U izdanju V.B.Z. online bookshop & club
Riječ je o zanimljivom, vješto napisanom romanu sa vrlo realističnom radnjom o stanovnicima jedne lisabonske zgrade krajem 1940-ih koji su svi redom siromašni ljudi, a rade teške poslove za male plaće u nadi da će to biti dovoljno da prežive. Nekada su živjeli bolje i ljepše, ali vremena se mijenjaju.
U toj zgradi živi postolar Silvestre koji polako gubi klijente jer svi su se počeli žaliti kako mu je rad preskup, a ne shvaćaju kako Silvestre mora plaćati račune. Udovica Cândida živi isto u toj zgradi sa svoje dvije kćeri i sestrom.Španjolka Carmen sa suprugom Emilijom Fonsecom, koji su sve samo ne običan bračni par. Carmen je dominantna osoba koja se voli izvikati na muža i optužiti ga da je vara, a on je jadan i vidi da nema smisla prigovarati ženi već spušta pogled te bol i probleme čuva u sebi. Gospođa Lidia živi sama, svi susjedi već dobro znaju kako je tri puta tjedno posjećuje njezin ljubavnik Paulino, ali onih dana kada ostaje sama ona duboko žali samu sebe. Zazire od svojih godina, ne voli više svoje tijelo koje polako gubi sjaj i osjeća veliku prazninu u svome srcu. Tu su i supružnici Anselmo i Rosália sa njihovom buntovnom kćeri Mariom Cláudiom koja ne prihvaća norme prošlih vremena u kojima su živjeli njeni roditelji već živi modernim životom koliko god joj to siromaštvo dopušta. Justina i njezin nasilni muž Caetano također su stanovnici te zgrade. Kćer im je još kao dijete oboljela i umrla, a ta će ih tragedija pratiti do kraja života. Sve će se jako uzburkati kada se u jedan od stanova useliti mladi Abel.
Autor vješto opisuje likove ove priče i njihove živote, bavi se svim temama koje su u to vrijeme bile zabranjene za širu javnost, a ipak su se događale. Ovaj nam roman u detalje prikazuje bol i tugu, podvojene osjećaje, zabranjene misli, ali i snagu kojom ova radnička klasa kroči kroz život. Iako je nasilja u obitelji, istospolnih ljubavi, promiskuiteta, laži, obmana i potlačenosti bilo i u to vrijeme, zapravo se o tome nikada nije pričalo, nikome, a Saramago nam piše upravo o tome uključujući i brojne emocionalne krize likove te zamršene priče.
Svakako je za reći kako će vas ove obitelji dobro nasmijati svojim burnim dijalozima, a u njihovim problemima naći ćete i svoje probleme. Budući da oni svoje brige rješavaju na pomalo čudne i neuobičejene načine možda i vama sine neka ideja kako se riješiti briga i u kojim točno trenucima morate glumiti da vas „boli glava“. Svaka od ovih obitelji ima svoju temu u životnom procesu kojom se autor bavi, tako da je ovaj roman savršeni spoj svih problema i strahova što muči pošten narod...ili onaj manje pošten, uglavnom uživat ćete.
Recenziju napisala Sandra Avar
Riječ je o zanimljivom, vješto napisanom romanu sa vrlo realističnom radnjom o stanovnicima jedne lisabonske zgrade krajem 1940-ih koji su svi redom siromašni ljudi, a rade teške poslove za male plaće u nadi da će to biti dovoljno da prežive. Nekada su živjeli bolje i ljepše, ali vremena se mijenjaju.
U toj zgradi živi postolar Silvestre koji polako gubi klijente jer svi su se počeli žaliti kako mu je rad preskup, a ne shvaćaju kako Silvestre mora plaćati račune. Udovica Cândida živi isto u toj zgradi sa svoje dvije kćeri i sestrom.Španjolka Carmen sa suprugom Emilijom Fonsecom, koji su sve samo ne običan bračni par. Carmen je dominantna osoba koja se voli izvikati na muža i optužiti ga da je vara, a on je jadan i vidi da nema smisla prigovarati ženi već spušta pogled te bol i probleme čuva u sebi. Gospođa Lidia živi sama, svi susjedi već dobro znaju kako je tri puta tjedno posjećuje njezin ljubavnik Paulino, ali onih dana kada ostaje sama ona duboko žali samu sebe. Zazire od svojih godina, ne voli više svoje tijelo koje polako gubi sjaj i osjeća veliku prazninu u svome srcu. Tu su i supružnici Anselmo i Rosália sa njihovom buntovnom kćeri Mariom Cláudiom koja ne prihvaća norme prošlih vremena u kojima su živjeli njeni roditelji već živi modernim životom koliko god joj to siromaštvo dopušta. Justina i njezin nasilni muž Caetano također su stanovnici te zgrade. Kćer im je još kao dijete oboljela i umrla, a ta će ih tragedija pratiti do kraja života. Sve će se jako uzburkati kada se u jedan od stanova useliti mladi Abel.
Autor vješto opisuje likove ove priče i njihove živote, bavi se svim temama koje su u to vrijeme bile zabranjene za širu javnost, a ipak su se događale. Ovaj nam roman u detalje prikazuje bol i tugu, podvojene osjećaje, zabranjene misli, ali i snagu kojom ova radnička klasa kroči kroz život. Iako je nasilja u obitelji, istospolnih ljubavi, promiskuiteta, laži, obmana i potlačenosti bilo i u to vrijeme, zapravo se o tome nikada nije pričalo, nikome, a Saramago nam piše upravo o tome uključujući i brojne emocionalne krize likove te zamršene priče.
Svakako je za reći kako će vas ove obitelji dobro nasmijati svojim burnim dijalozima, a u njihovim problemima naći ćete i svoje probleme. Budući da oni svoje brige rješavaju na pomalo čudne i neuobičejene načine možda i vama sine neka ideja kako se riješiti briga i u kojim točno trenucima morate glumiti da vas „boli glava“. Svaka od ovih obitelji ima svoju temu u životnom procesu kojom se autor bavi, tako da je ovaj roman savršeni spoj svih problema i strahova što muči pošten narod...ili onaj manje pošten, uglavnom uživat ćete.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar