Izdanje Profil
Sabrina je spasiteljica na bazenu, za nju u tom poslu nema baš nikakvih akcija spašavanja osim nadgledanja starijih ljudi kako rade svoje rutinsko plivanje i tek poneki ludi starac koji nema drugog posla nego se svakodnevno želi utopiti. Da, čista dosada, a onda jednoga dana kada je samo na nekoliko minuta otišla po kavu dogodi se akcija spašavanja u kojoj ona naravno nije sudjelovala. Sve kao da se urotilo protiv nje i život nikako da joj ponudi nešto više, nešto uzbudljivo. A tu je onda i taj problem sa disanjem, ma ne u zdravstvenom smislu već snažan osjećaj kako se ona zapravo ne zna ponašati na suhom, ne zna što osjeća, nije joj jasno to njeno stanje koje joj život čini ispraznim.
„Diši. Katkad se moram podsjetiti na disanje. Čovjek bi pomislio da je to urođeni nagon, ali ne, ja udahnem i zaboravim izdahnuti dok mi se tijelo ne ukoči i napne, srce mi snažno tuče, a prsa se stežu dok se zabrinuta glava pita što nije u redu.“
Istoga dana dok joj polako tonu sve lađe, Sabrina odlazi u bolnicu ocu pokupiti pakete koji su stigli za njega, ali naravno nisu trebali biti dostavljeni njemu kako mu se ne bi narušilo već ionako teško stanje prisebnosti. U kutijama se nalaze pikule, sjajne, blještave, šarene, divne i veliki popis tog inventara savršeno ispisan očevim rukopisom. Malo bolje proučivši Sabrina shvati da je ta zbirka itekako vrijedna, ali najvrjednije pikule nedostaju prema onome što piše u popisu. I tada se Sabrina baca u potragu za nestalim pikulama. Zašto? Jer vidjela je sjaj u očima svoga oca kada mu je pokazala samo nekoliko predivnih pikula i iako nije želio o tome pričati ili se možda ne sjeća, ona smatra kako je ta potraga vrijedna svega, vrijedna odricanja, boli, ali nikako zaborava.
Potraga nije nimalo lagana, neke poluistine vode je u krivom smjeru, putem doživljava razne neugodnosti, ali malo pomalo raspliče se klupko istine i sva prošlost dolazi pred lice pravde. Nitko zapravo ne zna ili ne želi priznati da je njen otac bio strastveni sakupljač pikula, ali ni ona sama ne zna kako će na tom putu kojim želi krenuti u potragu zapravo naći drugi smisao svoga života i da će ponovno upoznati sebe. Gdje se nalaze pikule koje nedostaju u kolekciji...isto je kao i da se pitamo što nam zapravo nedostaje u životu.
„Skupljač pikula“ predivna je priča ispričana sa Sabrinine strane gdje doznajemo sve o njenom životu, njenoj obitelji, mužu, djeci, ali i njenom nezadovoljstvu i podijeljenim osjećajima. Otac i majka su joj razvedeni, majka ne govori sve što bi trebala znati, prešućuju se važne stvari, a sve nas to navodi da sa strepnjom očekujemo što će se dalje dogoditi. Drugu stranu priče pratimo od strane Sabrininog oca. On nam priča cijelu svoju priču počevši sve tamo gdje se zapravo i rodila ljubav prema pikulama. Uvodi nas polako u svoj svijet siromaštva, u svijet okružen brojnom braćom i sestrama, u svijet gdje pikule vladaju svime što je njemu važno.
Svaka odluka nosi svoje posljedice, svaka tajna nosi strah od otkrivanja... a svaka prošlost nosi zaborav, a što ako neke stvari ne pronađu zaborav?
„U mojem pamćenju postoje tri kategorije: ono što želim zaboraviti, ono što ne mogu zaboraviti i ono što sam zaboravila da sam zaboravila dok se toga opet ne prisjetim....Ali postoji još jedna kategorija. Svi imamo stvari koje nikada ne želimo zaboraviti i potreban nam je netko tko će ih pamtiti uz nas, za svaki slučaj.“
Priča je ovo koja pršti živopisnim likovima, emocije se prelijevaju iz gorkog u slatko, a radnja sa svakom stranicom postaje sve napetija. Prekrasno, šokantno i jednostavno savršeno. Neopisivo diljiv roman prepun bolnih sjećanja koji nam pokazuje kako zapravo trebamo pronaći način da razumijemo sebe. Ponekad se treba pomiriti sa istinom, prihvatiti činjenice, a ponekad, samo ponekad trebamo sudbinu uzeti u svoje ruke i sreću potražiti na drugim mjestima, vrijedi, probajte.
Recenziju napisala Sandra Avar
Sabrina je spasiteljica na bazenu, za nju u tom poslu nema baš nikakvih akcija spašavanja osim nadgledanja starijih ljudi kako rade svoje rutinsko plivanje i tek poneki ludi starac koji nema drugog posla nego se svakodnevno želi utopiti. Da, čista dosada, a onda jednoga dana kada je samo na nekoliko minuta otišla po kavu dogodi se akcija spašavanja u kojoj ona naravno nije sudjelovala. Sve kao da se urotilo protiv nje i život nikako da joj ponudi nešto više, nešto uzbudljivo. A tu je onda i taj problem sa disanjem, ma ne u zdravstvenom smislu već snažan osjećaj kako se ona zapravo ne zna ponašati na suhom, ne zna što osjeća, nije joj jasno to njeno stanje koje joj život čini ispraznim.
„Diši. Katkad se moram podsjetiti na disanje. Čovjek bi pomislio da je to urođeni nagon, ali ne, ja udahnem i zaboravim izdahnuti dok mi se tijelo ne ukoči i napne, srce mi snažno tuče, a prsa se stežu dok se zabrinuta glava pita što nije u redu.“
Istoga dana dok joj polako tonu sve lađe, Sabrina odlazi u bolnicu ocu pokupiti pakete koji su stigli za njega, ali naravno nisu trebali biti dostavljeni njemu kako mu se ne bi narušilo već ionako teško stanje prisebnosti. U kutijama se nalaze pikule, sjajne, blještave, šarene, divne i veliki popis tog inventara savršeno ispisan očevim rukopisom. Malo bolje proučivši Sabrina shvati da je ta zbirka itekako vrijedna, ali najvrjednije pikule nedostaju prema onome što piše u popisu. I tada se Sabrina baca u potragu za nestalim pikulama. Zašto? Jer vidjela je sjaj u očima svoga oca kada mu je pokazala samo nekoliko predivnih pikula i iako nije želio o tome pričati ili se možda ne sjeća, ona smatra kako je ta potraga vrijedna svega, vrijedna odricanja, boli, ali nikako zaborava.
Potraga nije nimalo lagana, neke poluistine vode je u krivom smjeru, putem doživljava razne neugodnosti, ali malo pomalo raspliče se klupko istine i sva prošlost dolazi pred lice pravde. Nitko zapravo ne zna ili ne želi priznati da je njen otac bio strastveni sakupljač pikula, ali ni ona sama ne zna kako će na tom putu kojim želi krenuti u potragu zapravo naći drugi smisao svoga života i da će ponovno upoznati sebe. Gdje se nalaze pikule koje nedostaju u kolekciji...isto je kao i da se pitamo što nam zapravo nedostaje u životu.
„Skupljač pikula“ predivna je priča ispričana sa Sabrinine strane gdje doznajemo sve o njenom životu, njenoj obitelji, mužu, djeci, ali i njenom nezadovoljstvu i podijeljenim osjećajima. Otac i majka su joj razvedeni, majka ne govori sve što bi trebala znati, prešućuju se važne stvari, a sve nas to navodi da sa strepnjom očekujemo što će se dalje dogoditi. Drugu stranu priče pratimo od strane Sabrininog oca. On nam priča cijelu svoju priču počevši sve tamo gdje se zapravo i rodila ljubav prema pikulama. Uvodi nas polako u svoj svijet siromaštva, u svijet okružen brojnom braćom i sestrama, u svijet gdje pikule vladaju svime što je njemu važno.
Svaka odluka nosi svoje posljedice, svaka tajna nosi strah od otkrivanja... a svaka prošlost nosi zaborav, a što ako neke stvari ne pronađu zaborav?
„U mojem pamćenju postoje tri kategorije: ono što želim zaboraviti, ono što ne mogu zaboraviti i ono što sam zaboravila da sam zaboravila dok se toga opet ne prisjetim....Ali postoji još jedna kategorija. Svi imamo stvari koje nikada ne želimo zaboraviti i potreban nam je netko tko će ih pamtiti uz nas, za svaki slučaj.“
Priča je ovo koja pršti živopisnim likovima, emocije se prelijevaju iz gorkog u slatko, a radnja sa svakom stranicom postaje sve napetija. Prekrasno, šokantno i jednostavno savršeno. Neopisivo diljiv roman prepun bolnih sjećanja koji nam pokazuje kako zapravo trebamo pronaći način da razumijemo sebe. Ponekad se treba pomiriti sa istinom, prihvatiti činjenice, a ponekad, samo ponekad trebamo sudbinu uzeti u svoje ruke i sreću potražiti na drugim mjestima, vrijedi, probajte.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar