Egmont Hrvatska
„Potez iz očaja mogao bi se isplatiti.“ O stvarno? Pokušala sam, trudila sam se, doista sam uložila puno snage i napravila brdo očajnih poteza i dobila sam samo još više očaja. Pomislili bi tako, kladim se istoga trena čim bi pročitali ovu uvodnu rečenicu. Ali doista je tako, stvarno ponekad moramo poduzeti krajnje drastične mjere kako bi nam se trud isplatio. To je nakon što je na autoputu stigao u prometni kaos pa se odlučio ići zaobilaznim putem, pa se na kraju izgubio i stigao u kafić Bogu iza nogu, mislio i John, a pitanja koja su ga tamo dočekala servirana na jelovniku bila su: Zašto ste ovdje? Bojite li se smrti? Jeste li ispunjeni? Koji bi bili vaši odgovori u ovome trenutku?
„Katkad pomaže sagledati stvari iz drugačije perspektive.“ Dobro kažu. Ako se zapitate zašto ste ovdje, na ovome svijetu i koja je vaša svrha vjerujem da nećete lako naći odgovore, ali odgovori postoje, a čim ste vi postavili sebi to pitanje automatski se u vama pobuđuje nagon da potražite i odgovor. Neće biti lako, neće biti odgovor serviran na pladnju, morat ćete zaviriti u dubinu svoje duše i potražiti ono nešto što vas čini sretnima. Možda je ono što vas veseli neka sitnica koju ignorirate, možda je to što vas čini sretnima pomaganje drugima, vi taj odgovor morate naći sami. „Odluka je uvijek na tebi, kao i u svim drugim prilikama.“
Važno je pomicati vlastite granice i vjerojatno ćemo onda naći to nešto što nas veseli i ispunjava. Za mene su to knjige i čitanje, pisanje o pročitanom čini me stvarno drugačijom osobom, u tome sam se našla i to je moj ispušni ventil. Mislim da najbolju recenziju napišem kada sam u afektu, ponesena stvarnim događajima, možda jadna ili samo svadljiva, ali pisanje me potpuno ispunjava. Samo treba uprti snage, uložiti vrijeme i trud i vaša će ta neka mala sitnica početi rasti. Samo trenutak mira, koncentracije i inspiracije i to nešto vaše početi će poprimati drugi oblik i ispuniti vas srećom i zadovoljstvom.
„Zašto toliko vremena provodimo pripremajući se za vrijeme kada ćemo moći raditi što želimo, umjesto da već sad radimo što želimo?“ Što vas sprečava? Što vas koči? Pokrenite se samo i slijedite srce. Nema tu puno filozofije, ne solim vam pamet, ne pričam gluposti, samo sam realna. Sve je u tome da pronađete svoj smisao života, tražio ga je i John, tražio je samo malo odmora, a pronašao je jedan kafić gdje su mu divni ljudi postavili nekoliko ključnih pitanja i servirali mu slasnu večeru popraćenu sa nekoliko poučnih priča. Uglavnom, poanta svega je da ponekad stvarno naše dragocijeno vrijeme trošimo na potpuno nepotrebne stravi, na nešto što smatramo da moramo raditi, a potiskujemo osjećaj sreće i ne dopuštamo mu da nas preuzme. Sami moramo odrediti što je to što nas ispunjava, sami biramo hoćemo li biti sretni ili samo jako zaposleni. To je to, prava se sreća krije u sitnicama, to stalno ponavljam i znam da ne griješim. „Poanta je doista raditi stvari koje želim raditi.“
Možemo birati svoj put, samo moramo krenuti u pravome smjeru kako se taj put ne bi odabrao sam, a ova poučna priča koju nam John priča pokrenuti će u vama lavinu pitanja, na vama je samo da sami sebi pružite odgovore. Zapitala sam se i ja jesam li ispunjena, e pa jesam, sretna sam i na pravome sam putu jer samo to je ono što je važno.
Recenziju napisala Sandra Avar
„Potez iz očaja mogao bi se isplatiti.“ O stvarno? Pokušala sam, trudila sam se, doista sam uložila puno snage i napravila brdo očajnih poteza i dobila sam samo još više očaja. Pomislili bi tako, kladim se istoga trena čim bi pročitali ovu uvodnu rečenicu. Ali doista je tako, stvarno ponekad moramo poduzeti krajnje drastične mjere kako bi nam se trud isplatio. To je nakon što je na autoputu stigao u prometni kaos pa se odlučio ići zaobilaznim putem, pa se na kraju izgubio i stigao u kafić Bogu iza nogu, mislio i John, a pitanja koja su ga tamo dočekala servirana na jelovniku bila su: Zašto ste ovdje? Bojite li se smrti? Jeste li ispunjeni? Koji bi bili vaši odgovori u ovome trenutku?
„Katkad pomaže sagledati stvari iz drugačije perspektive.“ Dobro kažu. Ako se zapitate zašto ste ovdje, na ovome svijetu i koja je vaša svrha vjerujem da nećete lako naći odgovore, ali odgovori postoje, a čim ste vi postavili sebi to pitanje automatski se u vama pobuđuje nagon da potražite i odgovor. Neće biti lako, neće biti odgovor serviran na pladnju, morat ćete zaviriti u dubinu svoje duše i potražiti ono nešto što vas čini sretnima. Možda je ono što vas veseli neka sitnica koju ignorirate, možda je to što vas čini sretnima pomaganje drugima, vi taj odgovor morate naći sami. „Odluka je uvijek na tebi, kao i u svim drugim prilikama.“
Važno je pomicati vlastite granice i vjerojatno ćemo onda naći to nešto što nas veseli i ispunjava. Za mene su to knjige i čitanje, pisanje o pročitanom čini me stvarno drugačijom osobom, u tome sam se našla i to je moj ispušni ventil. Mislim da najbolju recenziju napišem kada sam u afektu, ponesena stvarnim događajima, možda jadna ili samo svadljiva, ali pisanje me potpuno ispunjava. Samo treba uprti snage, uložiti vrijeme i trud i vaša će ta neka mala sitnica početi rasti. Samo trenutak mira, koncentracije i inspiracije i to nešto vaše početi će poprimati drugi oblik i ispuniti vas srećom i zadovoljstvom.
„Zašto toliko vremena provodimo pripremajući se za vrijeme kada ćemo moći raditi što želimo, umjesto da već sad radimo što želimo?“ Što vas sprečava? Što vas koči? Pokrenite se samo i slijedite srce. Nema tu puno filozofije, ne solim vam pamet, ne pričam gluposti, samo sam realna. Sve je u tome da pronađete svoj smisao života, tražio ga je i John, tražio je samo malo odmora, a pronašao je jedan kafić gdje su mu divni ljudi postavili nekoliko ključnih pitanja i servirali mu slasnu večeru popraćenu sa nekoliko poučnih priča. Uglavnom, poanta svega je da ponekad stvarno naše dragocijeno vrijeme trošimo na potpuno nepotrebne stravi, na nešto što smatramo da moramo raditi, a potiskujemo osjećaj sreće i ne dopuštamo mu da nas preuzme. Sami moramo odrediti što je to što nas ispunjava, sami biramo hoćemo li biti sretni ili samo jako zaposleni. To je to, prava se sreća krije u sitnicama, to stalno ponavljam i znam da ne griješim. „Poanta je doista raditi stvari koje želim raditi.“
Možemo birati svoj put, samo moramo krenuti u pravome smjeru kako se taj put ne bi odabrao sam, a ova poučna priča koju nam John priča pokrenuti će u vama lavinu pitanja, na vama je samo da sami sebi pružite odgovore. Zapitala sam se i ja jesam li ispunjena, e pa jesam, sretna sam i na pravome sam putu jer samo to je ono što je važno.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar