Volim romane L.Moriarty i svi su mi bili super osim „Devet potpunih neznanaca“ jer ta je bila baš previše opisivana i kako sam napisala, previše je u njoj bilo pridjeva, ali zato ide popravni jer „Sve što je Alice zaboravila“ je odličan roman i u svem jadu i borbi zrači neobjašnjivom pozitivom.
Alice se nakon udarca u glavu budi potpuno dezorijentirana i uvjerena da je 1998.godina te da je trudna sa svojim prvim djetetom, ali istina je da je zapravo 2008.godina, Alice ima troje djece i usred je gadnog razvoda. Šok i nevjerica! Nije joj jasno kako su mogle samo nestati sve te godine u njenoj glavi, ali malo pomalo sve će se razjasniti. Alice će otkriti da više ništa nije onakvo kakvo je bilo prije deset godina, odnosno onoga dana kojeg se Alice posljednjeg sjeća. Ona se promijenila iz mile u osornu, muž joj se promijenio od dragog u bijesnog, a uz sve to Alice se uopće ne sjeća ni razloga zbog kojeg su pred razvodom.
Ne sjeća se poroda, ne sjeća se djece, ne sjeća se osjećaja, ne sjeća se čak ni gubitaka kojih je bilo doista puno, ali sjetila se jednog imena-Gina. Tko je Gina? Pred Alice stavljen je gadan izazov da sredi svoje misli, da ponovno upozna svoje prijateljice, da pokuša spasiti brak ako je to ikako moguće kada vidi koliko joj stvari muž zamjera, da upozna svoju djecu i da sve ponovno dovede u normalu jer shvatila je da ona nije Alice u koju se posljednjih deset godina pretvorila. Ali promjene nisu lake kada ste okruženi tajnama.
Priča mi je odlična samim time što nam daje prikaz užurbanog života gdje polako odbacujemo prioritete i baziramo se na krive stvari. Time dobijemo osornost, bijes i gubitak sebe što opet dovodi do udaljavanja od voljenih osoba. Sa potpunom sigurnošću mogu reći da se Alice kroz godine pretvorila u gaduru koja je svojim sebičnim ponašanjem otjerala od sebe sve one kojima je bilo stalo. Alice je u ovoj priči dobila novu priliku da popravi stvari kako najbolje zna i umije, a mi smo dobili priču o tome kako iskoristiti svaku priliku na najbolji način, uživati u malim stvarima i cijeniti sitnice te se boriti za ono što imamo i volimo. Ne dopustimo da nam divne stvari zbog krivih prioriteta kliznu iz ruku, ne dopustite da drugi odlučuju za vas, ne prkosite vremenu nego živite u tom vremenu.
Knjiga me obuzela radnjom, dala mi je dinamičnu priču prepunu životnih briga i radosti u kojoj ljudi gube ljubav, pronalaze ljubav, gdje gube smisao pa ga ponovno pronalaze, a priča je to i o gubitku koji srce zauvijek čuva i obilježe nas takve stvari, obilježe naš život. Preporuka od mene za jednu realnu priču prepunu životnih problema i drugih prilika, a sami saznajte što je još sve Alice zaboravila i kome je sve dužna ispriku.
Mozaik knjiga
Recenziju napisala Sandra Avar
Alice se nakon udarca u glavu budi potpuno dezorijentirana i uvjerena da je 1998.godina te da je trudna sa svojim prvim djetetom, ali istina je da je zapravo 2008.godina, Alice ima troje djece i usred je gadnog razvoda. Šok i nevjerica! Nije joj jasno kako su mogle samo nestati sve te godine u njenoj glavi, ali malo pomalo sve će se razjasniti. Alice će otkriti da više ništa nije onakvo kakvo je bilo prije deset godina, odnosno onoga dana kojeg se Alice posljednjeg sjeća. Ona se promijenila iz mile u osornu, muž joj se promijenio od dragog u bijesnog, a uz sve to Alice se uopće ne sjeća ni razloga zbog kojeg su pred razvodom.
Ne sjeća se poroda, ne sjeća se djece, ne sjeća se osjećaja, ne sjeća se čak ni gubitaka kojih je bilo doista puno, ali sjetila se jednog imena-Gina. Tko je Gina? Pred Alice stavljen je gadan izazov da sredi svoje misli, da ponovno upozna svoje prijateljice, da pokuša spasiti brak ako je to ikako moguće kada vidi koliko joj stvari muž zamjera, da upozna svoju djecu i da sve ponovno dovede u normalu jer shvatila je da ona nije Alice u koju se posljednjih deset godina pretvorila. Ali promjene nisu lake kada ste okruženi tajnama.
Priča mi je odlična samim time što nam daje prikaz užurbanog života gdje polako odbacujemo prioritete i baziramo se na krive stvari. Time dobijemo osornost, bijes i gubitak sebe što opet dovodi do udaljavanja od voljenih osoba. Sa potpunom sigurnošću mogu reći da se Alice kroz godine pretvorila u gaduru koja je svojim sebičnim ponašanjem otjerala od sebe sve one kojima je bilo stalo. Alice je u ovoj priči dobila novu priliku da popravi stvari kako najbolje zna i umije, a mi smo dobili priču o tome kako iskoristiti svaku priliku na najbolji način, uživati u malim stvarima i cijeniti sitnice te se boriti za ono što imamo i volimo. Ne dopustimo da nam divne stvari zbog krivih prioriteta kliznu iz ruku, ne dopustite da drugi odlučuju za vas, ne prkosite vremenu nego živite u tom vremenu.
Knjiga me obuzela radnjom, dala mi je dinamičnu priču prepunu životnih briga i radosti u kojoj ljudi gube ljubav, pronalaze ljubav, gdje gube smisao pa ga ponovno pronalaze, a priča je to i o gubitku koji srce zauvijek čuva i obilježe nas takve stvari, obilježe naš život. Preporuka od mene za jednu realnu priču prepunu životnih problema i drugih prilika, a sami saznajte što je još sve Alice zaboravila i kome je sve dužna ispriku.
Mozaik knjiga
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar