Izdanje Profil
Pa da i ja nakon toliko romana za odraslu populaciju recenziram nešto što je za najmlađe, one koji još uvijek trebaju pomoć odraslih u brojnim situacijama, a ovo je jedna od njih i nadam se da će ovaj post pomoći mnogim mamama. Dugo već vremena vodim rat sa svojim četverogodišnjim sinom koji nikako da svoju kakicu ispusti u zahodsku školjku nego radije za to traži da mu stavim pelenu, a ja kada odbijem onda on iz protesta zadržava kakicu pa čak po nekoliko dana ne želi ni čuti tu riječ. Naravno to ga dovede do bolova u trbuhu i odbijanja hrane i onda do nečega jako neugodnog kako bi mu se pomoglo. Da, znam, neugodno i za pričanje a kamoli za doživjeti.
E sada, pročitah ja svome sinu ovu knjigu čak dva puta, prati on što ja čitam, gleda on slikice i pita- „Što je mama onda dalje bilo?“ Mali je Jan imao sličan problem, nije se htio maknuti pelena, ali njegov je tata imao rješenje u rukavu. Ispričao mu je priču o malim kakancima i njihovom putovanju u Kakagrad što je malog Jana zainteresiralo do te mjere da je zaboravio da sjedi na wc-u i nakon njegovog BUĆ shvatio je kako želi znati što se dalje dogodilo sa ekipom iz tatine knjige. Kažem ja sinu-„Čuj maleni, a da i mi probamo tako sjest na školjku pa ću ti ja dalje ispričati sve o avanturi malih kakića koji putuju u nepoznato?“ Naravno upalilo je, moj sin sjedi na zahodu, u rukama mu ova knjiga, a ja pričam njemu što sve društvo iz knjige priča tokom putovanja.
Ova knjiga ima i nastavak koji i ja sad željno iščekujem jer i Janova je sestrica Tina upila cijelu ovu priču pa i ona želi saznati što se događalo nakon što je pronađen Kakagrad. Mislite si sigurno sada-„Auu što to ova priča!!“ Ma nisu gluposti vjerujte mi, poučna je to pričica koja majušnoj djeci na zanimljiv i smiješan način pojasni kako je odlazak na toalet zapravo potpuno normalna stvar i kako se vražjih pelena svi jedva čekamo riješiti. Kao zaključak mogu reči da moj sin sada hoda sa ovom knjigom pod rukom i svima koje sretne priča o svojim kakičima koji putuju u Kakagrad, da, urnebesno smiješno, ali suzdržavamo se i podržavamo ga. Djeca će uz ovu priču steći dojam nečeg ozbiljnog i potrebitog dok će se stariji dobro nasmijati, urnebesno uživati i dobiti super ideju kako klince pridobiti na školjku. A o divnim ilustracijama mogla bih napisati zasebnu recenziju jer su toliko savršeno osmišljene da djeci privuku pažnju u sekundi, stoga svaka čast na ideji kako autoru knjige tako i ilustratoru. A sada požurite sa nastavkom jer moramo znati kako funkcionira ekipa u Kakagradu i hoće li i Tina poslati svoju prijateljicu na neobično putovanje.
Recenziju napisala Sandra Avar
Pa da i ja nakon toliko romana za odraslu populaciju recenziram nešto što je za najmlađe, one koji još uvijek trebaju pomoć odraslih u brojnim situacijama, a ovo je jedna od njih i nadam se da će ovaj post pomoći mnogim mamama. Dugo već vremena vodim rat sa svojim četverogodišnjim sinom koji nikako da svoju kakicu ispusti u zahodsku školjku nego radije za to traži da mu stavim pelenu, a ja kada odbijem onda on iz protesta zadržava kakicu pa čak po nekoliko dana ne želi ni čuti tu riječ. Naravno to ga dovede do bolova u trbuhu i odbijanja hrane i onda do nečega jako neugodnog kako bi mu se pomoglo. Da, znam, neugodno i za pričanje a kamoli za doživjeti.
E sada, pročitah ja svome sinu ovu knjigu čak dva puta, prati on što ja čitam, gleda on slikice i pita- „Što je mama onda dalje bilo?“ Mali je Jan imao sličan problem, nije se htio maknuti pelena, ali njegov je tata imao rješenje u rukavu. Ispričao mu je priču o malim kakancima i njihovom putovanju u Kakagrad što je malog Jana zainteresiralo do te mjere da je zaboravio da sjedi na wc-u i nakon njegovog BUĆ shvatio je kako želi znati što se dalje dogodilo sa ekipom iz tatine knjige. Kažem ja sinu-„Čuj maleni, a da i mi probamo tako sjest na školjku pa ću ti ja dalje ispričati sve o avanturi malih kakića koji putuju u nepoznato?“ Naravno upalilo je, moj sin sjedi na zahodu, u rukama mu ova knjiga, a ja pričam njemu što sve društvo iz knjige priča tokom putovanja.
Ova knjiga ima i nastavak koji i ja sad željno iščekujem jer i Janova je sestrica Tina upila cijelu ovu priču pa i ona želi saznati što se događalo nakon što je pronađen Kakagrad. Mislite si sigurno sada-„Auu što to ova priča!!“ Ma nisu gluposti vjerujte mi, poučna je to pričica koja majušnoj djeci na zanimljiv i smiješan način pojasni kako je odlazak na toalet zapravo potpuno normalna stvar i kako se vražjih pelena svi jedva čekamo riješiti. Kao zaključak mogu reči da moj sin sada hoda sa ovom knjigom pod rukom i svima koje sretne priča o svojim kakičima koji putuju u Kakagrad, da, urnebesno smiješno, ali suzdržavamo se i podržavamo ga. Djeca će uz ovu priču steći dojam nečeg ozbiljnog i potrebitog dok će se stariji dobro nasmijati, urnebesno uživati i dobiti super ideju kako klince pridobiti na školjku. A o divnim ilustracijama mogla bih napisati zasebnu recenziju jer su toliko savršeno osmišljene da djeci privuku pažnju u sekundi, stoga svaka čast na ideji kako autoru knjige tako i ilustratoru. A sada požurite sa nastavkom jer moramo znati kako funkcionira ekipa u Kakagradu i hoće li i Tina poslati svoju prijateljicu na neobično putovanje.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar