Nakon petnaest godina provedenih zajedno Olga je ostala sama sa svoje dvoje djece i psom, ostavljena od muža koji je već i prije nekoliko puta imao ispade „gubljenja smisla“ te samo naglo bez puno drame napustio obitelj. Tako je bilo i sada, bez objašnjenja otišao je, ali ovoga se puta više nije vratio. Ostala je u vrlo rastrojenom stanju sve do trenutka kada joj je Mario obznanio kako je otišao zbog druge žene, a tada je nastupila faza boli i bijesa. Rekla je sama sebi kako zbog takvoga čovjeka nije vrijedno plakati, ali bilo joj je nadasve teško suočiti se sa groznom istinom. Sve su obaveze pale na nju i život joj je postao jedno veliko „zašto“.
Za Olgu je Mario postao potpuni stranac, osoba o kojoj nije sada znala više ništa, gdje je, sa kime je, ni zašto je napustio sve što je imao, ni zašto je toj njihovoj velikoj ljubavi odjednom došao kraj. Znala je da u njihovom odnosu više nije bilo zaljubljenosti i zbog njegovog se odlaska osjećala jako izigrano i povrijeđeno. Djecu je posjećivao jako rijetko, a razlog tome bio je najvjerojatnije njegova upola mlađa ljubavnica. Kada je shvatila da nema apsolutno nikakvih razloga da se protivi suprugovom odlasku nastupila je faza rezigniranosti.
Olga se nakon jako kratkog vremena od otmjene i samozatajne žene pretvara u drsku, vulgarnu i ogorčenu osobu koja izbjegava svoje prijatelje, sukobljava se sa svima koga susreće i ne mari za osobnu higijenu. Ni ona se sama više ne prepoznaje, i dok je njen muž otišao u novi život ona je ostala u svojim problemima te je njihov zajednički život zamijenila okrutnom stvarnošću. Djeci je teško u situacijama kada se roditelji rastaju ali Olga nam jasno daje do znanja kako je ipak najteže osobi koja biva ostavljena.
Ona zapravo nije slaba i nemoćna, jaka je žena čvrstog karaktera i trebao joj je samo jedan korak u sigurno kako bi se ponovno osjećala sigurnom i poželjnom. Neke je stvari potrebno samo zaboraviti, potisnuti bolna sjećanja i krenuti dalje. Autorica jako vjerno opisuje stvarne događaje koje su iskusile mnoge ostavljene žene, opisuje realne osjećaje i sve promjene kroz koje ostavljena žena prolazi. Sve ono što se takvim ženama mota po mislima Ferrante je uprizorila pomalo na smiješan i sarkastičan način stavljajući tu ženu u stanje da bira kojim će putem dalje.
Odlična psihološka karakterizacije u detalje opisana u ovome romanu natjerat će vas da se zapitate i dobro razmislite o svojim postupcima jer sve ovo što se događa Olgi, sva ljutnja, bijes i bol, sve se to stvarno događa ostavljenim osobama.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar