Mozaik knjiga
Intrigantna povijesna priča o vladavini carice Elizabete te njenim uhodama, a ponajviše ovo je priča o Elizabetinoj nasljednici trona Katarini Velikoj koja je sa svojih četrnaest godina dovedena na Elizabetin dvor i bila zaručena za Elizabetinog nećaka Petra. Priča je to puna laži i obmana, puna boli i mržnje, a jedna je Varvara, uhoda obiju carica, ispričala tu priču viđenu svojim očima. Ovo je itekako priča o jednoj povijesti koja je Rusiju učinila pravom carskom Rusijom, a gdje je dolazak na vlast bio sve samo ne pravedan. Kako je Elizabeta sa trona svrgla cara, tako je na kraju i Katarina svrgla svoga muža zaluđenog dječaka i uzela ja uzde u svoje ruke.
Radnja je slojevita i vrlo pažljivo ispisana rukom jedne Poljakinje koja je posvetila puno pažnje istraživanju tog dijela povijesti i likove je prikazala stvarnima, realnima i čak koristila fraze koje su ti davni ljudi koristili u svojim memoarima. Znači, većina je radnje autentična i to je ono što me jako fasciniralo. Spletke na dvoru nisu neuobičajena stvar, razvratništvo, opijumi, alkohol, pa tu stavite i puno ljubavničkih odnosa, varanje supružnika kojem se nije pridavalo nimalo značaja, ali se itekako vješto sakrivalo i prešućivalo, i eto vam zavrzlama koliko vam srce poželi. Dramatičnih scena ima u izobilju, što ratnih zbivanja i smrti na bojišnici tako i pogubljenja, a i planiranih ubojstava te kažnjavanja. Nema tu čega nema, saga samo takva, ali sve se prvenstveno vrti oko jedne velike carice i iščekuje se vladavina druge koja će navodno proslaviti Rusiju.
Dijaloga skoro i nema, tek tu i tamo kako bi se oživjelo likove i pokazalo da nije svaka tajna prešutna i da riječi znaju biti teške i osorne sakrivene iza namještenih osmijeha, sve je monolog, a Varvara će nam priznati sve svoje tajne, ali uz to i sve njihove laže i prljavo će rublje u trenu svima biti pokazano. O spomenutim caricama nisam do sada puno istraživala, ali sada ima neku neobjašnjivu potrebu saznati koliko je toga ispisano u ovome romanu zapravo istinito i vjerujem da ću se poprilično šokirati spoznajom (dodatak-da, šokirana sam onim što sam saznala dodatnim istraživanjem).
Likova je puno, ali ne uzimajte to srcu i nikako ih ne morate sve zapamtiti, ali kako će priča odmicati ta će vam se imena sama od sebe urezati u pamćenje i sa lakoćom ćete pratiti radnju. I da, radnja je spora, ne čita se brzo, ali se čita sa zanimanjem jer stalno drži određenu dozu napetosti i jednostavno morate znati što će se dalje dogoditi. Tko je umjetnik, a tko osvetnik? Tko je uhoda, a tko izdajnik? Tko je prijatelj, a tko neprijatelj? I tu je ona poanta priče, upravo tu u tom prijateljstvu. Kome možete vjerovati ako u vama stalno raste sumnja? A kome da vjeruje jedna uhoda svjesna kako i sama svakodnevno izgovara laži? Na kraju će cijele priče Varvara priznati sama sebi da je pogriješila i da je vjerovala uvijek krivim ljudima i iako se od knjigovežine kćeri jako brzo uzdigla do kontese ostat će joj pitanje-je li bilo vrijedno? I je li doista vrijedno lagati, uhoditi, vrebati, izvrtati istinu i tužakati kako bi postala netko i nešto, a pritom samo izgubila sebe?
I dok ćete pratiti teške i bolne priče junakinja ove divne knjige sjetite se samo da se sve to jednom davno stvarno događalo. U ovom ili onom kontekstu, sa manje ili više istine, ali događalo se, i od srca vam preporučam da je pročitate jer za mene je ova priča bila jedno nezaboravno putovanje u prošlost.
Recenziju napisala Sandra Avar
Intrigantna povijesna priča o vladavini carice Elizabete te njenim uhodama, a ponajviše ovo je priča o Elizabetinoj nasljednici trona Katarini Velikoj koja je sa svojih četrnaest godina dovedena na Elizabetin dvor i bila zaručena za Elizabetinog nećaka Petra. Priča je to puna laži i obmana, puna boli i mržnje, a jedna je Varvara, uhoda obiju carica, ispričala tu priču viđenu svojim očima. Ovo je itekako priča o jednoj povijesti koja je Rusiju učinila pravom carskom Rusijom, a gdje je dolazak na vlast bio sve samo ne pravedan. Kako je Elizabeta sa trona svrgla cara, tako je na kraju i Katarina svrgla svoga muža zaluđenog dječaka i uzela ja uzde u svoje ruke.
Radnja je slojevita i vrlo pažljivo ispisana rukom jedne Poljakinje koja je posvetila puno pažnje istraživanju tog dijela povijesti i likove je prikazala stvarnima, realnima i čak koristila fraze koje su ti davni ljudi koristili u svojim memoarima. Znači, većina je radnje autentična i to je ono što me jako fasciniralo. Spletke na dvoru nisu neuobičajena stvar, razvratništvo, opijumi, alkohol, pa tu stavite i puno ljubavničkih odnosa, varanje supružnika kojem se nije pridavalo nimalo značaja, ali se itekako vješto sakrivalo i prešućivalo, i eto vam zavrzlama koliko vam srce poželi. Dramatičnih scena ima u izobilju, što ratnih zbivanja i smrti na bojišnici tako i pogubljenja, a i planiranih ubojstava te kažnjavanja. Nema tu čega nema, saga samo takva, ali sve se prvenstveno vrti oko jedne velike carice i iščekuje se vladavina druge koja će navodno proslaviti Rusiju.
Dijaloga skoro i nema, tek tu i tamo kako bi se oživjelo likove i pokazalo da nije svaka tajna prešutna i da riječi znaju biti teške i osorne sakrivene iza namještenih osmijeha, sve je monolog, a Varvara će nam priznati sve svoje tajne, ali uz to i sve njihove laže i prljavo će rublje u trenu svima biti pokazano. O spomenutim caricama nisam do sada puno istraživala, ali sada ima neku neobjašnjivu potrebu saznati koliko je toga ispisano u ovome romanu zapravo istinito i vjerujem da ću se poprilično šokirati spoznajom (dodatak-da, šokirana sam onim što sam saznala dodatnim istraživanjem).
Likova je puno, ali ne uzimajte to srcu i nikako ih ne morate sve zapamtiti, ali kako će priča odmicati ta će vam se imena sama od sebe urezati u pamćenje i sa lakoćom ćete pratiti radnju. I da, radnja je spora, ne čita se brzo, ali se čita sa zanimanjem jer stalno drži određenu dozu napetosti i jednostavno morate znati što će se dalje dogoditi. Tko je umjetnik, a tko osvetnik? Tko je uhoda, a tko izdajnik? Tko je prijatelj, a tko neprijatelj? I tu je ona poanta priče, upravo tu u tom prijateljstvu. Kome možete vjerovati ako u vama stalno raste sumnja? A kome da vjeruje jedna uhoda svjesna kako i sama svakodnevno izgovara laži? Na kraju će cijele priče Varvara priznati sama sebi da je pogriješila i da je vjerovala uvijek krivim ljudima i iako se od knjigovežine kćeri jako brzo uzdigla do kontese ostat će joj pitanje-je li bilo vrijedno? I je li doista vrijedno lagati, uhoditi, vrebati, izvrtati istinu i tužakati kako bi postala netko i nešto, a pritom samo izgubila sebe?
I dok ćete pratiti teške i bolne priče junakinja ove divne knjige sjetite se samo da se sve to jednom davno stvarno događalo. U ovom ili onom kontekstu, sa manje ili više istine, ali događalo se, i od srca vam preporučam da je pročitate jer za mene je ova priča bila jedno nezaboravno putovanje u prošlost.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar