Zanimljiva priča koja spaja povijest i sadašnjost, odnosno Birdie, kći jednog urara koja je spletom nesretnih okolnosti postala kradljivica i Elodie, mladu arhivisticu koja slučajno pronalazi nešto što je izuzetno podsjeća na priču koju joj je pričala majka.
Kako je Birdie uopće dobila taj nadimak? Koje je njeno pravo ime s obzirom na to da je bila sklona krađi identiteta? Kako je postala muza darovitom slikaru? Uz odgovore na ova pitanja saznat ćete također i gdje je nestao predivan dijamant, tko je ubijen, a tko ubojica. Upoznat ćete jako puno likova koji pričaju svoje uznemirujuće priče, a dobit ćete i nekoliko ljubavnih priča koje su završile posve neočekivano.
Priča je super, zanimljiva je i maštovita, ali previše se opisuje apsolutno sve u najsitnije detalje i to me strašno usporilo i umorilo, a kako stalno u zraku visi neka misterija ipak sam nastavila čitati jer jednostavno sam morala saznati kako su Birdie i Elodie povezane. Likovi su svi nekim putevima povezani, a na vama je samo da istražite tko je kome što i kako ta neobična priča završava.
Zašto sam ovu priču nazvala neobičnom? E pa o tome ćemo sada. Vilinska kraljica, vilinska djeca i duhovi. Kako vam to zvuči? Mene su opčinile te neobjašnjive sile koje osjećaju likovi u jednoj posebnoj kući, vile i čarolije također su povezani s tom kućom i kada pročitate tu bajku s nevjerojatnim krajem sve će vam se, i dobro i zlo, posložiti u veličanstvenu cjelinu i dati vam poruke o ljubavi, povjerenju i lažima koje bi vam mogle uništiti živote.
„Poanta je da, bez obzira na zlo koje bi nas moglo snaći, biti voljen znači biti zaštićen.“
Da, svakako je to priča o ljubavi, koga voljeti, kako iskreno voljeti i tko će biti taj netko tko će nas zaštititi i zauvijek biti uz nas. I ako očekujete puno pričanja o satovima i spomenutom uraru to si odmah možete prekrižiti jer ovo je ipak priča o njegovoj kćeri koja je imala težak i bolan život u laži, a sve u ime ljubavi.
„Svaki sat je jedinstven, a kao i kod ljudi, njegovo lice, obično ili lijepo, samo je maska koja skriva složeni mehanizam.“
Preporuka od mene za priču, za radnju i za likove jer sve je to osebujno, dramatično i strastveno, a to što je stil pisanja poetičan, detaljan i što odlazi u prevelike dubine možda bolje da zanemarite, a možda upravo baš to volite pa uživajte.
Mozaik knjiga
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar