Preskoči na glavni sadržaj

Marina Vujčić- Susjed

Roman mi se čitanjem poklopio s ovom izolacijom pa susjedne aktivnost i gluposti mogu pratiti sa svoga prozora, samo što je to nakon dva dana postalo naporno i nezanimljivo budući da imam poprilično pristojne susjede koji nisu skloni skandalima. Pa ajde popratit ću knjigu, rekla sam si, možda je Katarini bilo zanimljivije. Ooo da, njoj je definitivno bilo zanimljivo jer ona je umislila da bi nešto moglo biti između nje i njenog susjeda s kojim razmjenjuje samo „Dobro jutro“ svakoga dana. Ne poznaju se, ali Katarina je uvjerena da će se upoznati i da će se on zaljubiti u nju jer ona je u njega već zaljubljena. Špijunira ga s prozora da vidi kada i s kime on dolazi kući, ljubomorna je na svaku žensku osobu s kojom on dođe kući i naravno, tempira u sekundu njihov zajednički odlazak na posao kako bi se na stepeništu pozdravili.

Ona jednostavno nije normalna! Zaluđena je tipom o kojem ništa ne zna, sa kojim čak ni ne razgovara, ali slika koju ona o njima ima u svojoj glavi ravna je ludilu. Upravo to je ova knjiga-prikaz ludila u osamljenosti. Radnja je monotona i naporna, Katarina je luda, a mi bi kao trebali iz svega toga dobiti poruku o tome kako ljudi lako polude i postanu paranoični kada su sami i nevidljivi. Ok, to je možda i točno, ali ova knjiga previše je bila dosadna da bih je uopće do kraja pročitala. Knjiga ima svega 180 stranica, stala sam na 80 i požalila zbog vremena koje sam potrošila na nju. Cijeli roman je monolog, a glavna akterica je i jedina akterica. Kroz njene riječi ona nas uvjerava kako je sve što ona čini normalno, ali sve što ćete pročitati čista su nagađanju, pretpostavke i izmišljeni scenariji.

Rečenica sa knjige: „...taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.“je čisto sra*e jer ne pada mi napamet u tolikoj mjeri maštati o bilo kome tko se čak ni nije upoznao sa mnom. Ta žena pretjeruje u svemu što se lika tiče, a ne shvaća kako time sebi šteti i radi sebe ludom. Nikakva preporuka za ovu knjigu jer koliko god to nekima bilo super i cool i poučno, meni je bilo samo pretjerano i nepotrebno. Da je recimo bilo interakcije drugih likova onda bi možda i radnja postala napetija, svjesnija i uvjerljivija, ali ovako je samo jako bez veze. Katarina je spremna za psihijatrijski odjel, a bit ćete i vi ako povjerujete da je normalno slagati u glavi scenarije kakve ona radi.

Piše na knjizi da ćete se nasmijati, e pa meni ništa nije bilo smiješno jer kroz čitanje takvih poremećenih rečenica jedini osjećaj koji sam imala bilo je žaljenje osobe koja to priča. Doista sam je žalila što je sama i što ima takvu majku kakvu ima i što je uvjerena da su svi drugi bolji od nje, ali to me ipak nije potaklo da knjigu pročitam do kraja. Rekla mi je frendica da skoro sve do kraja ostaje isto uz jedan mali preokret, ali nije me zanimalo čitati dalje da saznam o čemu se radi. Bez zamjere što sam ovako otvorena, ali meni se knjiga uopće ne sviđa.
V.B.Z. online bookshop & club

Recenziju napisala Sandra Avar

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Julia Quinn-"Kad je bio grešan"

Mozaik knjiga Mislim da mi je ovaj roman do sada najbolji iz serije o obitelji Bridgerton. Od samog početka bolan i težak, suze se prolijevaju i stvarno mislim da ne bi bilo fer govoriti vam o tih prvih 70 stranica jer bio bi to prevelik spojler, ali taj uvod definitivno je prekretnica u životima Michaela i Francesce koji su u samo jednom trenu spoznali bol, patnju i   veliki gubitak. Da trebalo se to dvoje naći, ali cijena koju su već u startu platili možda je bila mrvicu previsoka. „U svačijem životu postoji neka prekretnica. Trenutak tako značajan, tako prodoran i jasan da ga čovjek osjeti kao udarac u prsa od kojeg ostaje bez zraka, te čovjek zna, bez i najmanje natruhe sumnje zna, kako njegov život više nikada neće biti isti.“ Michael je od prvog pogleda na Francescu zaboravio svoje razvratništo i zaljubio se u nju, u ženu svoga rođaka. Šutio je i volio je beskrajno nikada ne pokazujući svoje osjećaje prema njoj, nikada joj ne priznajući koliko je uistinu voli, a volio ju je i

Jojo Moyes-"Djevojka koju si ostavio za sobom"

Profil Godina je 1916., Prvi Svjetski rat, Francuska je okupirana, Nijemci tlače i uništavaju domove Francuza, a u tom je vrtlogu straha Sophie, mlada hrabra žena, čiji je muž odveden u logor, odlučna kako će pod svaku cijenu spasiti svoj gradić od pošasti okupacije. Njen dom Nijemci odaberu za mjesto na kojem će večerati i opskrbe je namjernicama kako   bi kuhala slasne obroke za Herr Kommandanta i njegove časnike. Nije sretna zbog toga, prijatelji joj prestaju biti prijatelji, klevetaju je i osuđuju bez ijednog pitanja, svi su sigurni kako Sophie pomaže Nijemcima, ali ona se samo bori za opstanak. I koliko god sebe uvjerava kako neće stati ni pod koju cijenu na stranu neprijatelja, ona se ipak malo previše zbliži sa Herr Kommandantom i tada Sophie učini strašnu pogrešku. Čin koji je predvidjela, a ipak upala u klopku, naveo ju je da preispituje svoje odluke u detalje, ali povratka nije bilo, učinjeno se ne može ispraviti. Vraćamo se u sadašnjost gdje upoznajemo Liv koju je muž pe

Mary Balogh- "Dogovor"

Izdanje  Mozaik knjiga - čitam i lajkam Vincent Hunt bio je mladi časnik u vojsci, prilikom napada izgubio je vid i tako postao ovisan o svojoj obitelji, majci, baki i trima sestrama. Nije želio ovisiti o drugima, želio je živjeti sam, želio je slobodu, želio je miran život bez da mu stalno netko visi za vratom pokušavajući mu pomoći i olakšati, želio je da ga svi prestanu sa žalijevati i da mu prestanu stalno tražiti ženu. Uvidio je da je jedini izlaz bijeg. Sa svojim je dugogodišnjim pobočnikom, slugom i prijateljem otišao usred noći na svoje drugo imanje. Vincent je iznimno bogat, naslijedio je od ujaka titulu vikonta, ali sve to njemu ne znači ništa jer on teži samo biti napokon svoj i neovisan. Mlad je i naivan kakav je bio i cijelog svoga života kada je radio brojne nepodopštine pa tako i sada skoro upada u stupicu iz koje ga u zadnji tren spašava djevojka imenom Sophie. Sophin je otac bio razbaštinjen davno prije njenog rođenja. Bio je pustolov, kockar i razvratnik, bio je zgo