Mozaik knjiga
Nikako to nije ono što bi prvo pomislili bez obzira što brat i sestra kriju tajnu, stoga nemojte gadljivo gledati na ovu knjigu i nemojte je osuditi zbog naslova ili opisa ispod naslova. Tu se zapravo kriju priče o dvije obitelji i dva para braće i sestara koji samo pomažu jedni drugima izgurati teške dane. Priča je to o homoseksualnim vezama i tinejdžerskim trudnoćama davne 1929.godine i danas. Nije to spojler, sve to već sa prvim stranicama saznajemo, a ovo sam vam napisala čisto da vam razbijem krive pretpostavke jer nema tu incesta, ali ima puno tajna, krivnje i grižnje savjesti.
Dvije djevojke, svaka u svome vremenu, jedna maloljetna, a druga potpuno izgubljena, obje trudne sa krivim muškarcima. Samohrane majke koje ne znaju kako dalje. Zamršeni je to psihološki krimi-triler bez krvavih scena, ali sa puno zastrašujućih činjenica o tome kako je nekada teško bilo samohranim majkama, kako ih se zatvaralo u psihijatrijske ustanove i oduzimalo im se djecu. Obitelji su ih se odricale i bile su vječno ruglo. Također tu je priča o homoseksualnim vezama nekada kada se o tome nije smjelo pričati, kada su gey osobe bile izopćene, premlačivane i ponižavane, a toga nažalost ima i danas. „Djetetovo dijete“ roman je sa dva vremenska odmaka, sa dvije teške priče i dvije velike teme koje i dan danas nepotrebno podijele mišljenja.
Unutar romana krije se roman i to me potpuno opčinilo jer doslovno dobijemo cijelu priču bez prekidanja ili ubacivanja sadašnjosti. Sadašnjost imamo na početku i na kraju, a sve ostalo lijepo je sređeno u cjelinu i čita se bez daha. Uz to, knjiga je prepuna naslova knjiga koje progovaraju o izvanbračnoj djeci i ženama koje nazivaju „nevjenčanim majkama“ pa ako želite čitati o tome malo više potražite doista zanimljive naslove za koje sam bila poprilično iznenađena kada sam pročitala o čemu se radi. Također se puno spominje Oscar Wilde i svašta o njegovom životu i stvaranju pa i o tome možete istraživati.
I kao što sam rekla, ovo je triler pa naravno da ima i ubijenih, a tko je izvukao deblji kraj morat ćete saznati sami. Apsolutno preporučam da pročitate roman „Djetetovo dijete“ jer nekako je drugačiji od svih sličnih tema koje sam dosad čitala i ima ležerniji pristup vrlo zeznutim i rijetko spominjanim temama. Stil pisanja otvoren je, piše sve bez zadrške i detalji su uvjerljivo opisani. Usprkos svim mračnim tajnama, obilju krivnje, straha i neodlučnosti roman se lako čita, ali poneke rečenice oštro pogađaju u psihu. Čitala sam sa nevjericom, odmahivala glavom na povišenu razinu ljudske gluposti i svako se malo zapitala- zašto uvijek drugi odlučuju o našem životu. Poanta? Živite svoj život kako želite i sa kime želite. Udajte se i oženite za koga vi želite. Izađite iz „ormara“ jer nema tu mjesta sramu ni strahu. Prihvatite jedni druge takvima kakvi jesu. I mogla bih tako u nedogled nabrajati, a svatko od vas naći će sebi neku drugu poantu, nebitno koju od navedenih, samo je važno da je nađete i da više prihvaćate nego što brinete hoćete li biti prihvaćeni.
P.S.za sve one koji će reći da nisu još čitali ništa od Barbare Vine-jeste, ali možda pod imenom Ruth Rendell jer B.Vine joj je pseudonim.
Recenziju napisala Sandra Avar
Nikako to nije ono što bi prvo pomislili bez obzira što brat i sestra kriju tajnu, stoga nemojte gadljivo gledati na ovu knjigu i nemojte je osuditi zbog naslova ili opisa ispod naslova. Tu se zapravo kriju priče o dvije obitelji i dva para braće i sestara koji samo pomažu jedni drugima izgurati teške dane. Priča je to o homoseksualnim vezama i tinejdžerskim trudnoćama davne 1929.godine i danas. Nije to spojler, sve to već sa prvim stranicama saznajemo, a ovo sam vam napisala čisto da vam razbijem krive pretpostavke jer nema tu incesta, ali ima puno tajna, krivnje i grižnje savjesti.
Dvije djevojke, svaka u svome vremenu, jedna maloljetna, a druga potpuno izgubljena, obje trudne sa krivim muškarcima. Samohrane majke koje ne znaju kako dalje. Zamršeni je to psihološki krimi-triler bez krvavih scena, ali sa puno zastrašujućih činjenica o tome kako je nekada teško bilo samohranim majkama, kako ih se zatvaralo u psihijatrijske ustanove i oduzimalo im se djecu. Obitelji su ih se odricale i bile su vječno ruglo. Također tu je priča o homoseksualnim vezama nekada kada se o tome nije smjelo pričati, kada su gey osobe bile izopćene, premlačivane i ponižavane, a toga nažalost ima i danas. „Djetetovo dijete“ roman je sa dva vremenska odmaka, sa dvije teške priče i dvije velike teme koje i dan danas nepotrebno podijele mišljenja.
Unutar romana krije se roman i to me potpuno opčinilo jer doslovno dobijemo cijelu priču bez prekidanja ili ubacivanja sadašnjosti. Sadašnjost imamo na početku i na kraju, a sve ostalo lijepo je sređeno u cjelinu i čita se bez daha. Uz to, knjiga je prepuna naslova knjiga koje progovaraju o izvanbračnoj djeci i ženama koje nazivaju „nevjenčanim majkama“ pa ako želite čitati o tome malo više potražite doista zanimljive naslove za koje sam bila poprilično iznenađena kada sam pročitala o čemu se radi. Također se puno spominje Oscar Wilde i svašta o njegovom životu i stvaranju pa i o tome možete istraživati.
I kao što sam rekla, ovo je triler pa naravno da ima i ubijenih, a tko je izvukao deblji kraj morat ćete saznati sami. Apsolutno preporučam da pročitate roman „Djetetovo dijete“ jer nekako je drugačiji od svih sličnih tema koje sam dosad čitala i ima ležerniji pristup vrlo zeznutim i rijetko spominjanim temama. Stil pisanja otvoren je, piše sve bez zadrške i detalji su uvjerljivo opisani. Usprkos svim mračnim tajnama, obilju krivnje, straha i neodlučnosti roman se lako čita, ali poneke rečenice oštro pogađaju u psihu. Čitala sam sa nevjericom, odmahivala glavom na povišenu razinu ljudske gluposti i svako se malo zapitala- zašto uvijek drugi odlučuju o našem životu. Poanta? Živite svoj život kako želite i sa kime želite. Udajte se i oženite za koga vi želite. Izađite iz „ormara“ jer nema tu mjesta sramu ni strahu. Prihvatite jedni druge takvima kakvi jesu. I mogla bih tako u nedogled nabrajati, a svatko od vas naći će sebi neku drugu poantu, nebitno koju od navedenih, samo je važno da je nađete i da više prihvaćate nego što brinete hoćete li biti prihvaćeni.
P.S.za sve one koji će reći da nisu još čitali ništa od Barbare Vine-jeste, ali možda pod imenom Ruth Rendell jer B.Vine joj je pseudonim.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar