Jedna pomalo čudna obitelj, majka na strani Francuza, otac na strani Engleza, kći se zaljubila u siromašnog Francuza i s petnaest godina eto je trudne. U današnje vrijeme ništa od toga ne bi bilo čudno, ali sredinom dvadesetog stoljeća bilo je to nešto što se nije dopuštalo. Maggie će roditi kćer Elodie, ali njeno će dijete biti smješteno u bijedno sirotište koje uskoro postaje umobolnica. Majka i kći razdvojene su.
Kako godine prolaze Maggie često misli na svoju kći koje se morala odreći, često preispituje svoje stavove i osjećaje i iako je sada u braku i svjesna svega što joj se dogodilo ona ipak prikriveno žali za prošlim vremenima i za muškarcem kojeg je jako voljela. Elodie odrasta uz redovnice koje svojim bezobraznim ponašanjem nimalo ne pomažu radoznalom dječjem umu koji razmišlja smo o svojoj majci i nada se da će jednoga dana doći po nju.
Predivna, teška i emotivna priča koja svojom radnjom potjera suze na oči, koja otvara srce i pokazuje kako svi imamo pukotine koje nas bole. Strah, čežnja i ljutnja u likovima su probudili hrabrost i potakli ih da se bore te da pokažu snagu ljubavi i obitelji. Suosjećala sam, ljutila sam se i strahovala sam da će sve biti izgubljeno, da više ništa neće imati smisla i da nema tu nade, ali čak i uz sav strah i nedoumice nada postoji.
Roman ima savršeno doziranu gorko-slatku radnju i sretan kraj doista je bio spas i oslobođenje nakon čitanja o tom dirljivom i trnovitom putovanju prema ponovnom susretu. Pisan prema istinitoj priči ovaj je roman oda otpornosti, zahvalnosti i hrabrosti djeci koja su mnogo pretrpjela čak i kada su oslobođena. Od srca moje preporuke zbog ozbiljne i odlično obrađene teme, zbog cijelog spektra emocija koje su navirale tijekom čitanja i zbog priče koja će se dugo pamtiti.
Mozaik knjiga
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar