Izdanje Mozaik knjiga - čitam i lajkam
Ova me priča jako uvukla u radnju i poprilično me uzdrmala samim time što imam prijateljicu koja je imala sličnu traumu pa isto sada ima OKP (opsesivno kompulzivni poremečaj) Njen život je izgubio stvarnost i svaku sitnicu koja nije u rutini ona shvaća kao opasnost. Zaista je jako teško nakon određene traume nastaviti živjeti dalje kao da se ništa nije dogodilo, ali vjerujem da je onima koji to nisu doživjeli, pa i meni, takve situacije pomalo teško shvatiti. Ljudi sa OKP-om nisu čudaci, a nisu ni luđaci, njima nije mjesto u psihijatrijskim ustanovama i nije u redu ismijavati ih jer nisu oni krivi što su doživjeli nešto zbog čega se boje živjeti. Njima samo treba podrška, potpora i osjećaj sigurnosti. Treba im posvetiti puno vremena i puno pažnje. Treba ih naučiti kako ponovno stati na noge, kako steći osjećaj sigurnosti i kako ponovno voljeti.
Isto tako i junakinja ove priče ima OKP, ali i PTSP, doživjela je gadnu traumu uzrokovanju zlostavljanjem, silovanjem i dugotrajnim maltretiranjem. Boji se čak i svoje sjene. OKP je tjera da stalno provjerava sigurnost svoga stana, provjeravanja joj oduzimaju velik dio dana i ona zna da su neke od tih stvari besmislene, ali strah je veći od toga i ako se dobro ne posveti provjeravanju obuzme je osjećaj panike. Nekada je Catherine bila opuštena djevojka, voljela je izlaske i flertove, voljela je život, a onda joj se dogodio Lee, prekrasan, zgodan, nježan i divan, lik kao iz snova. Ali on čuva mnoge mračne i jezive tajne, tajnovit je u svim pogledima, ne priča o tome što radi, ne odgovara na pitanja gdje odlazi, ali prema Catherine je strastven. Sve se mijenja kada Lee pokazuje svoje pravo ljubomorno lice pa počinje tuči Catherine. To su udarci od kojih se gubi svijest, rane koje krvare, ožiljci koji će za cijeli život ostati ne samo na koži već i na duši.
Nitko od prijateljica ne vjeruje Catherine kako je Lee zapravo zao, već svi staju Leeu na stranu budući da je on vjerno Catherine prikazao kao nestabilnu, depresivnu i neuračunjivu. Sebe je prikazao žrtvom dok je ona patila. Catherine nakon što Lee završi u zatvoru bježi, seli se iz države u državu, promijeni ime i upoznaje zgodnog susjeda. Mračna je prošlost proganja, OKP uzima maha, napadaji panike su van svake kontrole, a onda i Lee izlazi iz zatvora i traži je. Hoće li Lee pronaći Catherine? Hoće li nova ljubav uspjeti potisnuti prošlost?
„U najmračnijem kutu“ odličan je psihološki roman koji detaljno prikazuje stanje uma kod OKP-a. Um u jednom trenu postaje sumnjičav i nema te sile koja će vas zaustaviti u provedbi vaših zadanih radnji. Stres i strah su sveprisutni, padanje u depresiju je dio svakodnevice, a napadaj panike dolazi svaki puta kada vaš um stvori sliku koju jednostavno niste u tom trenu željeli vidjeti. Nadasve teško i šokantno, ali zaista vjerno prikazano i uvjerljivo ispričana priča. Potresna je to ispovijed koja vas nikako neće ostaviti ravnodušnima. Bit ćete zgroženi ponašanjem Leea i suosjećajni sa Catherine. Želja da joj pomognete bit će snažna, a bit će tu i pitanja- „Što bih ja učinila na njenom mjestu?“
Napetost ovoga romana nije mi dala spavati, morala sam ga u jednome danu pročitati jer trebala sam saznati hoće li se Catherine jednom zauvijek riješiti tog nasilnika koji joj je skoro oduzeo život.
Teška je to i bolna priča, ali fascinantno napisana bez trunke okolišanja i sa radnjom koja vam ledi krv u žilama. Nekoliko sam se puta našla kako prilikom čitanja pogledavam preko ramena, eto toliko me snažno knjiga obuzela i natjerala me da vjerujem kako je sve to stvarno, jer ponekad je to zaista surova stvarnost. Takve se stvari zaista događaju, a ovaj nam roman daje izvanredni prikaz uma koji radi sto na sat samo kako bi zaštitio osobu u opasnosti.
Napeto, mračno, opsesivno, štivo koje spaja psihološku, krimi i triler radnju, nešto posve neočekivano i brutalno. Osjećate li da vas netko promatra kada ste sami? Prolaze li vas trnci kada se bojite? Prati li vas netko doista ili se to samo vaš um poigrava s vama? Pripazite, možda niste sami...
Recenziju napisala Sandra Avar
Ova me priča jako uvukla u radnju i poprilično me uzdrmala samim time što imam prijateljicu koja je imala sličnu traumu pa isto sada ima OKP (opsesivno kompulzivni poremečaj) Njen život je izgubio stvarnost i svaku sitnicu koja nije u rutini ona shvaća kao opasnost. Zaista je jako teško nakon određene traume nastaviti živjeti dalje kao da se ništa nije dogodilo, ali vjerujem da je onima koji to nisu doživjeli, pa i meni, takve situacije pomalo teško shvatiti. Ljudi sa OKP-om nisu čudaci, a nisu ni luđaci, njima nije mjesto u psihijatrijskim ustanovama i nije u redu ismijavati ih jer nisu oni krivi što su doživjeli nešto zbog čega se boje živjeti. Njima samo treba podrška, potpora i osjećaj sigurnosti. Treba im posvetiti puno vremena i puno pažnje. Treba ih naučiti kako ponovno stati na noge, kako steći osjećaj sigurnosti i kako ponovno voljeti.
Isto tako i junakinja ove priče ima OKP, ali i PTSP, doživjela je gadnu traumu uzrokovanju zlostavljanjem, silovanjem i dugotrajnim maltretiranjem. Boji se čak i svoje sjene. OKP je tjera da stalno provjerava sigurnost svoga stana, provjeravanja joj oduzimaju velik dio dana i ona zna da su neke od tih stvari besmislene, ali strah je veći od toga i ako se dobro ne posveti provjeravanju obuzme je osjećaj panike. Nekada je Catherine bila opuštena djevojka, voljela je izlaske i flertove, voljela je život, a onda joj se dogodio Lee, prekrasan, zgodan, nježan i divan, lik kao iz snova. Ali on čuva mnoge mračne i jezive tajne, tajnovit je u svim pogledima, ne priča o tome što radi, ne odgovara na pitanja gdje odlazi, ali prema Catherine je strastven. Sve se mijenja kada Lee pokazuje svoje pravo ljubomorno lice pa počinje tuči Catherine. To su udarci od kojih se gubi svijest, rane koje krvare, ožiljci koji će za cijeli život ostati ne samo na koži već i na duši.
Nitko od prijateljica ne vjeruje Catherine kako je Lee zapravo zao, već svi staju Leeu na stranu budući da je on vjerno Catherine prikazao kao nestabilnu, depresivnu i neuračunjivu. Sebe je prikazao žrtvom dok je ona patila. Catherine nakon što Lee završi u zatvoru bježi, seli se iz države u državu, promijeni ime i upoznaje zgodnog susjeda. Mračna je prošlost proganja, OKP uzima maha, napadaji panike su van svake kontrole, a onda i Lee izlazi iz zatvora i traži je. Hoće li Lee pronaći Catherine? Hoće li nova ljubav uspjeti potisnuti prošlost?
„U najmračnijem kutu“ odličan je psihološki roman koji detaljno prikazuje stanje uma kod OKP-a. Um u jednom trenu postaje sumnjičav i nema te sile koja će vas zaustaviti u provedbi vaših zadanih radnji. Stres i strah su sveprisutni, padanje u depresiju je dio svakodnevice, a napadaj panike dolazi svaki puta kada vaš um stvori sliku koju jednostavno niste u tom trenu željeli vidjeti. Nadasve teško i šokantno, ali zaista vjerno prikazano i uvjerljivo ispričana priča. Potresna je to ispovijed koja vas nikako neće ostaviti ravnodušnima. Bit ćete zgroženi ponašanjem Leea i suosjećajni sa Catherine. Želja da joj pomognete bit će snažna, a bit će tu i pitanja- „Što bih ja učinila na njenom mjestu?“
Napetost ovoga romana nije mi dala spavati, morala sam ga u jednome danu pročitati jer trebala sam saznati hoće li se Catherine jednom zauvijek riješiti tog nasilnika koji joj je skoro oduzeo život.
Teška je to i bolna priča, ali fascinantno napisana bez trunke okolišanja i sa radnjom koja vam ledi krv u žilama. Nekoliko sam se puta našla kako prilikom čitanja pogledavam preko ramena, eto toliko me snažno knjiga obuzela i natjerala me da vjerujem kako je sve to stvarno, jer ponekad je to zaista surova stvarnost. Takve se stvari zaista događaju, a ovaj nam roman daje izvanredni prikaz uma koji radi sto na sat samo kako bi zaštitio osobu u opasnosti.
Napeto, mračno, opsesivno, štivo koje spaja psihološku, krimi i triler radnju, nešto posve neočekivano i brutalno. Osjećate li da vas netko promatra kada ste sami? Prolaze li vas trnci kada se bojite? Prati li vas netko doista ili se to samo vaš um poigrava s vama? Pripazite, možda niste sami...
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar