U izdanju Naklada Ljevak
Ovaj roman pročitala sam prije dvije godine, a sada sam ga čitala ponovno kako bi vam što vjernije ispričala svoje dojmove spram ove divne i bolne priče te kako bih vam objasnila koliko se malom i nebitnom osjećam nakon što sam spoznala patnju žena iz ovoga romana. Priča je fiktivna, ali svi rituali i običaji opisani u njoj su istiniti i plod su dugotrajnog i mukotrpnog istraživanja autorice kako bi što vjernije prikazala potlačenost djevojčica, djevojaka i žena u kineskoj provinciji u doba kada one nisu imale pravo glasa.
Priča je ovo o djevojčici Ljiljan kojoj su sa sedam godina povezana stopala, što je strašan i mučan čin koji dječja stopala od normalne veličine smanji na svega sedam centimetara. Lome se kosti, djevojčice plaču, zapomažu, trpe stravične bolove, ali usprkos tome one su snažne i pokorne svojoj obitelji jer njihove im majke govore kako je ta bol potrebna da bi kasnije bile sretne u braku i zadovoljile muževe. U isto vrijeme i Sniježničina se stopala povezuju, te dvije djevojčice postaju laotong, srodne duše, dva srca koja će biti zajedno u dobru i zlu, tješiti se međusobno i provoditi zajedno vrijeme sve do svoje smrti.
One zajedno proživljavaju doba djetinjstva koje im se sastoji od učenja kuhanja, pranja, tkanja, čišćenja, vezova, ali i pisanja fascinantnog tajnog ženskog pisma. Kada su udaljene jedna od druge šalju si poruke i pisma na tom tajnom jeziku i polako se spremaju za bračni život. Djevojčice su se udale jako mlade, tek povremeno su u tom bračnom životu posjećivale svoje muževe u njihovim kućama, a trajno bi se preselile k njima tek kada bi zatrudnjele. Tu dolazi do još potlačenosti žena, žene su bile bezvrijedne u svakome pogledu , očekivalo se od njih da budu vjerne, pokorne i poslušne te da rode sinove. Da, samo su sinovi bili važni, jer kćeri nisu bile dobrodošle, a kada bi se ipak rodila kći postajala bi bezvrijedna kao i njena majka.
Životi Ljiljan i Sniježnice bili su teški, udane su mlade, rodile su djecu, pokapale su djecu, pokapale su roditelje, preživjele su strašne nepravde, bolesti, rat i epidemije, ali nikada se nisu odrekle života. Hrabro su kročile kroz sva iskušenja i nepravde, iskusile su bol, tugu i glad, bile su odane i vjerne supruge, a ipak maltretirane i ponižavane. Suočile su se sa brojnim izazovima, spoznale su što je prava ljubav i što je izdaja. Ovu priču gledamo iz Ljiljanine perspektive, ona nam sva svoja osjetila i osjećaje detaljno opisuje i iz svake rečenice izbija brdo emocija. Opisi su toliko vjerni da se u samo nekoliko trenutaka pred vama stvore divna polja riže, predivni vezovi na vjenčanim cipelicama te suze na licima djevojaka čija je sudbina već odavno predodređena. Bezbrojna tradicijska vjerovanja isprepliću se kroz živote ovih djevojaka, a one ih bezuvjetno slijede i pokoravaju im se.
„Sniježnica i tajna lepeza“ roman je o divnom ženskom prijateljstvu koje je obilježilo svaku od tih žena, o podukama kroz koje su prolazile te o čežnji za pravom i iskrenom ljubavi. Njihove su sudbine određene, ali one shvaćaju svoj život i prihvaćaju ga u tišini. Ova će vam knjiga itekako otvoriti oči i povesti vas u svijet pun potresnih priča, dirljivih i nježnih prijateljstva, u svijet nepromišljeno izgovorenih riječi te dubokog kajanje i žaljenja. Patnja ovih dviju djevojaka pokazat će vam koji je pravi smisao riječi prijateljstva i neizmjerne ljubavi. Koliko bolna toliko i prekrasna, ova priča jednostavno mora biti pročitana.
Recenziju napisala Sandra Avar
Ovaj roman pročitala sam prije dvije godine, a sada sam ga čitala ponovno kako bi vam što vjernije ispričala svoje dojmove spram ove divne i bolne priče te kako bih vam objasnila koliko se malom i nebitnom osjećam nakon što sam spoznala patnju žena iz ovoga romana. Priča je fiktivna, ali svi rituali i običaji opisani u njoj su istiniti i plod su dugotrajnog i mukotrpnog istraživanja autorice kako bi što vjernije prikazala potlačenost djevojčica, djevojaka i žena u kineskoj provinciji u doba kada one nisu imale pravo glasa.
Priča je ovo o djevojčici Ljiljan kojoj su sa sedam godina povezana stopala, što je strašan i mučan čin koji dječja stopala od normalne veličine smanji na svega sedam centimetara. Lome se kosti, djevojčice plaču, zapomažu, trpe stravične bolove, ali usprkos tome one su snažne i pokorne svojoj obitelji jer njihove im majke govore kako je ta bol potrebna da bi kasnije bile sretne u braku i zadovoljile muževe. U isto vrijeme i Sniježničina se stopala povezuju, te dvije djevojčice postaju laotong, srodne duše, dva srca koja će biti zajedno u dobru i zlu, tješiti se međusobno i provoditi zajedno vrijeme sve do svoje smrti.
One zajedno proživljavaju doba djetinjstva koje im se sastoji od učenja kuhanja, pranja, tkanja, čišćenja, vezova, ali i pisanja fascinantnog tajnog ženskog pisma. Kada su udaljene jedna od druge šalju si poruke i pisma na tom tajnom jeziku i polako se spremaju za bračni život. Djevojčice su se udale jako mlade, tek povremeno su u tom bračnom životu posjećivale svoje muževe u njihovim kućama, a trajno bi se preselile k njima tek kada bi zatrudnjele. Tu dolazi do još potlačenosti žena, žene su bile bezvrijedne u svakome pogledu , očekivalo se od njih da budu vjerne, pokorne i poslušne te da rode sinove. Da, samo su sinovi bili važni, jer kćeri nisu bile dobrodošle, a kada bi se ipak rodila kći postajala bi bezvrijedna kao i njena majka.
Životi Ljiljan i Sniježnice bili su teški, udane su mlade, rodile su djecu, pokapale su djecu, pokapale su roditelje, preživjele su strašne nepravde, bolesti, rat i epidemije, ali nikada se nisu odrekle života. Hrabro su kročile kroz sva iskušenja i nepravde, iskusile su bol, tugu i glad, bile su odane i vjerne supruge, a ipak maltretirane i ponižavane. Suočile su se sa brojnim izazovima, spoznale su što je prava ljubav i što je izdaja. Ovu priču gledamo iz Ljiljanine perspektive, ona nam sva svoja osjetila i osjećaje detaljno opisuje i iz svake rečenice izbija brdo emocija. Opisi su toliko vjerni da se u samo nekoliko trenutaka pred vama stvore divna polja riže, predivni vezovi na vjenčanim cipelicama te suze na licima djevojaka čija je sudbina već odavno predodređena. Bezbrojna tradicijska vjerovanja isprepliću se kroz živote ovih djevojaka, a one ih bezuvjetno slijede i pokoravaju im se.
„Sniježnica i tajna lepeza“ roman je o divnom ženskom prijateljstvu koje je obilježilo svaku od tih žena, o podukama kroz koje su prolazile te o čežnji za pravom i iskrenom ljubavi. Njihove su sudbine određene, ali one shvaćaju svoj život i prihvaćaju ga u tišini. Ova će vam knjiga itekako otvoriti oči i povesti vas u svijet pun potresnih priča, dirljivih i nježnih prijateljstva, u svijet nepromišljeno izgovorenih riječi te dubokog kajanje i žaljenja. Patnja ovih dviju djevojaka pokazat će vam koji je pravi smisao riječi prijateljstva i neizmjerne ljubavi. Koliko bolna toliko i prekrasna, ova priča jednostavno mora biti pročitana.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar