U izdanju Naklada Ljevak Ovaj roman pročitala sam prije dvije godine, a sada sam ga čitala ponovno kako bi vam što vjernije ispričala svoje dojmove spram ove divne i bolne priče te kako bih vam objasnila koliko se malom i nebitnom osjećam nakon što sam spoznala patnju žena iz ovoga romana. Priča je fiktivna, ali svi rituali i običaji opisani u njoj su istiniti i plod su dugotrajnog i mukotrpnog istraživanja autorice kako bi što vjernije prikazala potlačenost djevojčica, djevojaka i žena u kineskoj provinciji u doba kada one nisu imale pravo glasa. Priča je ovo o djevojčici Ljiljan kojoj su sa sedam godina povezana stopala, što je strašan i mučan čin koji dječja stopala od normalne veličine smanji na svega sedam centimetara. Lome se kosti, djevojčice plaču, zapomažu, trpe stravične bolove, ali usprkos tome one su snažne i pokorne svojoj obitelji jer njihove im majke govore kako je ta bol potrebna da bi kasnije bile sretne u braku i zadovoljile muževe. U isto vrijeme i Sniježničina se