„Podzemna željeznica“ roman je o robovima sa plantaže pamuka u Georgiji, o tome kako su svi redom bili nekoliko puta prodavani, kako svakoga dana teško rade i kako je njihov život zapravo samo preživljavanje. Na meti su vlasnika plantaže koji su bezobrazni i svakodnevica im je mučenje, silovanje i ubijanje crnaca. Rasizam na djelu u 19.stoljeću, a možemo i sami vidjeti koliko se tog rasizma i u današnje vrijeme zadržalo među nacijama i kao da velikog pomaka ni nema. I danas se viđa nepravda, a što su sve ljudi u stanju učiniti kako bi postigli svoje glupe ciljeve i ideale uopće neću ni komentirati.
„Nikad nisam vidjela bijelca kako pere pamuk-rekla je Cora. Prije nego sam došao u Sjevernu Karolinu, ja nikad nisam vidio ni rulju kako kida čovjeku ud po ud-rekao je Martin. Jednom kad to vidiš na vlastite oči, prestaneš govoriti što su ljudi kadri učiniti, a što ne.“
Cora je pobjegla sa te plantaže podzemnom željeznicom i od toga dana živi u nekom neizrečenom strahu jer za njom traga poznati lovac na odbjegle robove. Hoće li mu uspjeti pobjeći? Corina majka jedina mu je pobjegla i sada on ima potrebu smiriti vlastite duhove i naplatiti dugove loveći njenu kćer Coru. Ovo je roman o nepravdi, boli i strahu, a ponajprije ovo je roman gdje nema slobode jer čak i oslobođeni crnci nemaju prava na normalan život i, ovisno u kojoj se državi nalaze, zakon se o njihovim pravima mijenja.
„...Deklaracija o nezavisnosti...Sada kada je pobjegla i vidjela dio zemlje, Cora nije bila sigurna opisuje li uopće taj dokument išta stvarno. Amerika je bila duh iz mraka, kao i ona.“
Jeziva je ovo i teška priča puna zlostavljanja izopćenih duša koje samo čeznu za slobodom. A život na plantaži odvija se u neizvjesnosti dok se opasnost za robove nalazi na svakome koraku. Pojam jednakosti, društvenih normi i pravila iskaču iz svake rečenice, a zanimljiva radnja tjera vas da dalje čitate iako je tema bolna. „Podzemna željeznica“ daje brutalu i prikaz mnogih neostvarenih obećanja te pokazuje put prema slobodi. Daje nam jedan dio američke povijesti i pokazuje koliko smo daleko odmakli, a zapravo smo i dalje na istome mjestu jer i dalje ima rasizma, mučenja i zlostavljanja, i dalje ima straha i srama, ali sada ima i slobode, a borba je i dalje velika.
„Svi ljudi stvoreni su jednaki, osim ako odlučimo da nisi čovjek.“
Radnja je jako mučna, na sve strane krv ili smrt, težak rad ili potraga za novim životom. Sloboda je za mnoge nedostižna, ali tražena je. Sa likovima patite i nadate se boljem sutra, nadate se da će preživjeti ili barem pronaći novi smisao nakon što su godinama živjeli okruženi nasiljem. Potresna je to priča o ubijanju i sravnat će vas spoznaja da se sve to doista događalo te da je ta željeznica nekome čak i bila spas. Preporučam čitanje ove knjige jer pokazat će vam jednu mračnu i tešku stranu američke povijesti, a i naučiti će vas ponešto o slobodi.
Vorto Palabra
Recenziju napisala Sandra Avar
„Nikad nisam vidjela bijelca kako pere pamuk-rekla je Cora. Prije nego sam došao u Sjevernu Karolinu, ja nikad nisam vidio ni rulju kako kida čovjeku ud po ud-rekao je Martin. Jednom kad to vidiš na vlastite oči, prestaneš govoriti što su ljudi kadri učiniti, a što ne.“
Cora je pobjegla sa te plantaže podzemnom željeznicom i od toga dana živi u nekom neizrečenom strahu jer za njom traga poznati lovac na odbjegle robove. Hoće li mu uspjeti pobjeći? Corina majka jedina mu je pobjegla i sada on ima potrebu smiriti vlastite duhove i naplatiti dugove loveći njenu kćer Coru. Ovo je roman o nepravdi, boli i strahu, a ponajprije ovo je roman gdje nema slobode jer čak i oslobođeni crnci nemaju prava na normalan život i, ovisno u kojoj se državi nalaze, zakon se o njihovim pravima mijenja.
„...Deklaracija o nezavisnosti...Sada kada je pobjegla i vidjela dio zemlje, Cora nije bila sigurna opisuje li uopće taj dokument išta stvarno. Amerika je bila duh iz mraka, kao i ona.“
Jeziva je ovo i teška priča puna zlostavljanja izopćenih duša koje samo čeznu za slobodom. A život na plantaži odvija se u neizvjesnosti dok se opasnost za robove nalazi na svakome koraku. Pojam jednakosti, društvenih normi i pravila iskaču iz svake rečenice, a zanimljiva radnja tjera vas da dalje čitate iako je tema bolna. „Podzemna željeznica“ daje brutalu i prikaz mnogih neostvarenih obećanja te pokazuje put prema slobodi. Daje nam jedan dio američke povijesti i pokazuje koliko smo daleko odmakli, a zapravo smo i dalje na istome mjestu jer i dalje ima rasizma, mučenja i zlostavljanja, i dalje ima straha i srama, ali sada ima i slobode, a borba je i dalje velika.
„Svi ljudi stvoreni su jednaki, osim ako odlučimo da nisi čovjek.“
Radnja je jako mučna, na sve strane krv ili smrt, težak rad ili potraga za novim životom. Sloboda je za mnoge nedostižna, ali tražena je. Sa likovima patite i nadate se boljem sutra, nadate se da će preživjeti ili barem pronaći novi smisao nakon što su godinama živjeli okruženi nasiljem. Potresna je to priča o ubijanju i sravnat će vas spoznaja da se sve to doista događalo te da je ta željeznica nekome čak i bila spas. Preporučam čitanje ove knjige jer pokazat će vam jednu mračnu i tešku stranu američke povijesti, a i naučiti će vas ponešto o slobodi.
Vorto Palabra
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar