Priča je smještena na kraj 19.stoljeća, u Pariz, u poznatu psihijatrijsku bolnicu gdje su smještene žene koje je društvo proglasilo ludima, nesposobnima i histeričnima. One su neželjene supruge, kćeri koje su podbacile i majke koje su izgubile djecu. One su protkane skandalima, osuđivane i smatrane ludima.
Zapravo one su samo drugačije i te su žene predugo bile manipulirane da bi nastavile živjeti po normama. „Bal luđakinja“ priča je o ženama koje su samovoljno krenule u drugačiji svijet, svoj svijet, svijet gdje same stvaraju svoja pravila, gdje su neovisne i svoje. Zbog toga su smatrane ludima dok je istina potpuno drugačija.
Jesmo li lude ako imamo želje, čežnju i hrabrost? Čini li nas ambicija ludima? A što je s ravnopravnosti, slobodom i ciljevima koje želimo postići, jesmo li zbog toga lude?
Danas se također na sve to gleda podosta iskosa, ne odobrava se, manipulira se, ali ipak žene su u današnje vrijeme mrvicu slobodnije, nadam se. Znam da bih ja bila luda kada bi me sputavali u nečemu, znam da bih digla glas jer to želim i jer to mogu.
Priča je mračan gotički roman, istražuje tugu, bol i ništavilo. Depresija, strah i nepovjerenje sveprisutni su, ali roman ne stvara pritisak već daje pogled na jedan izolirani svijet koji pokazuje snagu i daje nadu. Te žene kroz ovu su priču digle glas protiv svega što ih je gušilo i vrijedne su divljenja. Moja preporuka.
Znanje
Osvrt napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar