(Fatal voyage 4)
Izdanje Mozaik knjiga - čitam i lajkam
Dogodi se gadna zrakoplovna nesreća, izgubljeno je više od osamdeset mladih života. Tempe se nalazi u blizini pa po naređenju svrati na mjesto pada aviona. Šuma je prepuna beživotnih tijela, olupina aviona te neidentificiranih stvari. Kreće istraga u toku koje Tempe pronalazi i jedno stopalo koje kako ona misli ne pripada nikome iz aviona. Mnoga se tijela ne mogu identificirati, a najgore od svega je to da je u avionu bio i detektiv Bertrand. Tempe i Ryan su shrvani tim saznanjem.
Tempe je očito nekome stala na žulj kada je pronašla to stopalo bez vlasnika i u svega par dana je uklonjena sa slučaja pod optužbom da zloupotrebljava dokaze, neprofesionalno se ponaša i ometa tuđi posjed. Ubrzo biva suspendirana sa svih slučajeva i ne preostaje joj ništa drugo nego vratiti se kući. I dalje je kopka činjenica kako su joj nedužnoj smjestili, ali utjehu nalazi u zagrljaju bivšeg muža od kojeg se još uvijek nije razvela iako već dugo žive odvojeno. Pitate se što je sa Tempe i Ryanom? Pa Ryan se malo udaljio od Brennanice, otišao na tajni zadatak o kojem nikome nije ništa želio pričati, pogodila ga je smrt kolege i neka mu Danielle stvara probleme. Ali to ću ostaviti vama da rješavate.
Dok se istražuje zbog čega se srušio avion, Tempe ipak njuška oko slučaja neidentificiranog stopala i njegovog vlasnika. Budući da je u šumi nedaleko od mjesta pada aviona našla napuštenu kuću, Tempe će se uvaliti u velike probleme kada sazna tko je tu kuću i u koje svrhe koristio. Neću vam pričati o tome, ali mislim da će vam biti zanimljivo ako vam kažem da se u kući krije čisto zlo.
Eto tako, pad aviona, nestale starije osobe, pleme Cherokee, dva svećenika koji se ne podnose, stanovnici koji znaju sve ali ne pričaju ništa i najgore od svega je kada nestane Tempina prijateljica. Zavrzlame su to koje će na kraju opet dobiti savršeni smisao i sve će se povezati u intrigantnu cjelinu popraćenu užasom i jezom. Tempina čast je u pitanju, posao joj visi o niti, spomenuto stopalo je nestalo, netko nam pokušava ubiti Tempe i sabotirati istragu. I opet bolno i dirljivo štivo ispunjeno patnjom i stravom. Ubojstva su i dalje ekstremno brutalna, ubojice ne pitaju za mjesto ni vrijeme, a čitatelji se prže na laganoj vatri. U zraku je napetost koju možete nožem rezati, a likovi se u svega par stranica iz dobrih pretvaraju u loše.
I za kraj ovog trećeg dijela mislim da bih trebala spomenuti što je autorica napisala u pogovoru, možda vam na taj način približim nju i njen način pisanja, a i sam tijek svake njene priče imat će vam puno više smisla. Kaže kako je „Kobno putovanje“ napisala prije 11.rujan, a budući da je isto kao i Tempe forenzična antropologinja te radi u dva mrtvozornička ureda sudjelovala je u spašavanju nakon uništenja World Trade Centra i vidjela mnogo boli i tuge. Sudjelovala je i mnogim drugim eshumacijama masovnih grobnica i kaže kako zna što znači suočiti se sa tijelima žrtava i duševnim bolima onih koji su izgubili svoje najmilije. Eto nam odgovora kako su nastale sve ove priče, odakle toliko autentičnosti te istinke patnje i brige. Ovo je od mene i dalje preporuka, a nakon ovih riječi autorice knjige ću čitati sa mnogo više poštovanja i suosjećajnosti, jer sada mi te knjige više nisu fikcija, sada u tim knjigama ima onog nečeg stvarnog.
Recenziju napisala Sandra Avar
Izdanje Mozaik knjiga - čitam i lajkam
Dogodi se gadna zrakoplovna nesreća, izgubljeno je više od osamdeset mladih života. Tempe se nalazi u blizini pa po naređenju svrati na mjesto pada aviona. Šuma je prepuna beživotnih tijela, olupina aviona te neidentificiranih stvari. Kreće istraga u toku koje Tempe pronalazi i jedno stopalo koje kako ona misli ne pripada nikome iz aviona. Mnoga se tijela ne mogu identificirati, a najgore od svega je to da je u avionu bio i detektiv Bertrand. Tempe i Ryan su shrvani tim saznanjem.
Tempe je očito nekome stala na žulj kada je pronašla to stopalo bez vlasnika i u svega par dana je uklonjena sa slučaja pod optužbom da zloupotrebljava dokaze, neprofesionalno se ponaša i ometa tuđi posjed. Ubrzo biva suspendirana sa svih slučajeva i ne preostaje joj ništa drugo nego vratiti se kući. I dalje je kopka činjenica kako su joj nedužnoj smjestili, ali utjehu nalazi u zagrljaju bivšeg muža od kojeg se još uvijek nije razvela iako već dugo žive odvojeno. Pitate se što je sa Tempe i Ryanom? Pa Ryan se malo udaljio od Brennanice, otišao na tajni zadatak o kojem nikome nije ništa želio pričati, pogodila ga je smrt kolege i neka mu Danielle stvara probleme. Ali to ću ostaviti vama da rješavate.
Dok se istražuje zbog čega se srušio avion, Tempe ipak njuška oko slučaja neidentificiranog stopala i njegovog vlasnika. Budući da je u šumi nedaleko od mjesta pada aviona našla napuštenu kuću, Tempe će se uvaliti u velike probleme kada sazna tko je tu kuću i u koje svrhe koristio. Neću vam pričati o tome, ali mislim da će vam biti zanimljivo ako vam kažem da se u kući krije čisto zlo.
Eto tako, pad aviona, nestale starije osobe, pleme Cherokee, dva svećenika koji se ne podnose, stanovnici koji znaju sve ali ne pričaju ništa i najgore od svega je kada nestane Tempina prijateljica. Zavrzlame su to koje će na kraju opet dobiti savršeni smisao i sve će se povezati u intrigantnu cjelinu popraćenu užasom i jezom. Tempina čast je u pitanju, posao joj visi o niti, spomenuto stopalo je nestalo, netko nam pokušava ubiti Tempe i sabotirati istragu. I opet bolno i dirljivo štivo ispunjeno patnjom i stravom. Ubojstva su i dalje ekstremno brutalna, ubojice ne pitaju za mjesto ni vrijeme, a čitatelji se prže na laganoj vatri. U zraku je napetost koju možete nožem rezati, a likovi se u svega par stranica iz dobrih pretvaraju u loše.
I za kraj ovog trećeg dijela mislim da bih trebala spomenuti što je autorica napisala u pogovoru, možda vam na taj način približim nju i njen način pisanja, a i sam tijek svake njene priče imat će vam puno više smisla. Kaže kako je „Kobno putovanje“ napisala prije 11.rujan, a budući da je isto kao i Tempe forenzična antropologinja te radi u dva mrtvozornička ureda sudjelovala je u spašavanju nakon uništenja World Trade Centra i vidjela mnogo boli i tuge. Sudjelovala je i mnogim drugim eshumacijama masovnih grobnica i kaže kako zna što znači suočiti se sa tijelima žrtava i duševnim bolima onih koji su izgubili svoje najmilije. Eto nam odgovora kako su nastale sve ove priče, odakle toliko autentičnosti te istinke patnje i brige. Ovo je od mene i dalje preporuka, a nakon ovih riječi autorice knjige ću čitati sa mnogo više poštovanja i suosjećajnosti, jer sada mi te knjige više nisu fikcija, sada u tim knjigama ima onog nečeg stvarnog.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar