Znanje
Jezivi psihološki triler koji niže tragedije jednu za drugom bez imalo oklijevanja. Mračno, oštro i pametno štivo koje prikazuje drugi nivo ljudske psihe, onaj izopačen manipulatorski dio gdje nema ni krivnje ni kajanja. Priča je ovo o klincima koji su povezani tajnama i kako godine prolaze oni i dalje vješto čuvaju svoje tajne i ne pričaju nikome ništa. Kriju prava lica, kriju slomljena srca, kriju zlostavljanja i puštaju da ih godine nose u možda drugi svijet.
Napet i uzbudljiv triler sa dramatičnim preokretima i mnoštvom ozbiljnih tema o kojima se može raspravljati pa saznajemo ponešto o principima i svakodnevnoj životnoj borbi, o grijehu, kajanju i kaznama, o dobrim i lošim djelima, a ima i svačega o lažima i istini te stvarima koje nas oblikuju. „Moj život odredile su stvari koje nisam učinio. Stvari koje nisam izrekao. Mislim da to vrijedi za mnoge ljude. Ne oblikuju nas samo naša postignuća, već i propusti. Ne samo laži nego i istine koje nismo izrekli.“
Najviše mi se svidjelo što sve to što piše u ovome romanu ima smisla, zvuči tako iskreno i tjera vas da kažete-da, to je doista tako. „Karma. Žanješ ono što siješ. Ako činiš loše stvari, one će ti se vremenom vratiti i obiti ti se o glavu.“ Eto i ovo sa karmom je nešto što stalno spominjemo, a u ovoj priči ta je karma stvarno gadna i vraća sve po zaslugama. Ima tu nešto i o crkvi, o društvenim normama i načinima razmišljanja koji sa sobom potežu i pitanje vjerovanja te osobnih izbora. I sve je to u skladnoj kompoziciji sa krvavom pričom o nekome tko krede koristi za igru i nekome tko krede koristi da bi vas odveo do mrtvog tijela.
„Čovjek od krede“ priča je koja ima brojna pitanja, a odgovore kada nađemo šokiraju nas, stjeraju nas u kut i pokažu nam da možda i nismo željeli čuti te odgovore. „Svi mislimo da želimo odgovore. Ali zapravo želimo prave odgovore. Takva je ljudska priroda. Postavljamo pitanja za koja se nadamo da će nam donijeti istinu koju želimo čuti. Problem je u tome što se istina ne može birati. Istina ima tu naviku da bude takva kakva jest. Možemo birati samo hoćemo li ili nećemo vjerovati.“ I opet, to je jednostavno tako, a ovaj roman vrvi ovako odličnim citatima koji pokazuju našu pravu ljudsku prirodu i to koliko smo komplicirani po pitanju svega.
U priči se spominje puno poznatih rock bendova iz 80.-ih, roman Gospodar muha pa čak i Harlan Coben i sve mi je to bilo taman, baš taman da se stvori super atmosfera. I nećete vjerovati, ali čak sam se i nasmijala jednoj mrak asocijaciji i prepisat ću je bez cenzure kao što je napisana u knjizi- „Tajne su poput šupka. Svi ga imamo, samo su neki prljaviji od drugih.“ Po meni ovo je citat stoljeća, tako iskreno i tako istinito i baš za nasmijati se, a ujedno i da se malo zamislite jer kada pogledate tajne svi imaju, samo je pitanje koliko su prljave i koliko su javne.
I onda ima tu i nešto ljubavi, ne ljubavne priče, nego samo onako usput spomenuto što je ljubav i što ona pojedincima znači te kako ne možeš izabrati u koga ćeš se zaljubiti isto kako ne možeš izabrati dan kada ćeš umrijeti. Da bi na kraju došli i do te neke odraslosti kada, kako kaže autorica u romanu, postanemo samo viši i dlakaviji, rijetko kad stvarno pametniji, osim možda odlučniji i sa ponekom cakom tipa-„Nikad ne pretpostavljaj. U sve sumnjaj. Uvijek gledaj dalje od onog očitog.“
I kako da mi se ovakva priča ne svidi? Naravno da mi se sviđa, tako sva neobična i zastašujuća, sa likovima koji su čudni i tajanstveni, koji skrivaju bolesne tajne i koriste sve što mogu jedni protiv drugih. I da, preporučam roman od srca, preporučam da ga ne samo pročitate nego i proučite jer vrijedan je svake minute vašeg vremena. Sažet je i zanimljiv od početka do kraja i dok se u poglavljima izmjenjuju prošlost i sadašnjost nisam bila sigurna što mi je bilo napetije. Vjerujem da sam je upravo zato pročitala u svega 2 sata na plaži i obilježila si i slikala sve poučne ulomke i citate. Usput da kažem kako nema krvavih scena, ali ima teških trenutaka kada ćete biti psihički slomljeni i posve bespomoćni. A kraj je upravo onakav kakav trebate, zamršen, neočekivan, van svake pameti i sa obiljem izgovorenih istina.
Recenziju napisala Sandra Avar
Jezivi psihološki triler koji niže tragedije jednu za drugom bez imalo oklijevanja. Mračno, oštro i pametno štivo koje prikazuje drugi nivo ljudske psihe, onaj izopačen manipulatorski dio gdje nema ni krivnje ni kajanja. Priča je ovo o klincima koji su povezani tajnama i kako godine prolaze oni i dalje vješto čuvaju svoje tajne i ne pričaju nikome ništa. Kriju prava lica, kriju slomljena srca, kriju zlostavljanja i puštaju da ih godine nose u možda drugi svijet.
Napet i uzbudljiv triler sa dramatičnim preokretima i mnoštvom ozbiljnih tema o kojima se može raspravljati pa saznajemo ponešto o principima i svakodnevnoj životnoj borbi, o grijehu, kajanju i kaznama, o dobrim i lošim djelima, a ima i svačega o lažima i istini te stvarima koje nas oblikuju. „Moj život odredile su stvari koje nisam učinio. Stvari koje nisam izrekao. Mislim da to vrijedi za mnoge ljude. Ne oblikuju nas samo naša postignuća, već i propusti. Ne samo laži nego i istine koje nismo izrekli.“
Najviše mi se svidjelo što sve to što piše u ovome romanu ima smisla, zvuči tako iskreno i tjera vas da kažete-da, to je doista tako. „Karma. Žanješ ono što siješ. Ako činiš loše stvari, one će ti se vremenom vratiti i obiti ti se o glavu.“ Eto i ovo sa karmom je nešto što stalno spominjemo, a u ovoj priči ta je karma stvarno gadna i vraća sve po zaslugama. Ima tu nešto i o crkvi, o društvenim normama i načinima razmišljanja koji sa sobom potežu i pitanje vjerovanja te osobnih izbora. I sve je to u skladnoj kompoziciji sa krvavom pričom o nekome tko krede koristi za igru i nekome tko krede koristi da bi vas odveo do mrtvog tijela.
„Čovjek od krede“ priča je koja ima brojna pitanja, a odgovore kada nađemo šokiraju nas, stjeraju nas u kut i pokažu nam da možda i nismo željeli čuti te odgovore. „Svi mislimo da želimo odgovore. Ali zapravo želimo prave odgovore. Takva je ljudska priroda. Postavljamo pitanja za koja se nadamo da će nam donijeti istinu koju želimo čuti. Problem je u tome što se istina ne može birati. Istina ima tu naviku da bude takva kakva jest. Možemo birati samo hoćemo li ili nećemo vjerovati.“ I opet, to je jednostavno tako, a ovaj roman vrvi ovako odličnim citatima koji pokazuju našu pravu ljudsku prirodu i to koliko smo komplicirani po pitanju svega.
U priči se spominje puno poznatih rock bendova iz 80.-ih, roman Gospodar muha pa čak i Harlan Coben i sve mi je to bilo taman, baš taman da se stvori super atmosfera. I nećete vjerovati, ali čak sam se i nasmijala jednoj mrak asocijaciji i prepisat ću je bez cenzure kao što je napisana u knjizi- „Tajne su poput šupka. Svi ga imamo, samo su neki prljaviji od drugih.“ Po meni ovo je citat stoljeća, tako iskreno i tako istinito i baš za nasmijati se, a ujedno i da se malo zamislite jer kada pogledate tajne svi imaju, samo je pitanje koliko su prljave i koliko su javne.
I onda ima tu i nešto ljubavi, ne ljubavne priče, nego samo onako usput spomenuto što je ljubav i što ona pojedincima znači te kako ne možeš izabrati u koga ćeš se zaljubiti isto kako ne možeš izabrati dan kada ćeš umrijeti. Da bi na kraju došli i do te neke odraslosti kada, kako kaže autorica u romanu, postanemo samo viši i dlakaviji, rijetko kad stvarno pametniji, osim možda odlučniji i sa ponekom cakom tipa-„Nikad ne pretpostavljaj. U sve sumnjaj. Uvijek gledaj dalje od onog očitog.“
I kako da mi se ovakva priča ne svidi? Naravno da mi se sviđa, tako sva neobična i zastašujuća, sa likovima koji su čudni i tajanstveni, koji skrivaju bolesne tajne i koriste sve što mogu jedni protiv drugih. I da, preporučam roman od srca, preporučam da ga ne samo pročitate nego i proučite jer vrijedan je svake minute vašeg vremena. Sažet je i zanimljiv od početka do kraja i dok se u poglavljima izmjenjuju prošlost i sadašnjost nisam bila sigurna što mi je bilo napetije. Vjerujem da sam je upravo zato pročitala u svega 2 sata na plaži i obilježila si i slikala sve poučne ulomke i citate. Usput da kažem kako nema krvavih scena, ali ima teških trenutaka kada ćete biti psihički slomljeni i posve bespomoćni. A kraj je upravo onakav kakav trebate, zamršen, neočekivan, van svake pameti i sa obiljem izgovorenih istina.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar