„Nađi me“ je nastavak romana „Zovi me svojim imenom“ gdje smo upoznali Elia i Olivera te njihovu opsesivnu zabranjenu romansu. Doživjeli smo njihovu ljubav, strast i požudu, vidjeli svako nestrpljenje i iščekivanje, a sada ih pratimo godinama nakon njihova prvog susreta.
Priča je podijeljena u četiri dijela kroz koje upoznajemo i likove povezane s Oliverom i Elijem te način na koji su njihove sudbine prepune iznenađenja i neočekivanih sudbina. O vremenu se tu radi i tome koliko ga imamo te što težimo postići u životu u tom vremenu koje tako brzo prolazi, a zapravo bit je u tome da bismo trebali biti toliko sretni, bez obzira na vrijeme, bez obzira ne mjesto, da uopće ne bismo stigli primijetiti prolaznost tog vremena.
„Zapravo, ne znamo kako razmišljati o vremenu jer vrijeme ne gleda na vrijeme kao mi, vrijeme uopće ne mari što mislimo o vremenu, vrijeme je samo kolebljiva, nepouzdana metafora za način na koji razmišljamo u životu.“
A onda to je priča i o ljubavi i može li se ista istrošiti. Jesu li starost, bolesti i senilnost razlozi da se ljubav zaboravi? Što i kome pružamo, što tražimo zauzvrat? Ljubavi u ovim pričama neobične su, neočekivane i drugačije, ali sve je to ljubav, sve su to osjećaji i emocije i sve opisano nekome je stvaran život, a prava ljubav doista nikada ne umire. „Voljeti je lako. Ali važna je hrabrost da se pokaže ljubav i povjerenje, a nemamo svi oboje.“
Senzualan je ovo i vrlo promišljen roman o sudbini za koju se često pitamo da li je to stvarna pojava ili samo jednostavno opravdanje za neki događaj. Može li nešto biti suđeno dogoditi se a da mi toga nismo ni svjesni? Pa svakako vrlo zgodna pitanja jer osobno baš i ne vjerujem u sudbinu već nekako smatram da sve što mi se dogodi bude tako zbog mene same i zbog moje hrabrosti ili možda glupost.
„Sudbina ide naprijed, natrag i skreće postrance, i nije ju briga kako mi proučavamo njezine namjere s pomoću naših jadnih malih 'prije' i 'poslije'.“
A svi likovi iz ovih priča snažni su usprkos svojim strahovima, hrabri su izraziti osjećaje bez obzira na cijenu i prihvaćaju i dobro i loše pa što onda mi ne bi prihvatili njih i njihove odluke. Naposljetku, to je njihov život, a samim time i njihov odabir, pa čak i kada pokušavate osuditi nekog zapitajte se kako bi vama bilo da vam netko kreira život i diktira pravila. Preporuka od mene za ovaj kompliciran i divan roman jer nije baš sve u logici, ali svakako je sve što vas usrećuje sakriveno u ljubavi.
Sonatina naklada
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar