Mozaik knjiga
Kroz vrlo opsežnu i u sitnim detaljima ispričanu priču na skoro 700 stranica upoznajemo ne samo dvoje ljudi, glavnih likova nego i masu likova povezanih sa njima. Zamjerka mi je odmah u startu bila samo jedna-previše opisivanja, odnosno previše ulaženje u detalje, ali nakon što sam pregrmila prvih 200 stranica nisam knjigu mogla ispustiti iz ruku, a nakon što sam je pročitala do kraja požalila sam svoju početnu pobunu zbog previše stranica i poželjela sam ih još barem 200. Eto kako vas knjiga može zeznuti do te granice da požalite što ste se na početku pobunili. Barem ja jesam i sada mogu reći da je ovo doista savršena knjiga, roman koji me toliko zaintrigirao i oduševio da mi je itekako drago što sam ga napokon pročitala.
Upoznajemo Zacka i Julie od samog njihovog bolnog i izgubljenog djetinjstva pa sve do trenutka kada Zack bježi iz zatvora, a Julie mu postane taokinja. Između njih se rađa povjerenje i istina polako zajedno sa izjavama ljubavi izlazi na vidjelo. Ne treba dalje o radnji iako bi se imalo svašta za napisati, ali hajdemo ovako-Priča je ovo o mnogim slomljenim srcima, o mnogim razorenim obiteljima i brakovima, o odmetnoj djeci, o drogama, opijanju i ljudima koji pate u tišini. Ovo je moderan ljubavni roman koji preispituje granice, pokazuje što je povjerenje i na prvo mjesto stavlja iskrenost.
Priča je ovo o ženama koje su nepismene, ali nikako zato jer su to one željele, nego je eto tako zbog životnih okolnosti, njima nedovoljno hrabrima da istupe, njima koje smatraju da pismenost nisu zaslužile, njima hrabrima koje su se borile, posvećena je ova knjiga jer tim je ženama vraćeno dostojanstvo, snaga i pismenost. A roman je isto tako posvećen i brižnim ljudima koji su svoje vrijeme, trud i strpljenje uložili u programu Širite pismenost te pomogli mnogim izgubljenim dušama kojima slova nisu imala značenje.
Roman je pisan u krimi stilu i autorica se super snašla pa je bez obzira na obujam knjige napravila odličnu priču i prikazala nam osvete, zakulisne igre, surov život u zatvoru te psihički bijeg koji je ponekad važniji od fizičkog. Dala nam je ubojstva, otmice i puno nepovjerenja, dala nam je djecu odbačenu od strane roditelja, razbaštinjene buntovnike i sa svime time nam pokazala što znači dom, zajedništvo i pravi prijatelji. Pokazala nam je da se u naivnim i iskrenim srcima krije ljubav i nada i da dom je ondje gdje su naši voljeni. Naši će likovi patiti, smijati se i plakati,a kakve ih sudbine dalje čekaju i kako je uopće došlo do sve te njihove zavrzlame saznajte sami.
Nemojte strepiti (kao ja) pred debljinom knjige jer vjerujem da ćete se ugodno iznenaditi njenim sadržajem (opet kao ja) i žao mi je što je knjiga toliko dugo stajala nepročitana, nije to zaslužila, ali zaslužila je iskrenu preporuku jer zaista sam godinu započela sa predivnom, dirljivom i pametnim knjigom.
Recenziju napisala Sandra Avar
Kroz vrlo opsežnu i u sitnim detaljima ispričanu priču na skoro 700 stranica upoznajemo ne samo dvoje ljudi, glavnih likova nego i masu likova povezanih sa njima. Zamjerka mi je odmah u startu bila samo jedna-previše opisivanja, odnosno previše ulaženje u detalje, ali nakon što sam pregrmila prvih 200 stranica nisam knjigu mogla ispustiti iz ruku, a nakon što sam je pročitala do kraja požalila sam svoju početnu pobunu zbog previše stranica i poželjela sam ih još barem 200. Eto kako vas knjiga može zeznuti do te granice da požalite što ste se na početku pobunili. Barem ja jesam i sada mogu reći da je ovo doista savršena knjiga, roman koji me toliko zaintrigirao i oduševio da mi je itekako drago što sam ga napokon pročitala.
Upoznajemo Zacka i Julie od samog njihovog bolnog i izgubljenog djetinjstva pa sve do trenutka kada Zack bježi iz zatvora, a Julie mu postane taokinja. Između njih se rađa povjerenje i istina polako zajedno sa izjavama ljubavi izlazi na vidjelo. Ne treba dalje o radnji iako bi se imalo svašta za napisati, ali hajdemo ovako-Priča je ovo o mnogim slomljenim srcima, o mnogim razorenim obiteljima i brakovima, o odmetnoj djeci, o drogama, opijanju i ljudima koji pate u tišini. Ovo je moderan ljubavni roman koji preispituje granice, pokazuje što je povjerenje i na prvo mjesto stavlja iskrenost.
Priča je ovo o ženama koje su nepismene, ali nikako zato jer su to one željele, nego je eto tako zbog životnih okolnosti, njima nedovoljno hrabrima da istupe, njima koje smatraju da pismenost nisu zaslužile, njima hrabrima koje su se borile, posvećena je ova knjiga jer tim je ženama vraćeno dostojanstvo, snaga i pismenost. A roman je isto tako posvećen i brižnim ljudima koji su svoje vrijeme, trud i strpljenje uložili u programu Širite pismenost te pomogli mnogim izgubljenim dušama kojima slova nisu imala značenje.
Roman je pisan u krimi stilu i autorica se super snašla pa je bez obzira na obujam knjige napravila odličnu priču i prikazala nam osvete, zakulisne igre, surov život u zatvoru te psihički bijeg koji je ponekad važniji od fizičkog. Dala nam je ubojstva, otmice i puno nepovjerenja, dala nam je djecu odbačenu od strane roditelja, razbaštinjene buntovnike i sa svime time nam pokazala što znači dom, zajedništvo i pravi prijatelji. Pokazala nam je da se u naivnim i iskrenim srcima krije ljubav i nada i da dom je ondje gdje su naši voljeni. Naši će likovi patiti, smijati se i plakati,a kakve ih sudbine dalje čekaju i kako je uopće došlo do sve te njihove zavrzlame saznajte sami.
Nemojte strepiti (kao ja) pred debljinom knjige jer vjerujem da ćete se ugodno iznenaditi njenim sadržajem (opet kao ja) i žao mi je što je knjiga toliko dugo stajala nepročitana, nije to zaslužila, ali zaslužila je iskrenu preporuku jer zaista sam godinu započela sa predivnom, dirljivom i pametnim knjigom.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar