Znanje
Koliko smo zapravo svjesni zla oko nas? Prihvaćamo li ga i zatvaramo oči pred spomenutim zlom ili ga neodobravamo i kažnjavamo? Sličnu dilemu ima i Marion, usidjelica koja živi sa svojim bratom u staroj viktorijanskoj kući. Ako bi trebalo opisati taj dvojac bilo bi to sa moje strane ovako-dvoje jako poremećenih ljudi koji žive svoj zamišljeni svijet ne uključujući u njega stvarnost. Marion mašta o stvarima koje ne postoje i živi štiteći se od svega čak i kada ne postoji ni trunka opasnosti, smatra se ružnom i bezvrijednom što je posljedica majčinog zanemarivanja i školskog izrugivanja. Priželjkuje ljubav, brak i djecu, ali čini joj se kako joj sudbina oko tih stvari klizi iz ruku i kao da život prolazi pored nje ne dodirnuvši je. U školi se osjećala poput životinje koja je odlutala u krivi kavez. Nikada nije radila jer su ona i brat naslijedili obiteljski novac, ali usprkos silnom novcu zapuštala se, gomilala smeće i za ništa nije marila. Ali spoznaja da John krije mnoge tajne ipak ju je u nekoj mjeri pogodila i nije znala kako se sa time nositi.
John koji nikada ništa nije pamtio oduvijek je živio kako je htio pa čak i u djetinjstvu jer je znao tajne koje je njegov otac skrivao od majke što mu je dalo krila da i sam radi što poželi pod okriljem svoga oca koji ga je u svemu štitio i podržavao. Kao klinac buntovan i priprost, bahat, bezobrazan i umišljen, takav i kao odrastao. Izuzetno inteligentan, snažan i neuništiv kako je Marion mislila, ali u njemu je stalno ključao bijes koji je iskaljivao na gošćama u svome podrumu.
Tko se i zbog čega nalazi u tom Johnovom podrumu? Zašto Marion štiti svoga brata i koji je to točno svijet u kojem John traži prisilnu ljubav? Saznajte odgovore na ova pitanja sami, a ja ću vam nadalje samo još malo pisati o samoj knjizi. Na svega 200 i nešto sitno stranica uranjamo u posve bizaran svijet dvoje odraslih ljudi koji uopće ne znaju što znači voljeti i biti voljen. Ljubav traže na užasne načine i samo je pitanje vremena kada će sve eskalirati. Radnja se namjerno odugovlači i po meni je to doista bilo potrebno jer kroz priču o njihovom djetinjstvu upoznajemo u potpunosti Marion i Johna i kada to nešto sakriveno u podrumu izađu na vidjelo, upravo zbog te otegnute radnje biti će vam sve puno jasnije. Sve što su doživjeli u djetinjstvu rezultiralo je ovim kaosom u kojem su se našli i iz kojeg je nastala gadna tragedija.
Ako bih vam dala točnu poantu ovoga romana odala bih vam malo previše, ali svakako je za spomenuti kako je ovo priča o tome kome vjerovati kada ste na samom rubu ponora. Ovaj potresan psihološki triler donosi šok, užas i brojna pitanja, a odgovore si ni sami likovi ne znaju dati jer njima je sve to posve normalno. Atmosfera u romanu neprestano je jeziva i mračna, iščekujete, a ni sami ne znate što će vas na kraju priče dočekati. I onda gadan, težak i bolan rasplet isto kakav je bio i zaplet i pitate se: „Pa tko je tu lud?! Kako oni ne shvaćaju da rade užasne stvari?!“ Ali mi vidimo njihove greške i njihove mane, a ponajviše vidimo njihove probleme u njihovim glavama. Luda obitelj rezultirala je ludim događajima te stvara jednu savršeno potresnu priču od koje zastaje dah. I eto vam je, preporuka do neba.
Recenziju napisala Sandra Avar
Koliko smo zapravo svjesni zla oko nas? Prihvaćamo li ga i zatvaramo oči pred spomenutim zlom ili ga neodobravamo i kažnjavamo? Sličnu dilemu ima i Marion, usidjelica koja živi sa svojim bratom u staroj viktorijanskoj kući. Ako bi trebalo opisati taj dvojac bilo bi to sa moje strane ovako-dvoje jako poremećenih ljudi koji žive svoj zamišljeni svijet ne uključujući u njega stvarnost. Marion mašta o stvarima koje ne postoje i živi štiteći se od svega čak i kada ne postoji ni trunka opasnosti, smatra se ružnom i bezvrijednom što je posljedica majčinog zanemarivanja i školskog izrugivanja. Priželjkuje ljubav, brak i djecu, ali čini joj se kako joj sudbina oko tih stvari klizi iz ruku i kao da život prolazi pored nje ne dodirnuvši je. U školi se osjećala poput životinje koja je odlutala u krivi kavez. Nikada nije radila jer su ona i brat naslijedili obiteljski novac, ali usprkos silnom novcu zapuštala se, gomilala smeće i za ništa nije marila. Ali spoznaja da John krije mnoge tajne ipak ju je u nekoj mjeri pogodila i nije znala kako se sa time nositi.
John koji nikada ništa nije pamtio oduvijek je živio kako je htio pa čak i u djetinjstvu jer je znao tajne koje je njegov otac skrivao od majke što mu je dalo krila da i sam radi što poželi pod okriljem svoga oca koji ga je u svemu štitio i podržavao. Kao klinac buntovan i priprost, bahat, bezobrazan i umišljen, takav i kao odrastao. Izuzetno inteligentan, snažan i neuništiv kako je Marion mislila, ali u njemu je stalno ključao bijes koji je iskaljivao na gošćama u svome podrumu.
Tko se i zbog čega nalazi u tom Johnovom podrumu? Zašto Marion štiti svoga brata i koji je to točno svijet u kojem John traži prisilnu ljubav? Saznajte odgovore na ova pitanja sami, a ja ću vam nadalje samo još malo pisati o samoj knjizi. Na svega 200 i nešto sitno stranica uranjamo u posve bizaran svijet dvoje odraslih ljudi koji uopće ne znaju što znači voljeti i biti voljen. Ljubav traže na užasne načine i samo je pitanje vremena kada će sve eskalirati. Radnja se namjerno odugovlači i po meni je to doista bilo potrebno jer kroz priču o njihovom djetinjstvu upoznajemo u potpunosti Marion i Johna i kada to nešto sakriveno u podrumu izađu na vidjelo, upravo zbog te otegnute radnje biti će vam sve puno jasnije. Sve što su doživjeli u djetinjstvu rezultiralo je ovim kaosom u kojem su se našli i iz kojeg je nastala gadna tragedija.
Ako bih vam dala točnu poantu ovoga romana odala bih vam malo previše, ali svakako je za spomenuti kako je ovo priča o tome kome vjerovati kada ste na samom rubu ponora. Ovaj potresan psihološki triler donosi šok, užas i brojna pitanja, a odgovore si ni sami likovi ne znaju dati jer njima je sve to posve normalno. Atmosfera u romanu neprestano je jeziva i mračna, iščekujete, a ni sami ne znate što će vas na kraju priče dočekati. I onda gadan, težak i bolan rasplet isto kakav je bio i zaplet i pitate se: „Pa tko je tu lud?! Kako oni ne shvaćaju da rade užasne stvari?!“ Ali mi vidimo njihove greške i njihove mane, a ponajviše vidimo njihove probleme u njihovim glavama. Luda obitelj rezultirala je ludim događajima te stvara jednu savršeno potresnu priču od koje zastaje dah. I eto vam je, preporuka do neba.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar