Mozaik knjiga
Koliko dobro poznajete svoje prijatelje? Dajete li „ruku u vatru“ da će sve tajne koje ste im priznali ostati dobro čuvane od strane najboljih prijatelja ili obitelji? Koliko dobro poznajete osobu sa kojom dijelite krevet? Je li ta osoba doista pravi čuvar vaših tajna, želja i snova? Koliko dobro zapravo poznajemo bilo koga? Mislim da su to razumna pitanja s obzirom na to koliko često slušamo kako ljude u najvećem broju slučajeva izdaju upravo oni koje najviše vole. Svatko je od nas barem jednom bio povrijeđen od strane nama bliskih osoba, svi smo u neku ruku prošli pakao, bilo shrvani tugom i boli, ostavljeni na cjedilu, poniženi ili ostavljeni. Nebrojeno smo puta plakali i pitali se- „zašto se to događa baš meni?“ Sve se to pita i Grace, glavna junakinja ovoga romana. A priča ide ovako.
Grace i Charlie bile su najbolje prijateljice, same protiv svih, kliknule su na prvu i postale nerazdvojne, a onda su se počele događati gluposti, doslovno. Kako je i sama Grace nosila u sebi veliku bol i pokušavala potisnuti vlastitu tragediju, tako je i Charlie bila pomalo shrvana okolnostima u kojima se našla. Odrastale su uz Graceine strogo zaštitnički nastrojene djeda i baku i Charlienom mamom pijanicom, provele su zajedno sva pijanstva, zaljubljivanja, sretne i tužne trenutke, ali koliko su zapravo znale jedna o drugoj. Ne puno, ispostavilo se na kraju, nisu znale ono što bi možda spriječilo Charlienu preranu smrt, ili smrt njihove prijateljice, ili teške rastanke, ili suze. Ne bi možda bilo toliko sumnje, krivnje i grižnje savjesti da su samo u jednom trenutku iskreno otvorile svoja srca i glasno izrekle istinu. A istina, e to je drugi par cipela, nitko tu ne govori istinu, svaki od likova ovoga romana ima neku tajnu, nešto skrivaju od tuđih pogleda i zato sve i krene naopako.
Nakon Charliene smrti Grace se jako promijeni, žalovanje ju lomi i polako se od svih udaljava, a ponajviše od svoga dečka Dana koji je voli, ali više je ne može gledati u tom svom samosažaljevanju pa često izbiva iz kuće. Grace zaboravlja na cijeli svijet i na postojanje svega, više ne kuha, ne čisti i ne odlazi na posao. Kljuka se tabletama i pojma više nema što je stvarnost, a što san. Nije svjesna koliko ju je tuga shrvala sve do dana kada primijeti kako je netko prati, vreba i zove sa nepoznatih brojeva. Pomišlja da je možda paranoična, ali onda sve nekako postaje stvarnost sa onim danom kada tražeći Charlieinog oca Grace nađe njenu sestru Annu. Anna je divna i slatka cura u problemima, ali još će veći problemi nastati kada se Anna useli u kuću koju Grace dijeli sa Danom.
Počnu se događati čudne stvari, nenadane alergijske reakcije, neobjašnjive mučnine, nestaju stvari, sustanari šapuću po kutevima kuće i sve je nekako neprirodno, slijed svega poprilično je namješten, ali Grace opsjednuta Anninom bliskošću ne shvaća kako je upala u gadnu klopku. Tko je zapravo Anna? Kako je i zbog čega umrla Charlie? Je li doista Grace kriva za sve loše što ju u životu prati? Je li doista kriva za Charlienu smrt?
Tko tu govori istinu pojma nećete imati do samoga kraja jer ovo je jedan od onih romana koji će vam kidati živce i nećete ga moći ispustiti iz ruku dok ga ne završite. Senzacionalan, vrhunski napisan i iznimno napet psihološki triler je ovo ljudi moji uz kojeg ćete uživati, strepiti, plakati, smijati se i puno psovati, a da ne pričam o naglim preokretima u radnji koji su me šokirali svako malo. Izbezumila sam se u više navrata i mome čuđenju još ni sada nije kraj. Stvarno me ugodno iznenadio ovaj roman, prije svega svojom odlično razrađenom pričom koja ne otkriva ništa do samoga kraja, a ipak vas radnja cijelo vrijeme drži u stavu pripravnosti i navlači vas na pogrešan trag, a onda su tu i ti divni likovi, savršeno podijeljeni na dobrice i zlikovce, krasno upakirani u priču da ih zavolite na prvi pogled, a na kraju ispada da ste se itekako prevarili u njima i da uopće nisu takvi kakvima smo ih smatrali. Baš da se čovjek zapita: „Kome da vjerujem?“
Recenziju napisala Sandra Avar
Koliko dobro poznajete svoje prijatelje? Dajete li „ruku u vatru“ da će sve tajne koje ste im priznali ostati dobro čuvane od strane najboljih prijatelja ili obitelji? Koliko dobro poznajete osobu sa kojom dijelite krevet? Je li ta osoba doista pravi čuvar vaših tajna, želja i snova? Koliko dobro zapravo poznajemo bilo koga? Mislim da su to razumna pitanja s obzirom na to koliko često slušamo kako ljude u najvećem broju slučajeva izdaju upravo oni koje najviše vole. Svatko je od nas barem jednom bio povrijeđen od strane nama bliskih osoba, svi smo u neku ruku prošli pakao, bilo shrvani tugom i boli, ostavljeni na cjedilu, poniženi ili ostavljeni. Nebrojeno smo puta plakali i pitali se- „zašto se to događa baš meni?“ Sve se to pita i Grace, glavna junakinja ovoga romana. A priča ide ovako.
Grace i Charlie bile su najbolje prijateljice, same protiv svih, kliknule su na prvu i postale nerazdvojne, a onda su se počele događati gluposti, doslovno. Kako je i sama Grace nosila u sebi veliku bol i pokušavala potisnuti vlastitu tragediju, tako je i Charlie bila pomalo shrvana okolnostima u kojima se našla. Odrastale su uz Graceine strogo zaštitnički nastrojene djeda i baku i Charlienom mamom pijanicom, provele su zajedno sva pijanstva, zaljubljivanja, sretne i tužne trenutke, ali koliko su zapravo znale jedna o drugoj. Ne puno, ispostavilo se na kraju, nisu znale ono što bi možda spriječilo Charlienu preranu smrt, ili smrt njihove prijateljice, ili teške rastanke, ili suze. Ne bi možda bilo toliko sumnje, krivnje i grižnje savjesti da su samo u jednom trenutku iskreno otvorile svoja srca i glasno izrekle istinu. A istina, e to je drugi par cipela, nitko tu ne govori istinu, svaki od likova ovoga romana ima neku tajnu, nešto skrivaju od tuđih pogleda i zato sve i krene naopako.
Nakon Charliene smrti Grace se jako promijeni, žalovanje ju lomi i polako se od svih udaljava, a ponajviše od svoga dečka Dana koji je voli, ali više je ne može gledati u tom svom samosažaljevanju pa često izbiva iz kuće. Grace zaboravlja na cijeli svijet i na postojanje svega, više ne kuha, ne čisti i ne odlazi na posao. Kljuka se tabletama i pojma više nema što je stvarnost, a što san. Nije svjesna koliko ju je tuga shrvala sve do dana kada primijeti kako je netko prati, vreba i zove sa nepoznatih brojeva. Pomišlja da je možda paranoična, ali onda sve nekako postaje stvarnost sa onim danom kada tražeći Charlieinog oca Grace nađe njenu sestru Annu. Anna je divna i slatka cura u problemima, ali još će veći problemi nastati kada se Anna useli u kuću koju Grace dijeli sa Danom.
Počnu se događati čudne stvari, nenadane alergijske reakcije, neobjašnjive mučnine, nestaju stvari, sustanari šapuću po kutevima kuće i sve je nekako neprirodno, slijed svega poprilično je namješten, ali Grace opsjednuta Anninom bliskošću ne shvaća kako je upala u gadnu klopku. Tko je zapravo Anna? Kako je i zbog čega umrla Charlie? Je li doista Grace kriva za sve loše što ju u životu prati? Je li doista kriva za Charlienu smrt?
Tko tu govori istinu pojma nećete imati do samoga kraja jer ovo je jedan od onih romana koji će vam kidati živce i nećete ga moći ispustiti iz ruku dok ga ne završite. Senzacionalan, vrhunski napisan i iznimno napet psihološki triler je ovo ljudi moji uz kojeg ćete uživati, strepiti, plakati, smijati se i puno psovati, a da ne pričam o naglim preokretima u radnji koji su me šokirali svako malo. Izbezumila sam se u više navrata i mome čuđenju još ni sada nije kraj. Stvarno me ugodno iznenadio ovaj roman, prije svega svojom odlično razrađenom pričom koja ne otkriva ništa do samoga kraja, a ipak vas radnja cijelo vrijeme drži u stavu pripravnosti i navlači vas na pogrešan trag, a onda su tu i ti divni likovi, savršeno podijeljeni na dobrice i zlikovce, krasno upakirani u priču da ih zavolite na prvi pogled, a na kraju ispada da ste se itekako prevarili u njima i da uopće nisu takvi kakvima smo ih smatrali. Baš da se čovjek zapita: „Kome da vjerujem?“
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar