FOKUS na hit
Tri djevojke jedine su preživjele tri strašna masakra i postale su jako poznate i od novinara prozvane Posljednje djevojke što se naravno tim djevojkama nije činilo ni prikladno ni potrebno. One su jedine bile ili jake ili prave sretnice što su jedva izvukle žive glave kada su svi njihovi najbliži podlegli gadnim ozljedama zadobivenih od ubojica koji nisu prezali ni pred čime. Samantha, Lisa i Quincy započinju svoje nove živote, obilježene, prozivane, sažaljivo gledane, ali ipak žive. Smatra ih se jakima, snalažljivima i pravim borcima, ali one svaka u sebi nosi svoju bol, svoje borbe vješto skrivaju neke pričajući o tome dok druge šute. One su zajedništvo, ali nikada se nisu osobno upoznale.
Kada Lisu pronađu mrtvu kreće pravi kaos. Samantha je godinama smatrana osobom koja se povukla u osamu, a Quincy jedina nastavlja život kao da se ništa nije dogodilo, potisnutih sjećanja na Borovu kolibu te prečestom upotrebom Xanaxa u kombinaciji sa vinom. Kada joj Samantha dolazi na kućni prag Quincy se počinju događati čudne stvari, lude stvari i teške spoznaje. Samantha je navodi na krivi put, daje joj poticaj u krivom smjeru i njih dvije iako udaljene jednom tajnom postaju jako bliske. Samantha želi da se Quincy prisjeti svega iz Borove kolibe, Quincy to ne želi ili ne može.
Da ne bi bilo spojlera ajmo ovo reći ovako...One jesu patile, one jesu jedine preživjele, ali svaka od njih ima neku stravičnu tajnu koju ne želi sa nikim podijeliti. Kada se sva ta klupka laži polako počinju razmotavati sve ono što ste mislili da je istina postaje velika laž i mijenja se cijeli tok priče. Šokantni preokreti paralizirat će vam tijelo, a kada shvatite tko je pravi ubojica iz Quincynog masakra sve ono u što ste vjerovali pretvorit će se u prah. Tu dolaze pitanja kome zapravo vjerovati, kome se obratiti za pomoć, koga smatrati najboljim prijateljima. Quincy je svojim nepromišljenim postupcima iznevjerila prvenstveno sebe, a na kraju i osobe koje je jako voljela i to samo zato jer joj je u život ušetala jedna osoba sa krivim namjerama.
„Preživjele“sam uzela čitati jednu večer oko 21 sat, bila sam sama u kući i nakon što sam pročitala prvo poglavlje manično sam otišla provjeriti jesu li mi sva vrata zaključana jer sam se doslovno prepala i izbezumila. Knjiga je čista brutala, savršen psihološki triler koji odmah u startu naginje bolesnom hororu. Detaljni opisi masakara, puno krvi, psihološke manipulacije, panika i strah, eto to je ova knjiga i čudim se sama sebi koliko mi se svidjela, koliko sam se uživjela i nikako nisam mogla prestati čitati iako sam se stalno okretala oko sebe provjeravajući jesam li još uvijek sama. Horore volim gledati samo ako su generalno krvavi uz puno vrištanja, ali ovakve psihološke volim samo čitati jer svaki opisan detalj jako mi je važan da ulovim nit priče. I koliko god sam ja predano pratila priču, autor me ipak uspio prevariti. Naveo me da povjerujem krivim likovima, uputio me na krivi trag, obmana je bila bačena i ja sam pala u trans kada sam na posljednjim stranicama saznala istinu. Još ni sad mi nije jasno kako sam se mogla toliko prevariti, kako sam tako lako pala u ruke ubojice?
Roman je jako lako pratiti, poglavlja su pisana naizmjenično, Quinci u sadašnjosti i Quinci u Borovoj kolibi i sve ide ok pa odjednom leđima mi prođu trnci, uplašim se, paničarim, zbunjena sam, tražim nešto ili nekoga ispod kreveta, ajoj živi užas. Mahnito čitam dalje, tražim spas kako za likove tako i za sebe i osvrćem se kao da ja trčim šumom...horor ljudi moji, pravi bolesni horor i preporučam vam ga, doista preporučam jer iznenadila sam se brzinom radnje i napetosti koja kida živce i svakako moram napomenuti da apsolutno ništa takvo još dosada nisam čitala jer uvijek naletim na horor koji ima previše opisivanja nebitnih detalja pa me to umori. E sa ovom knjigom toga nema, ova je priča savršena napetica koju kad sam počela čitati nisam mogla prestati usprkos činjenici što sam bila isprepadana.
I još samo dva savjeta za kraj. Prvo, prije čitanja ove knjige dobro se pripremite za niz užasa i vrlo slikovite opise. Drugo, ako se osjećate usamljeno, ovo je knjiga upravo za vas jer kada je počnete čitati više nećete imati osjećaj da ste sami. A ja definitivno želim još ovog straha jer posve sam opčinjena činjenicom da me jedna knjiga istovremeno uplašila i oduševila.
Recenziju napisala Sandra Avar
Video recenzija dolazi za nekoliko dana
Tri djevojke jedine su preživjele tri strašna masakra i postale su jako poznate i od novinara prozvane Posljednje djevojke što se naravno tim djevojkama nije činilo ni prikladno ni potrebno. One su jedine bile ili jake ili prave sretnice što su jedva izvukle žive glave kada su svi njihovi najbliži podlegli gadnim ozljedama zadobivenih od ubojica koji nisu prezali ni pred čime. Samantha, Lisa i Quincy započinju svoje nove živote, obilježene, prozivane, sažaljivo gledane, ali ipak žive. Smatra ih se jakima, snalažljivima i pravim borcima, ali one svaka u sebi nosi svoju bol, svoje borbe vješto skrivaju neke pričajući o tome dok druge šute. One su zajedništvo, ali nikada se nisu osobno upoznale.
Kada Lisu pronađu mrtvu kreće pravi kaos. Samantha je godinama smatrana osobom koja se povukla u osamu, a Quincy jedina nastavlja život kao da se ništa nije dogodilo, potisnutih sjećanja na Borovu kolibu te prečestom upotrebom Xanaxa u kombinaciji sa vinom. Kada joj Samantha dolazi na kućni prag Quincy se počinju događati čudne stvari, lude stvari i teške spoznaje. Samantha je navodi na krivi put, daje joj poticaj u krivom smjeru i njih dvije iako udaljene jednom tajnom postaju jako bliske. Samantha želi da se Quincy prisjeti svega iz Borove kolibe, Quincy to ne želi ili ne može.
Da ne bi bilo spojlera ajmo ovo reći ovako...One jesu patile, one jesu jedine preživjele, ali svaka od njih ima neku stravičnu tajnu koju ne želi sa nikim podijeliti. Kada se sva ta klupka laži polako počinju razmotavati sve ono što ste mislili da je istina postaje velika laž i mijenja se cijeli tok priče. Šokantni preokreti paralizirat će vam tijelo, a kada shvatite tko je pravi ubojica iz Quincynog masakra sve ono u što ste vjerovali pretvorit će se u prah. Tu dolaze pitanja kome zapravo vjerovati, kome se obratiti za pomoć, koga smatrati najboljim prijateljima. Quincy je svojim nepromišljenim postupcima iznevjerila prvenstveno sebe, a na kraju i osobe koje je jako voljela i to samo zato jer joj je u život ušetala jedna osoba sa krivim namjerama.
„Preživjele“sam uzela čitati jednu večer oko 21 sat, bila sam sama u kući i nakon što sam pročitala prvo poglavlje manično sam otišla provjeriti jesu li mi sva vrata zaključana jer sam se doslovno prepala i izbezumila. Knjiga je čista brutala, savršen psihološki triler koji odmah u startu naginje bolesnom hororu. Detaljni opisi masakara, puno krvi, psihološke manipulacije, panika i strah, eto to je ova knjiga i čudim se sama sebi koliko mi se svidjela, koliko sam se uživjela i nikako nisam mogla prestati čitati iako sam se stalno okretala oko sebe provjeravajući jesam li još uvijek sama. Horore volim gledati samo ako su generalno krvavi uz puno vrištanja, ali ovakve psihološke volim samo čitati jer svaki opisan detalj jako mi je važan da ulovim nit priče. I koliko god sam ja predano pratila priču, autor me ipak uspio prevariti. Naveo me da povjerujem krivim likovima, uputio me na krivi trag, obmana je bila bačena i ja sam pala u trans kada sam na posljednjim stranicama saznala istinu. Još ni sad mi nije jasno kako sam se mogla toliko prevariti, kako sam tako lako pala u ruke ubojice?
Roman je jako lako pratiti, poglavlja su pisana naizmjenično, Quinci u sadašnjosti i Quinci u Borovoj kolibi i sve ide ok pa odjednom leđima mi prođu trnci, uplašim se, paničarim, zbunjena sam, tražim nešto ili nekoga ispod kreveta, ajoj živi užas. Mahnito čitam dalje, tražim spas kako za likove tako i za sebe i osvrćem se kao da ja trčim šumom...horor ljudi moji, pravi bolesni horor i preporučam vam ga, doista preporučam jer iznenadila sam se brzinom radnje i napetosti koja kida živce i svakako moram napomenuti da apsolutno ništa takvo još dosada nisam čitala jer uvijek naletim na horor koji ima previše opisivanja nebitnih detalja pa me to umori. E sa ovom knjigom toga nema, ova je priča savršena napetica koju kad sam počela čitati nisam mogla prestati usprkos činjenici što sam bila isprepadana.
I još samo dva savjeta za kraj. Prvo, prije čitanja ove knjige dobro se pripremite za niz užasa i vrlo slikovite opise. Drugo, ako se osjećate usamljeno, ovo je knjiga upravo za vas jer kada je počnete čitati više nećete imati osjećaj da ste sami. A ja definitivno želim još ovog straha jer posve sam opčinjena činjenicom da me jedna knjiga istovremeno uplašila i oduševila.
Recenziju napisala Sandra Avar
Video recenzija dolazi za nekoliko dana
Primjedbe
Objavi komentar