Mozaik knjiga - čitam i lajkam
Fascinantna i šokantna priča o tri generacije žena koja me doslovno oborila s nogu i uznemirila me isto toliko koliko mi je i dala nade, ali spokoj je ono što ove tri žene u životu nisu imale dugo vremena. Roman je pomalo duhovit u dijelovima, ali opisuje jednu jako ozbiljnu situaciju, zlostavljanje. Zlostavljanje u obitelji, zlostavljanje u vezama, silovanje, smrt...teško i gadno, bolno i puno suza, ali ove žene jače su od toga, one su lavice i ne predaju se bez borbe.
Maisie je osamdesetgodišnja žena, puna elana, pomalo ekscentrična i u vezi sa muškarcem puno mlađim od sebe što nju nimalo ne brine, a ostalima samo daje sigurnost da je ona u dobrim rukama. Sklona je mirnim rješenjima i nekonvencionalnom pristupu rješavanju problema, ma kojih problema, za nju je sve samo situacije koja može biti riješena u tren oka. Liz je njena kći, žena u srednjim godinama, u braku gdje nema nikakvog pokazivanja naklonosti, a nema ni intimnih odnosa sa mužem. Sve je nekako zahladilo u njenom odnosu sa mužem i nijedno od njih više nema onu iskru koja bi ih trgnula i postavila stvari na svoje mjesto. Dolazi do gadnog kraha kada sazna da je muž vara. A Lizina kći Ashley cura je od dvadeset i tri godine, samostalna slikarica bez uspjeha i ludo zaljubljena i političara.
Sve će one iskusiti što znači bol, suze i zlostavljanje, sve te tri žene osjetiti će opaku zloću na vlastitoj koži, a jedinu utjehu pronaći će nigdje drugdje nego u vlastitoj obitelji i kada sve postane preteško, one će se osloniti jedna na drugu i neizlaznu situaciju dovesti do savršenog rješenja. Ne znam kako bi se sama snalazila u situacijama kakve su one imale, ne znam bi li bila toliko snažna da nosim teret smrti na leđima, bi li mogla psihički preživjeti napad od strane osobe koju volim. One se nisu slomile, samo su još više ojačale i nakon svih brodoloma dovele su u svoj život novu radost i nove uspjehe. I dok uragani haraju one su iznad svega, čak ni uragan im ne može ništa.
„Sestre uragana“ roman je koji potiče brojna pitanja i sama bilješka autorice na kraju, a i riječi koje nam upućuje kroz roman o zlostavljanju žena i djece istinite su, nažalost istinite. Koliko god je ovaj roman emocionalan i govori o čežnji za ljubavi, ja ga nikako ne bi svrstala u čisti ljubavni roman prvenstveno zbog teške tematike koju obrađuje kroz priču, ali i samim time što je ljubav ovim ženama donijela samo neprilike, tako da možda je bolje reći kako je ovaj roman neobičan spoj boli i sreće i odudara od svakog žanra upravo zbog realne životne priče.
Razočaranje i strah ovu će priču začiniti, pa će ranjivost postati snaga, a sitne nesavršenosti triju žena postati će upravo savršene. Preokret na kraju sravnat će vas sa zemljom, pasti će suze i bit će teško prihvatiti cijelu radnju kada shvatite koliko je stvarna. Zasigurno mi je ova spisateljica postala rame uz rame sa D.Koomson, zapravo i jako slično pišu i na isti način taknu dušu, pa jo ovo knjiga koju morate imati na polici i svako joj se malo vratiti.
Recenziju napisala Sandra Avar
Fascinantna i šokantna priča o tri generacije žena koja me doslovno oborila s nogu i uznemirila me isto toliko koliko mi je i dala nade, ali spokoj je ono što ove tri žene u životu nisu imale dugo vremena. Roman je pomalo duhovit u dijelovima, ali opisuje jednu jako ozbiljnu situaciju, zlostavljanje. Zlostavljanje u obitelji, zlostavljanje u vezama, silovanje, smrt...teško i gadno, bolno i puno suza, ali ove žene jače su od toga, one su lavice i ne predaju se bez borbe.
Maisie je osamdesetgodišnja žena, puna elana, pomalo ekscentrična i u vezi sa muškarcem puno mlađim od sebe što nju nimalo ne brine, a ostalima samo daje sigurnost da je ona u dobrim rukama. Sklona je mirnim rješenjima i nekonvencionalnom pristupu rješavanju problema, ma kojih problema, za nju je sve samo situacije koja može biti riješena u tren oka. Liz je njena kći, žena u srednjim godinama, u braku gdje nema nikakvog pokazivanja naklonosti, a nema ni intimnih odnosa sa mužem. Sve je nekako zahladilo u njenom odnosu sa mužem i nijedno od njih više nema onu iskru koja bi ih trgnula i postavila stvari na svoje mjesto. Dolazi do gadnog kraha kada sazna da je muž vara. A Lizina kći Ashley cura je od dvadeset i tri godine, samostalna slikarica bez uspjeha i ludo zaljubljena i političara.
Sve će one iskusiti što znači bol, suze i zlostavljanje, sve te tri žene osjetiti će opaku zloću na vlastitoj koži, a jedinu utjehu pronaći će nigdje drugdje nego u vlastitoj obitelji i kada sve postane preteško, one će se osloniti jedna na drugu i neizlaznu situaciju dovesti do savršenog rješenja. Ne znam kako bi se sama snalazila u situacijama kakve su one imale, ne znam bi li bila toliko snažna da nosim teret smrti na leđima, bi li mogla psihički preživjeti napad od strane osobe koju volim. One se nisu slomile, samo su još više ojačale i nakon svih brodoloma dovele su u svoj život novu radost i nove uspjehe. I dok uragani haraju one su iznad svega, čak ni uragan im ne može ništa.
„Sestre uragana“ roman je koji potiče brojna pitanja i sama bilješka autorice na kraju, a i riječi koje nam upućuje kroz roman o zlostavljanju žena i djece istinite su, nažalost istinite. Koliko god je ovaj roman emocionalan i govori o čežnji za ljubavi, ja ga nikako ne bi svrstala u čisti ljubavni roman prvenstveno zbog teške tematike koju obrađuje kroz priču, ali i samim time što je ljubav ovim ženama donijela samo neprilike, tako da možda je bolje reći kako je ovaj roman neobičan spoj boli i sreće i odudara od svakog žanra upravo zbog realne životne priče.
Razočaranje i strah ovu će priču začiniti, pa će ranjivost postati snaga, a sitne nesavršenosti triju žena postati će upravo savršene. Preokret na kraju sravnat će vas sa zemljom, pasti će suze i bit će teško prihvatiti cijelu radnju kada shvatite koliko je stvarna. Zasigurno mi je ova spisateljica postala rame uz rame sa D.Koomson, zapravo i jako slično pišu i na isti način taknu dušu, pa jo ovo knjiga koju morate imati na polici i svako joj se malo vratiti.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar