Preskoči na glavni sadržaj

Andrew Davidson-"Vodoriga"

Izdanje ALGORITAM

Još kao tinejdžer počeo se baviti snimanjem porno filmova, svoju je pomalo neobičnu karijeru gradio godinama i od slavnog porno glumca zamamne vanjštine postao je poslovan čovjek u svijetu porno industrije. Odrastao je uz rođake ovisnike i sam postao ovisnik o teškim drogama, što ga je u kombinaciji sa alkoholom na kraju skupo stajalo. Doživio je gadnu prometnu nesreću dok je bio pod utjecajem vlastitih demona i život mu se u sekundi promijenio. Zadobio je opekline trećeg stupnja, glava, vrat, lice i veliki dio tijela opečeni su mu do neprepoznatljivosti, ostao je bez prstiju na nogama, slomljeno mu je jedna noga i nekoliko rebara, uklonjena mu je i muškost, a oporavak koji mu je slijedio bio je dug, bolan i mukotrpan, a razmišljanje o tome da si oduzme život čim napusti bolnicu postalo je dio svakodnevice.

Dok je trpio strašne bolove i razmišljao o tome kako mu na tijelo stavljaju tuđu kožu molio se samo da to čim prije završi, da sve nestane i da može prestati njegova agonija. Žalio je za divnim životom koji je imao, žalio je za svojim prijašnjim izgledom, žalio je zbog svih žena koje više nikada neće uči u njegov krevet, a najviše od svega boljelo je upravo ono što si nije htio priznati-ostao je sam. I dok je sa mukom stajao jedva tri sekunde u početku svoje terapije samo je razmišljao o vlastitoj smrti. A plan mu je bio paklen i bez mana, plan je bio toliko pomno razrađen da jednostavno nije bilo izgleda da preživi, a onda je na prag njegove bolničke sobe došla ona.

Marianne je i sama bila pacijentica iste bolnice, psihijatrijski slučaj sa drugog odjela, žena čija prošlost seže, kako ona kaže, čak sedamsto godina unatrag. Pojavila bi se neočekivano, nikada redovito, a uvijek sa nadom. Kiparica koja izrađuje vodorige, žena za koju se ne zna da li boluje od manične depresije ili šizofrenije, ali toliko unesena u želju da pomogne njemu da je bila posve normalna osoba. A on je sa njenim dolascima pomalo prestao razmišljati o samoubojstvu i počeo misli usmjeravati prema oporavku i prema njoj, počela mu je nedostajati, počeo se zaljubljivati.

Pričala mu je priče, divne, dirljive, bolne i tužne priče, romantične zgode koje su bile dio nje, a te su ga priče potakle da vidi svijet drugim očima i da poželi ponovno živjeti. Vratila mu je volju i snagu, vratila mu je želju i nadu, vratila mu je život, a da toga nije bio ni svjestan.

Iskreno da vam kažem, na početku priče nisam znala bi li se smijala ili gorko plakala. Zašto? Zato jer je priča pisana iz njegove perspektive, iz glave tog neimenovanog lika koji doživi nešto strašno, a on o tome priča kao o urnebesnoj pustolovini. On sve to prikazuje kao da se ništa loše nije dogodilo, kao da ga ništa ne boli, kao da uživa dok sa njega stružu kožu, kao da se veseli što će biti odbačen od strane društva, a znam da nije tako, trpi grozne bolove, i planira kako se najučinkovitije ubiti i dok sam čitala moram priznati smijeh mi je pobjegao sa usana, a sekundu kasnije pokajala sam se zbog toga dok mi je do mozga došla informacije da zapravo čitam priču koja nije nimalo smiješna. Možda će ponešto i vama zvučati smiješno, ali vjerujte situacija je krajnje ozbiljna.

Potresan je to roman koji prikazuje težak i dugotrajan proces kroz koji prolaze osobe za teškim opeklinama, mračna strana u njihovim glavama toliko dolazi do izražaja da sve i da tamo negdje ima svjetlosti oni se ne bi ni sjetili ići ususret njoj. A kada on više nije bio sam, sve se promijenilo, postalo je stvarno, ali sa divnim tračkom nade. Liječnici i medicinske sestre postali su mu prijatelji, razgovori sa njima ublažili su njegove rane i pružili mu sigurnost. Počele su ga veseliti sitnice, a to je zapravo ono što ga je tjeralo naprijed.

Što je mene dirnulo? Bolna priča jednog ovisnika, težak put koji je bio pred njim, predivne priče o ljubavi i patnji, mnoge stranice ispisane riječima hvale o knjigama koje svi toliko volimo i ponajviše me dirnulo neobično, a tako stvarno tumačenje Danteovog „Pakla“ i citati iz te knjige koji odišu smionošću i neobjašnjivom oazom snage. Kako dalje ide priča, kakve tajne naši likovi kriju, sve o njihovoj prošlosti i neočekivanoj budućnosti i što život donosi ovom neobičnom paru saznajte sami čitajući ovu nezaboravnu emocionalnu priču koja prikazuje smisao života iz neke druge perspektive, one manje lijepe, one koja boli i razara, a ipak donosi nešto predivno-volju, snagu, nadu i ljubav.

Recenziju napisala Sandra Avar


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kristin Hannah- "Divlja djevojčica"

Jednog se dana u malom gradiću pojavi djevojčica, ona ne govori, prljava je i neuhranjena, u naručju drži štene vuka, a na tijelu ima ožiljke vezivanja. Pronalazi je lokalna policija i naravno čine sve kako bi saznali njezin identitet, te smatraju kako bi bilo najbolje da sa djevojčicom radi psiholog.  Julia je psihologinja koja je i sama nedavno doživjela trage diju i ostala ispunjena samoćom, a dolaskom Alise u njen dom stvari se brzo promijene i Julia mora potisnuti svoje osjećaje i posegnuti u dušu izgubljenog i uplašenog djeteta. Nitko ne zna da li je djevojčica bila ostavljena u šumi, izgubljena ili možda oteta, ali policija čini sve kako bi saznali tko je zapravo ona i što joj se dogodilo. U toku već vidnog napretka male djevojčice Alise pojavljuje se njezin biološki otac, osuđeni ubojica i traži da mu Julia, koju je Alisa jako zavoljela, vrati kćer. Hoće li Julia vratiti Alisu ocu? Kako će Alisa reagirati na Julijine pokušaje socijalizacije i hoće li ikada postati normalno dije

Kristin Hannah- Četiri vjetra

  Zadivljujuća priča o preživljavanju i nestvarno realna borba u kontrastu s hrabrosti. Nevjerojatan san, snažne žene i potresna obiteljska saga koja će vas na trenutke i pošteno rasplakati. Kao što već pišu, priča je to o ljubavi, upornosti i gruboj stvarnosti u vrijeme velike suše, odnosno razdoblja Velike depresije. Romane Kristin Hannah obožavam sve redom, nisam još naišla na neki koji bi me razočarao. Istina da su neki bolji, a neki pomalo na ljestvici niže, ali svejedno ih nekako sve volim. Jedini još koji nisam čitala je Boje istine, ali i to ću ovih dana ispraviti. Nego vratimo se ovoj priči. Sažetak ću vam citirati: „Teksas 1934. Elsa je oduvijek žudjela za ljubavi i prihvaćanjem koje joj njezini bogati ali hladni roditelji nikada nisu pružili. Štoviše, misle kako će ostati vječna usidjelica jer nije lijepa poput svojih sestara. Kada upozna Rafea, zgodnog lokalnog momka, poželi iskusiti pravu ljubav. Rafe baš i ne dijeli njezine osjećaje, no kad Elsa ostane trudna i pod pritis

Monica McCarty- Duh

Evo nas na kraju serijala senzacionalnih Čuvara Visočja, a čak i autorica zahvaljuje svim čitateljima koji su bili uz nju od Poglavara do Duha. Moram priznati da mi je bila čast čitati tako osebujan, zanimljiv i pametan serijal koji nas je naučio časti, odanosti, odricanju i pravoj ljubavi zbog koje se vrijedi odreći svega. Ovoga puta upoznajemo lady Joan, zvanu Duh kojoj će srce zatreperiti zbog Alexa znanog kao Zmaj i još poznatijeg kao izdajnika. Ona kr ije prepredenost, snalažljivost i špijuniranje, a on krije prave razloge svoga odlaska. Jedno u drugo ludo su zaljubljeni, ali trebat će im dosta vremena da prihvate tajne koje ono drugo krije. Naravno da sve ode nizbrdo kada Alex sazna da je Joan špijun koji odaje važne informacije, ali svejedno je dovoljno voli da je pokuša obraniti i zaštititi. Rat je završio, Bruce je pobijedio, zavladala je sveobuhvatna sreća, a mi smo svjedočili mnogim usponima, padovima, stresnim situacijama i ratovanjima. Doživjeli smo sreću i suze, vjenčanja