Priča o migrantima, teška, jeziva, s fiktivnim likovima i istinitim bijegom. Lydia i njen osmogodišnji sin Luca u tren oka postaju bjegunci nakon što članovi zloglasnog kartela ubiju cijelu njihovu obitelj. Šesnaest članova mrtvo je u svega nekoliko sekundi, a sve zbog članka koji je njen muž napisao o kartelima. Lydia i Luca jedini su preživjeli. Slučajno ili namjerno? Kako bilo, stjerani su u kut, a oni taj kut ne žele prihvatiti već bježe. Putem postaju migranti u bijegu pred hladnokrvnim ubojicom kojeg je Lydia smatrala prijateljem, a sada je njegova meta.
Radnja me istinski potresla, izbezumila me i bilo mi je doista teško čitati te strahote koje migranti proživljavaju, a njihove su priče stravične. Lydia bježi pred ubojicom, dvije sestre bježe kako ne bi bile otete i silovane, bivši član kartela bježi kako bi prestao biti ubojica i promijenio svoj život nabolje, djeca bježe u potrazi za domom...mnoge su tu priče od kojih vam se ledi krv u žilama i osjećate poriv da im svima pomognete. Osjećala sam nemoć, sram i poraz dok su ti isti ljudi osjećali nadu u bolje sutra, u ljepši dom i u život bez straha. Vjerovali su u drugu priliku, vjerovali su da je bijeg jedina opcija, a ono što ih je zadesilo na tom putu ponižavajuće je.
Autorica je ovu knjigu napisala potaknuta bijegom i smrtima migranata koji iz Meksika odlaze u Sjedinjene Države. Njihovi nestanci broje se u stotinama, a najgore je od svega što ih rijetko tko shvaća. Tek sada vidim iz kojih sve razloga ti ljudi bježe i da njihovi životi nisu ni med ni mlijeko. Također je istina da je Meksiko 2017.-e godine bio najopasnija država na svijetu za novinare, a Lydijin muž napisao je priču baš o kartelima koji pustoše i ubijaju i to ga je stajalo života. I autorica u svojem životu ima migranata, a kako ona gleda na sve to saznajte sami iz ove čudesne, dirljive i razorne priče.
Roman je to o ljudima koji hrabrost pokazuju na čudne načine, o djeci koja odrastu u svega nekoliko sati, o slomljenim dušama koje traže samo malo sigurnosti i ljubavi. Žao mi je bilo svih redom jer nisu zaslužili gledati smrti u lice, nisu zaslužili biti progonjeni i zlostavljani, nisu zaslužili fizičku i psihičku bol kojoj su bili izloženi. Plakala sam dok su oni hrabro digli glave i borili se svim silama, shvatila sam da sam slaba i da vrlo vjerojatno ne bih imala snage suočiti se sa svim podvizima s kojima su se bez razmišljanja suočili oni. Tu se javio sram s moje strane, činjenica da netko sve to može, a ja se ne bih usudila shrvala me i pokazala mi da nisam hrabra već obična plašljivica koja bi vjerojatno umrla i prije nego bi se odvažila na takav bijeg i na toliki rizik.
Ovaj roman je nešto najljepše i najteže što sam u skorije vrijeme pročitala i preporučujem ga od srca jer pokazat će vam u koliko stvari griješimo, koliko toga uzimamo zdravo za gotovo i kako lako osuđujemo. Pokazat će vam drugu stranu patnje i boli i natjerati vas da razmislite o duševnim traumama i njihovima posljedicama.
Znanje
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar