Naklada Ljevak
Jako volim čitati zatvorske priče, a ova je i nekako posebna zato jer ju je napisala žena koja je sve napisano doista i doživjela. Njeno ime je Piper i odsjedila je kaznu nešto malo višu od godine dana u ženskom zatvoru Danbury za kazneno djelo staro deset godina. Zapravo nikada nije bila uhvaćena u prijenosu prljavog novca jednog narko bosa, ali eto bila je cinkana kada se organizacija raspala. I tako, završila je u zatvoru taman kada je sa čovjekom svojih snova imala velike planove, taman kada je dovoljno odrasla da se makne iz tog pakla dilanja i shvatila da je griješila.
Njena je prošlost došla na naplatu, a Piper ju je prihvatila i kada je dobila datum početka odsluživanja svoje kazne, samostalno se prijavila u zatvor u nadi da samo što prije prođe tih dosuđenih petnaest mjeseci. Ono što je Piper dočekalo u zatvoru ispočetka je bilo nešto nezamislivo, ali vremenom je stekla prijateljice koje su itekako olakšale njen boravak tamo. Naučila je na teži način cijeniti prijatelje i obitelj, pokajala se tisuću puta što ih je sve iznevjerila svojom nepromišljenom mladošću i glupim odlukama. I sve joj je to trebalo jer nije mogla ni slutiti da će upravo u zatvoru spoznati kolika je ljubav između majke i djece, koliko je važna odanost i razumijevanje, koliko je teško steći povjerenje i zadržati hladnu glavu.
Njen zločin nije toliko težak da bih je mogla osuđivati. Jednostavno je, vođena krivim utjecajima, upala u krivo društvo i jedva iz svega toga izašla, i sredila se nakon svega jer nije bila problematična, nije konzumirala droge, a novac nije ni ugledala, tako da samo je prestala sve to činiti i krenula boljim putem u novi život. I zato je ne mogu kriviti, odabrala je ispravan put nakon svega, ali pravda je ipak sustigla njenu plavu guzicu. Upala je u zatvorski sustav gdje apsolutno ništa nije kako treba, gdje se borite ponajviše sami sa sobom i vješto pazite na sve što govorite ili činite kako vas ne bi strpali u samicu.
I izgurala je bijedu, zimu, bol i gubitak, izgurala je sama sa sobom u svom osobnom nemiru, upoznala je divne cure koje su gradile odnose majka/kćeri, koje su znale da je petnaest mjeseci mala kazna naspram onih od deset godina. Piper je dobila saveznice, prijateljice, pomoćnice, zajednicu gdje je shvatila kako je do sada cijenila krive stvari, zajednicu koja ju je naučila cijeniti male stvari, one osobne i istinske.
„Narančasta je nova crna“roman je pisan u obliku neke vrste memoara, na trenutke sarkastičan i duhovit, a na trenutke slama srce. Opisana je tu jedna istinska tema o neobičnoj bliskosti žena koje su stavljene u isti prostor i samo moraju preživjeti sve što im se nađe na putu. Strogo su tamo provođeni neki rituali, pravila su nasumična i čudan je to svijet, ali daje priču o privrženosti, suosjećanju, poštovanju i vrijednostima. I ako želite znati kako izgledaju zatvori na čak tri lokacije opisani u ovoj knjizi, onda vam je ovo savršen uvid koji prikazuje kako i u zatvorima postoji i raj i pakao. Priča je istovremeno i provokativna i potresna, a na dijelovima smiješna i vjerujem da će vam barem malo pokazati da svi griješimo, ali nisu svi koji griješe jednako krivi. Krivac se od krivca jako razlikuje. Najiskrenije preporučam ovaj roman jer ja ću mu se često vraćati da ponovno doživim drugu stranu boli i patnje pomiješanu sa ljubavi i odanosti.
Recenziju napisala Sandra Avar
Jako volim čitati zatvorske priče, a ova je i nekako posebna zato jer ju je napisala žena koja je sve napisano doista i doživjela. Njeno ime je Piper i odsjedila je kaznu nešto malo višu od godine dana u ženskom zatvoru Danbury za kazneno djelo staro deset godina. Zapravo nikada nije bila uhvaćena u prijenosu prljavog novca jednog narko bosa, ali eto bila je cinkana kada se organizacija raspala. I tako, završila je u zatvoru taman kada je sa čovjekom svojih snova imala velike planove, taman kada je dovoljno odrasla da se makne iz tog pakla dilanja i shvatila da je griješila.
Njena je prošlost došla na naplatu, a Piper ju je prihvatila i kada je dobila datum početka odsluživanja svoje kazne, samostalno se prijavila u zatvor u nadi da samo što prije prođe tih dosuđenih petnaest mjeseci. Ono što je Piper dočekalo u zatvoru ispočetka je bilo nešto nezamislivo, ali vremenom je stekla prijateljice koje su itekako olakšale njen boravak tamo. Naučila je na teži način cijeniti prijatelje i obitelj, pokajala se tisuću puta što ih je sve iznevjerila svojom nepromišljenom mladošću i glupim odlukama. I sve joj je to trebalo jer nije mogla ni slutiti da će upravo u zatvoru spoznati kolika je ljubav između majke i djece, koliko je važna odanost i razumijevanje, koliko je teško steći povjerenje i zadržati hladnu glavu.
Njen zločin nije toliko težak da bih je mogla osuđivati. Jednostavno je, vođena krivim utjecajima, upala u krivo društvo i jedva iz svega toga izašla, i sredila se nakon svega jer nije bila problematična, nije konzumirala droge, a novac nije ni ugledala, tako da samo je prestala sve to činiti i krenula boljim putem u novi život. I zato je ne mogu kriviti, odabrala je ispravan put nakon svega, ali pravda je ipak sustigla njenu plavu guzicu. Upala je u zatvorski sustav gdje apsolutno ništa nije kako treba, gdje se borite ponajviše sami sa sobom i vješto pazite na sve što govorite ili činite kako vas ne bi strpali u samicu.
I izgurala je bijedu, zimu, bol i gubitak, izgurala je sama sa sobom u svom osobnom nemiru, upoznala je divne cure koje su gradile odnose majka/kćeri, koje su znale da je petnaest mjeseci mala kazna naspram onih od deset godina. Piper je dobila saveznice, prijateljice, pomoćnice, zajednicu gdje je shvatila kako je do sada cijenila krive stvari, zajednicu koja ju je naučila cijeniti male stvari, one osobne i istinske.
„Narančasta je nova crna“roman je pisan u obliku neke vrste memoara, na trenutke sarkastičan i duhovit, a na trenutke slama srce. Opisana je tu jedna istinska tema o neobičnoj bliskosti žena koje su stavljene u isti prostor i samo moraju preživjeti sve što im se nađe na putu. Strogo su tamo provođeni neki rituali, pravila su nasumična i čudan je to svijet, ali daje priču o privrženosti, suosjećanju, poštovanju i vrijednostima. I ako želite znati kako izgledaju zatvori na čak tri lokacije opisani u ovoj knjizi, onda vam je ovo savršen uvid koji prikazuje kako i u zatvorima postoji i raj i pakao. Priča je istovremeno i provokativna i potresna, a na dijelovima smiješna i vjerujem da će vam barem malo pokazati da svi griješimo, ali nisu svi koji griješe jednako krivi. Krivac se od krivca jako razlikuje. Najiskrenije preporučam ovaj roman jer ja ću mu se često vraćati da ponovno doživim drugu stranu boli i patnje pomiješanu sa ljubavi i odanosti.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar