Sylvia živi u nesretnom braku s mužem koji je previše ni ne podnosi ni ne primjećuje, s mužem koji je koristi za vlastite ciljeve dok njene potrebe i osjećaje uopće ne uvažava. Sylvia shvaća kako živi u braku koji je na neki način siguran i uvjerena je da imaju puno novaca koji ionako ne mogu potrošiti, ali nedostaje joj biti svoja, nesputana formalnostima, slobodna da kaže svoje mišljene bez da bude ismijana i da je netko napokon doživljava kao osobu, a ne kao predmet. Tako je, to je priča o klimavom braku u kojem jedan od supružnika laže. Tko je lažov izlazi na vidjelo kada Sylvia naslijedi Otok kamelija, imanje njene pokojne tete gdje predivni cvjetovi krase izolirani otok.
Kako se otkrivaju tajne ovih supružnika tako polako saznajemo i sve tajne koje taj otok krije, a ujedno Sylvia doznaje dugo skrivanu istinu o svojoj teti Lucie. Priča je raskošna sa prekrasnim opisima cvijeća, ali nije nimalo zamorna nego je sve zgodno ukombinirano u priču o ponosu, osudama i razočaranju. Zanimljivo je, toplo i srčano, a ujedno prikazuje borbu kako za nasljedstvo tako i za pravu ljubav. Nema strepnje ni šokova jer ovo je saga o jednoj obitelji i priča o jednom otoku u Bretanji gdje se ljubav rađa u tren oka i gdje sloga vlada jače od ičega.
Sviđaju mi se ovakve kratke priče bez kompliciranja koje daju pouke iz poštovanja i predanosti i koje veličaju iskrenu i realnu ljubav, a ovaj će vam roman dati i nadu u drugačije sutra i neke ljepše krajeve i potaknuti vas da je ponekad potrebno raširiti krila i poletjeti, otputovati, prepustiti se novim događajima, a probleme zaboraviti barem na tren. Od mene imate preporuku, a budući da je to prvi roman iz serije vjerujte mi ja ću ih sve čitati jer taj tajanstven i čaroban otok djeluje jako hipnotično i cijela priča ima smirujuće djelovanje na vas kada je čitate. Možda je to tako jer nema nekih šokantnih preokreta nego samo nešto što nam i inače život daje.
„Njezina je teta već tada znala da se novcem može kupiti mnogo toga, ali ne i sreća i zadovoljstvo, osjećaj pomirenosti sa sobom i svijetom. I prava ljubav.“
Mozaik knjiga
Osvrt napisala Sandra Avar
Kako se otkrivaju tajne ovih supružnika tako polako saznajemo i sve tajne koje taj otok krije, a ujedno Sylvia doznaje dugo skrivanu istinu o svojoj teti Lucie. Priča je raskošna sa prekrasnim opisima cvijeća, ali nije nimalo zamorna nego je sve zgodno ukombinirano u priču o ponosu, osudama i razočaranju. Zanimljivo je, toplo i srčano, a ujedno prikazuje borbu kako za nasljedstvo tako i za pravu ljubav. Nema strepnje ni šokova jer ovo je saga o jednoj obitelji i priča o jednom otoku u Bretanji gdje se ljubav rađa u tren oka i gdje sloga vlada jače od ičega.
Sviđaju mi se ovakve kratke priče bez kompliciranja koje daju pouke iz poštovanja i predanosti i koje veličaju iskrenu i realnu ljubav, a ovaj će vam roman dati i nadu u drugačije sutra i neke ljepše krajeve i potaknuti vas da je ponekad potrebno raširiti krila i poletjeti, otputovati, prepustiti se novim događajima, a probleme zaboraviti barem na tren. Od mene imate preporuku, a budući da je to prvi roman iz serije vjerujte mi ja ću ih sve čitati jer taj tajanstven i čaroban otok djeluje jako hipnotično i cijela priča ima smirujuće djelovanje na vas kada je čitate. Možda je to tako jer nema nekih šokantnih preokreta nego samo nešto što nam i inače život daje.
„Njezina je teta već tada znala da se novcem može kupiti mnogo toga, ali ne i sreća i zadovoljstvo, osjećaj pomirenosti sa sobom i svijetom. I prava ljubav.“
Mozaik knjiga
Osvrt napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar