Volim krimiće ove autorice jer uvijek stvori tako napetu radnju koja vas osvoji već samim početkom. Ovu sam priču čitala polako, nekoliko dana, upijala sam je i puno plakala. Bilo mi je teško zbog likova i njihovih sudbina, a bilo mi je također i mučno čitati kroz kakve su strahote prolazili. Likovi u ovoj priču izmišljeni su, ali povijesne činjenicu nisu. Sve tu napisano doista se događalo.
Priča je to o jednom odvjetniku kojemu se smiješi divna političarka u usponu, budući tast koji nudi partnerstvo u odvjetničkoj firmi i uglavnom lagodan i smislen život, ali jednoga dana do njega dolazi dokument koji Joachim ne zna čak ni pročitati. Taj dokument potvrda je koju njegov tast treba potpisati-potvrda da je jedna Ukrajinka tijekom Drugog svjetskog rata kod njega bila zaposlena kao prisilna radnica ili kako su je oni zvali-dadilja. Naravno da će tu biti puno drame, poricanje, zataškavanja istine, provala, tučnjave, organiziranih otmica i ubojstava, ali Joachim i njegov mali tim prijatelja stat će tome na kraj pa saznati što se sve krije u toj mračnoj ratnoj prošlosti.
Odličan je to krimić živopisnog stila ispunjen emocijama i opisima ratnih vremena kada su djevojčice bile otimane, zarobljivane i prodavane kao roblje, kada su i same bile djeca, a morale su brinuti o njemačkoj djeci, kuhati, čistiti i spremati. Bilo je to vrijeme kada su te neuhranjene i promrzle dadilje tuđu djecu iskreno voljele i ukazivale im nježnost i privrženost, pomagale im i tješile. Pojma se nema gdje su tada bili njihovi roditelji. Čitat ćete tu o mnogim neodgovornim roditeljima kojima nije bilo važno kakav im život imaju djeca i pojma nemaju kakve su traume u njihovoj djeci ostale.
Ali prije svega ovo je priča o dadiljama iz Poljske, Ukrajine, Rusije, koje su maloj uplašenoj djeci pružile nadu i brisale suze i koje sada žele samo biti priznate, dobiti tu potvrdu, dobiti novac koji im pripada, ali koji nikada neće zamijeniti strah ili nadomjestiti bol. Autorica je razgovarala s nekoliko tih divnih žena i prema njihovi sjećanjima i iskustvima napisala je dirljivu priču te u svaku rečenicu utkala bol i nadu. Preporučujem da pročitate ako ste ljubitelji povijesne stvarnosti i bolnih prošlosti koje su doista obilježile nečije živote.
Priča je to o jednom odvjetniku kojemu se smiješi divna političarka u usponu, budući tast koji nudi partnerstvo u odvjetničkoj firmi i uglavnom lagodan i smislen život, ali jednoga dana do njega dolazi dokument koji Joachim ne zna čak ni pročitati. Taj dokument potvrda je koju njegov tast treba potpisati-potvrda da je jedna Ukrajinka tijekom Drugog svjetskog rata kod njega bila zaposlena kao prisilna radnica ili kako su je oni zvali-dadilja. Naravno da će tu biti puno drame, poricanje, zataškavanja istine, provala, tučnjave, organiziranih otmica i ubojstava, ali Joachim i njegov mali tim prijatelja stat će tome na kraj pa saznati što se sve krije u toj mračnoj ratnoj prošlosti.
Odličan je to krimić živopisnog stila ispunjen emocijama i opisima ratnih vremena kada su djevojčice bile otimane, zarobljivane i prodavane kao roblje, kada su i same bile djeca, a morale su brinuti o njemačkoj djeci, kuhati, čistiti i spremati. Bilo je to vrijeme kada su te neuhranjene i promrzle dadilje tuđu djecu iskreno voljele i ukazivale im nježnost i privrženost, pomagale im i tješile. Pojma se nema gdje su tada bili njihovi roditelji. Čitat ćete tu o mnogim neodgovornim roditeljima kojima nije bilo važno kakav im život imaju djeca i pojma nemaju kakve su traume u njihovoj djeci ostale.
Ali prije svega ovo je priča o dadiljama iz Poljske, Ukrajine, Rusije, koje su maloj uplašenoj djeci pružile nadu i brisale suze i koje sada žele samo biti priznate, dobiti tu potvrdu, dobiti novac koji im pripada, ali koji nikada neće zamijeniti strah ili nadomjestiti bol. Autorica je razgovarala s nekoliko tih divnih žena i prema njihovi sjećanjima i iskustvima napisala je dirljivu priču te u svaku rečenicu utkala bol i nadu. Preporučujem da pročitate ako ste ljubitelji povijesne stvarnosti i bolnih prošlosti koje su doista obilježile nečije živote.
Znanje
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar