.J.Finn-"Žena na prozoru"

Profil

Dok razmišljam kako vam prenijeti dojmove ovoga romana, a da vam ništa ne spojlam, možda da krenemo od nje, Anne, žene koja pati od agorafobije i koja doista pati u svakom smislu te riječi. Ona se boji otvorenih prostora, boji se nepreglednosti neba i nema šanse da izađe iz kuće. To je naravno posljedica traume o kojoj nam ona tek na sredini knjige počinje pričati.Njena je bol velika, proždire je krivnja pomiješana sa strahom, a kako bi to potisnula Anna se zatvorila u svoju kuću, prigušila je svjetla, ne otvara prozore, hranu i lijekove naručuje dostavom. U istoj kući živi David, on je njezin podstanar koji živi kat niže i koji joj pomaže oko sitnih poslova, tipa iznošenja smeća i takvih radnji koje bi Anni zadale previše kalkulacija i stresa.

Budući da Anna nema ništa pametno za raditi po cijele dane zatvorena u kući ona igra šah na internetu, pregledava tisuće stranica, istražuje o svome stanju, razgovara sa ljudima koji pate od agorafobije i špijunira susjede. Promatra ih kro…

Julia Quinn-"Kad je bio grešan"

Mozaik knjiga

Mislim da mi je ovaj roman do sada najbolji iz serije o obitelji Bridgerton. Od samog početka bolan i težak, suze se prolijevaju i stvarno mislim da ne bi bilo fer govoriti vam o tih prvih 70 stranica jer bio bi to prevelik spojler, ali taj uvod definitivno je prekretnica u životima Michaela i Francesce koji su u samo jednom trenu spoznali bol, patnju iveliki gubitak. Da trebalo se to dvoje naći, ali cijena koju su već u startu platili možda je bila mrvicu previsoka.

„U svačijem životu postoji neka prekretnica. Trenutak tako značajan, tako prodoran i jasan da ga čovjek osjeti kao udarac u prsa od kojeg ostaje bez zraka, te čovjek zna, bez i najmanje natruhe sumnje zna, kako njegov život više nikada neće biti isti.“

Michael je od prvog pogleda na Francescu zaboravio svoje razvratništo i zaljubio se u nju, u ženu svoga rođaka. Šutio je i volio je beskrajno nikada ne pokazujući svoje osjećaje prema njoj, nikada joj ne priznajući koliko je uistinu voli, a volio ju je i želio da…