(Bones to ashes 10)
Kao i svaki puta forenzična antropologinja Temperance Brennan ima pune ruke posla, na njen stol dolazi kostur djevojke koji su neki klinci kupili u zalagaonici a za koji se nije znalo kome pripada. Tempe taj slučaj nekako nenadano podsjeti na njenu prijateljicu Evangeline sa kojom je provodila ljeta kad je bila djevojčica. Sjeća se kako je svake godine uživala sa svojoj sestrom u društvu Evangeline i njene sestre Obeline, četiri su djevojčice na plaži pričale o knjigama, stihovima, poeziji i zaljubljivanju, a onda je jednoga dana Evangeline jednostavno nestala i nikada je više Tempe nije vidjela. Sama je pokrenula potragu za njom, ali tko će djevojčici reći istinu...
Tempe se nada da taj kostur ne pripada njenoj davno izgubljenoj prijateljici, ali puno je predznaka koji upućuju da bi to ipak mogla biti ona. Tada joj se javlja Ryan koji istražuje slučaj serijskog ubojice koji ubija mlade djevojke kroz dugi niz godina. Djevojke su nestale, nitko ništa ne zna, a ispada da je sve nekako povezano sa Tempinim slučajevima. Slučaj sa Evangeline se poprilično zakomplicira kada Tempe pronalazi njenu sestru Obeline koja je u braku sa likom teške kriminalne prošlosti. I dok Ryan pokušava saznati što se dogodilo nestalim i ubijenim djevojkama, zajedno sa Tempe nailazi na šokantna otkrića koja spajaju male djevojčice, trknutog fotografa i amatersku pornografsku industriju.
Jeziva je ovo priča već od prve stranice, ali sa ovim dijelom koji uključuje djecu postaje teško i uznemirujuće. Napetost se može nožem rezati, srce mi je titralo dok sa čitala o patnji i ponižavanju. Sramota i bol koja je tu opisana parat će vam dušu, ali nestale će djevojke ipak dobiti pravdu. Roman je to o velikoj boli i strašnom gubitku, ali ujedno jedna dirljiva priča o prijateljstvu koje nema granica i ljubavi koja nikada ne umire. A kada smo kod ljubavi sigurno se pitate kako napreduju naši Tempe i Ryan sa svojim privatnim životima unutar ovih strašnih priča. Pa...Ryan se udaljava od Tempe jer smatra kako ona još uvijek voli svoga „samo na papiru“ muža, Tempe nije sigurna što osjeća prema Ryanu a što prema Peteu. Pete želi napokon pokrenuti razvod jer je upoznao „onu pravu“, a Ryan kako bi spasio tek nedavno pronađenu kćer od ovisnosti pokušava obnoviti vezu sa njenom majkom što Tempe teško prihvaća i to je potpuno slama. Ostavili su je obojica, ali tu nikako nije kraj...Ryan je još uvijek jako voli pa tu postaje jako strastveno, ali stvari ipak ostaju nedorečene što se tiče njihove veze.
Ne brinite, nisam vam previše otkrila jer to sve je tek pola priče, ono važno ostavila sam vam da sami otkrivate. Imat ćete puno pitanja, mnoge vam stvari neće biti jasne, poveznice u slučajevima napravit će vam kaos u glavi, a bit će tu i puno suza zbog bolno jezivih scena, ali i zbog emotivnih rastanaka. Hoće li biti i smijeha pitate se? Naravno da hoće, jer koliko god razarajuće i teške bile priče K.Reich, ona pronađe savršeno mjesto u romanima da smjesti snagu, uzbuđenje, bol, ali i smijeh. Sve u svemu jedna mrak priča koja se čita bez predaha, a stranice skrivaju neočekivane preokrete i nezamislive istine. Potrebno mi je puno više ovakvih krimi romana i nekako mi je teško što mi je preostao još samo jedan iz serijala (206 kostiju) pa se nadam kako će nam Mozaik prevesti još barem nekoliko, taman toliko da barem saznamo što se na kraju dogodilo sa Tempe i Ryanom. Tko još nije čitao ovaj serijal molim vas krenite, meni je ovo do sada najbolji krimi serijal (a knjige se mogu i zasebno čitati) jer ima svega a posebno mi je važno što je svaka sekunda napeta i ispunjena strahom i neznanjem.
Napisala Sandra Avar
Izdanje Mozaik knjiga - čitam i lajkam
Kao i svaki puta forenzična antropologinja Temperance Brennan ima pune ruke posla, na njen stol dolazi kostur djevojke koji su neki klinci kupili u zalagaonici a za koji se nije znalo kome pripada. Tempe taj slučaj nekako nenadano podsjeti na njenu prijateljicu Evangeline sa kojom je provodila ljeta kad je bila djevojčica. Sjeća se kako je svake godine uživala sa svojoj sestrom u društvu Evangeline i njene sestre Obeline, četiri su djevojčice na plaži pričale o knjigama, stihovima, poeziji i zaljubljivanju, a onda je jednoga dana Evangeline jednostavno nestala i nikada je više Tempe nije vidjela. Sama je pokrenula potragu za njom, ali tko će djevojčici reći istinu...
Tempe se nada da taj kostur ne pripada njenoj davno izgubljenoj prijateljici, ali puno je predznaka koji upućuju da bi to ipak mogla biti ona. Tada joj se javlja Ryan koji istražuje slučaj serijskog ubojice koji ubija mlade djevojke kroz dugi niz godina. Djevojke su nestale, nitko ništa ne zna, a ispada da je sve nekako povezano sa Tempinim slučajevima. Slučaj sa Evangeline se poprilično zakomplicira kada Tempe pronalazi njenu sestru Obeline koja je u braku sa likom teške kriminalne prošlosti. I dok Ryan pokušava saznati što se dogodilo nestalim i ubijenim djevojkama, zajedno sa Tempe nailazi na šokantna otkrića koja spajaju male djevojčice, trknutog fotografa i amatersku pornografsku industriju.
Jeziva je ovo priča već od prve stranice, ali sa ovim dijelom koji uključuje djecu postaje teško i uznemirujuće. Napetost se može nožem rezati, srce mi je titralo dok sa čitala o patnji i ponižavanju. Sramota i bol koja je tu opisana parat će vam dušu, ali nestale će djevojke ipak dobiti pravdu. Roman je to o velikoj boli i strašnom gubitku, ali ujedno jedna dirljiva priča o prijateljstvu koje nema granica i ljubavi koja nikada ne umire. A kada smo kod ljubavi sigurno se pitate kako napreduju naši Tempe i Ryan sa svojim privatnim životima unutar ovih strašnih priča. Pa...Ryan se udaljava od Tempe jer smatra kako ona još uvijek voli svoga „samo na papiru“ muža, Tempe nije sigurna što osjeća prema Ryanu a što prema Peteu. Pete želi napokon pokrenuti razvod jer je upoznao „onu pravu“, a Ryan kako bi spasio tek nedavno pronađenu kćer od ovisnosti pokušava obnoviti vezu sa njenom majkom što Tempe teško prihvaća i to je potpuno slama. Ostavili su je obojica, ali tu nikako nije kraj...Ryan je još uvijek jako voli pa tu postaje jako strastveno, ali stvari ipak ostaju nedorečene što se tiče njihove veze.
Ne brinite, nisam vam previše otkrila jer to sve je tek pola priče, ono važno ostavila sam vam da sami otkrivate. Imat ćete puno pitanja, mnoge vam stvari neće biti jasne, poveznice u slučajevima napravit će vam kaos u glavi, a bit će tu i puno suza zbog bolno jezivih scena, ali i zbog emotivnih rastanaka. Hoće li biti i smijeha pitate se? Naravno da hoće, jer koliko god razarajuće i teške bile priče K.Reich, ona pronađe savršeno mjesto u romanima da smjesti snagu, uzbuđenje, bol, ali i smijeh. Sve u svemu jedna mrak priča koja se čita bez predaha, a stranice skrivaju neočekivane preokrete i nezamislive istine. Potrebno mi je puno više ovakvih krimi romana i nekako mi je teško što mi je preostao još samo jedan iz serijala (206 kostiju) pa se nadam kako će nam Mozaik prevesti još barem nekoliko, taman toliko da barem saznamo što se na kraju dogodilo sa Tempe i Ryanom. Tko još nije čitao ovaj serijal molim vas krenite, meni je ovo do sada najbolji krimi serijal (a knjige se mogu i zasebno čitati) jer ima svega a posebno mi je važno što je svaka sekunda napeta i ispunjena strahom i neznanjem.
Napisala Sandra Avar
Izdanje Mozaik knjiga - čitam i lajkam
Primjedbe
Objavi komentar