Preskoči na glavni sadržaj

Erich Maria Remarque- Na zapadu ništa novo


Mozaik knjiga

Nisam čitala priču o Prvom svjetskom ratu potresniju od ove. Nisam. Ovo je šokantna priča, ispovijest koja mi je pokidala i živce i srce. Toliko strahota, prolivene krvi, strah, bol i smrt. Ne znam koliko ste upućeni u činjenice vezane uz Prvi svjetski rat, nisam ni ja baš puno iz povijesti zapamtila, ali sve sam iznova istražila, ponovila gradivo i najviše su me zaprepastile brojke vezane uz broj ranjenih, poginulih i nestalih vojnika, djece koja su iz školskih klupa otišla u rat, na prvu crtu bojišnice, broje se milijuni onih koji se više nikada nisu vratili svojim kućama, svojim roditeljima i svojim dječačkim snovima. Nisam o tom ratu previše razmišljala sve do sada, ova me priča ispričana iz prve ruke potaknula da saznam čim više činjenica i iskreno rečeno slomila sam se uvidjevši koliko je taj rat odnio ljudskih života.

„Jednaka hrana i plaća meni i tebi, rata odavno bilo ne bi.“ Ovako na cijelu situaciju gledaju naš glavni protagonist Paul i njegovi prijatelji dok sjede u rovovima prljavi, gladni i izmučeni, sa svojih tek osamnaest godina u guzici, ni djeca ni odrasli, ni pametni ni iskusni. Otišli su u rat direktno iz škole, ostavili doma svoje zabrinute roditelje i mnogi se više nikada nisu vratili. Rat ih je promijenio.. „Postali smo čvrsti, nepovjerljivi, bešćutni, osvetoljubivi, sirovi...To je okrutna sudbina našeg naraštaja. Mi više nismo mladi. Ne želimo više jurišati na svijet. Mi smo bjegunci. Bježimo od samih sebe. Od svojih života. Imali smo osamnaest godina i počinjali smo voljeti svijet i život, ali smo morali pucati na njih. Prva granata koja je opalila pogodila je naša srca. Mi smo odvojeni od rada, od poleta, od napretka. Više ne vjerujemo u to, vjerujemo u rat.“ Nije li ovo nešto najtužnije što ste u životu pročitali? Meni jest, ja plačem na ovaj odlomak i teško mi je. Ta djeca postala su nešto što nisu, a svoje su snove odbacili.

I tako cijelo vrijeme pratimo priče tih mladića koji gladuju, smrzavaju se, bivaju pokoreni, ponižavani i zanemarivani, koji brinu o svojim prijateljima ranjenicima, koji u zajedničke grobnice pokapaju te iste prijatelje i boli vas njihova tuga, boli vas što i sami nemate toliku snagu i hrabrost. Sa osamnaest godina nisam doživjela strahote, ali ta djeca jesu, a bili su baš to, samo djeca kao i ja sa tim godinama. Autor je doista bio u ratu 1916.godine, doživio je sve to, pisao je stvarne stvari, njegove su knjige zabranjivane i spaljivane, ali napisao je istinu, bolnu i jezivu istinu koju vjerojatno nikada ne bih saznala da nešto ovakvo nisam pročitala. Ali nije ovo roman samo o ratu već i o vlasti.. „Gledaj, ako naučiš psa da jede krumpir, a onda mu poslije daš komad mesa, on će ga odmah zgrabiti jer mu je to u prirodi. A ako čovjeku daš malo vlasti, i on će tako postupiti-odmah će posegnuti za njom. To dolazi samo po sebi jer čovjek je zapravo u prvom redu zvijer...Bit vojske u tome je da uvijek netko ima moć nad nekim drugim.“ Kako ovo komentirati? Tako je i danas, ali je žalosno da su to ovi vojnici spoznali na najgori mogući način i malo je toga bilo što su mogli promijeniti.

Ne mogu dalje pisati o ovome, gnedla mi je u grlu, ali morala sam to pročitati da se malo spustim na zemlju i prestanem maštati o vremenima kada je sve navodno bilo bolje. Je li zapravo išta bilo bolje? Nisam više sigurna u to, a eto trebala mi je samo jedna šokantna istina da shvatim kako sam premalo saznanja o svemu tome imala i da, preporučam vam da pročitate ovu knjigu jer otvorit će vam oči i pokazati što je pakao. Ova ratna ispovijest pisana je sa određenom dozom sarkazma jer svjesna sam da ti dječaci ne bi drugačije izdržali sve te grozote ako ne bi imali barem malo humora u svome životu, ali isto tako prikazana je jako realno, sa svim mogućim krvavim detaljima, svim bolnim trenucima i svim strahotama koje ne možete ni zamisliti, a sve je to bilo stvarno. Jedna je to jako jednostavna, dirljiva i potresna priča, kažu da se smatra jednim od najvažnijih djela o Prvom svjetskom ratu, i slažem se, doista je vrlo slikovita i dramatična, a prikazuje kroz kakve su tjelesne i psihološke traume prolazili jedni sasvim obični dječaci u jednom uistinu stravičnom ratu.

Recenziju napisala Sandra Avar


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kristin Hannah- "Divlja djevojčica"

Jednog se dana u malom gradiću pojavi djevojčica, ona ne govori, prljava je i neuhranjena, u naručju drži štene vuka, a na tijelu ima ožiljke vezivanja. Pronalazi je lokalna policija i naravno čine sve kako bi saznali njezin identitet, te smatraju kako bi bilo najbolje da sa djevojčicom radi psiholog.  Julia je psihologinja koja je i sama nedavno doživjela trage diju i ostala ispunjena samoćom, a dolaskom Alise u njen dom stvari se brzo promijene i Julia mora potisnuti svoje osjećaje i posegnuti u dušu izgubljenog i uplašenog djeteta. Nitko ne zna da li je djevojčica bila ostavljena u šumi, izgubljena ili možda oteta, ali policija čini sve kako bi saznali tko je zapravo ona i što joj se dogodilo. U toku već vidnog napretka male djevojčice Alise pojavljuje se njezin biološki otac, osuđeni ubojica i traži da mu Julia, koju je Alisa jako zavoljela, vrati kćer. Hoće li Julia vratiti Alisu ocu? Kako će Alisa reagirati na Julijine pokušaje socijalizacije i hoće li ikada postati normalno dije

Monica McCarty- Duh

Evo nas na kraju serijala senzacionalnih Čuvara Visočja, a čak i autorica zahvaljuje svim čitateljima koji su bili uz nju od Poglavara do Duha. Moram priznati da mi je bila čast čitati tako osebujan, zanimljiv i pametan serijal koji nas je naučio časti, odanosti, odricanju i pravoj ljubavi zbog koje se vrijedi odreći svega. Ovoga puta upoznajemo lady Joan, zvanu Duh kojoj će srce zatreperiti zbog Alexa znanog kao Zmaj i još poznatijeg kao izdajnika. Ona kr ije prepredenost, snalažljivost i špijuniranje, a on krije prave razloge svoga odlaska. Jedno u drugo ludo su zaljubljeni, ali trebat će im dosta vremena da prihvate tajne koje ono drugo krije. Naravno da sve ode nizbrdo kada Alex sazna da je Joan špijun koji odaje važne informacije, ali svejedno je dovoljno voli da je pokuša obraniti i zaštititi. Rat je završio, Bruce je pobijedio, zavladala je sveobuhvatna sreća, a mi smo svjedočili mnogim usponima, padovima, stresnim situacijama i ratovanjima. Doživjeli smo sreću i suze, vjenčanja

Julia Samuel- I to će proći

  Odlična je ovo knjiga o ljubavi, obiteljskim odnosima, promjenama koje nam život donosi, zdravlju i traženju identiteta. Autorica je psihoterapeutkinja i u ovoj je knjizi iznijela primjere iz vlastite prakse, a sve u svrhu da nam prenese važne poruke o životnim krizama. Nadasve, knjiga je od velike pomoći ne samo ako je proučavate nego i ako povremeno čitate između redova. Od mene velika preporuka. „Život se svodi na promjene. U teoriji nam je to poznato, ali iskustvo je često znatno složenije nego što očekujemo...“ „Ljudi žude za sigurnošću i nerado se odričemo poznatog-jer se čini manje zastrašujućim od nepoznatog.“ „Možda je istina da za sve postoji mjesto i vrijeme...“ „Ljubav zahtijeva uporan rad i predanost...“ „Obitelj je složen sustav u kojem se puno više toga događa pod površinom nego na površini.“ „Život je težak i nosi sa sobom različite nevolje kojima se je nužno prilagoditi...“ Mozaik knjiga