Egmont Hrvatska
Prije svega ovo je priručnik, samopomoć za roditelje koji trebaju nekako pridobiti djecu da se maknu od mobitela, televizije i PC-a i vjerujte mi žena stvarno zna znanje, čak štoviše, daje vrlo realne i jednostavne savjete kako se zbližiti sa djetetom i kako poboljšati djetetovu igru u koju ćete biti i sami uključeni. Većinu ovih savjeta i sama koristim već duže vrijeme i mislila sam da su mi metode čudne i nefunkcionalne, ali sada vidim da sam na dobrome putu i kad malo bolje sagledam situaciju, moja se djeca upravo tako i igraju kako je opisano u ovoj knjizi.
Autorica kaže kako nikada nismo prestari za uranjanje u svijet mašte, a to pokazuje zanimljivim ilustracijama u knjizi te vrlo jednostavnim objašnjenima uz prigodne citate. Ovo je knjiga o važnosti slobodnog i kreativnog igranja te o tome kako je spontana igra temelj dječjeg razvoja. Važnost tu ima istraživanje bez granica i dječji osobni prostor za učenje i razvijanje, a ako ga poštujemo odražava se snagom i upornošću te užitkom i izražavanjem. Ne smijete sputavati dječju inicijativu i trebate vjerovati u svoje dijete. „Igra mora biti zabava i zato je važno razlikovati dvije stvari- učenje i igranje. Igra djecu uči društvenim i moralnim normama i vrijednostima, odnosno što je ispravno, a što pogrešno u odnosu prema drugima. Djeca uče slijediti upute kao dio kognitivnog razvoja, Uče se zalagati u sportu, biti iskreni, ne varati.“
Igra razvija osjećaj vlastite vrijednosti, a knjiga progovara i o spoznajnom, tjelesnom, emocionalnom i društvenom razvoju djece. „Kroz igru dijete stječe veće pouzdanje u vlastito tijelo, okolinu i sebe. Dijete stječe znanje o tome što može, a što ne može. Djeca su različita i imaju različite potrebe...“ Uz to super su napisani i predstavljeni savjeti za roditelje i nije to neko pametovanje već nešto što doista trebate primijeniti. Nadalje ovaj priručnik ima tekstove o tome zašto i kako se igrati, o potrebama djece i igri kao načinu smanjenja stresa, o zajednici, sreći i timskom radu te o tome da igra treba biti zabavna.
Evo par primjera kako se družiti sa djecom, a da se njima stvarno svidi (govorim iz prve ruke, a o tome i autorica piše) Ležanje na podu i valjanje u toku igre, hrvanje po krevetima, usputni razgovori o osjećajima i događajima, vježbanje, ples, šetnja...sve vrlo jednostavno, a djeci to zapravo puno znači. I nema tu filozofiranja, samo se opustite i igrajte se sa njima, čitajte djeci, crtajte zajedno i stvarajte iz ničega nešto novo, glupirajte se, češljajte ili masirajte jer sve je to igra dokle god je prikazano na zabavan način. Uglavnom, knjiga je koliko god tanka, ali prepuna korisnih savjeta kako se ponašati prema djeci, kako s njima razgovarati i kako ih suptilno navesti da se umjesto gledanja TV-a počnu kreativno igrati. Usput ćete saznati kako to rade u Danskoj i činit će vam se ekstremno, ali kada malo bolje razmislite to uopće nije bezveze nego jako poučno i opušteno razvijanje djece kroz igru. A autorica će vam i dati pet primjera igranja sa malom djecom. Eto toliko, neću sada ja te njene teze mi pojašnjavati ni stvarati diskusiju, ali reći ću kako je knjiga doista zgodna za pročitati, savjeti nisu za odbaciti i svakako ćete se uz neke od tih savjeta možda lakše povezati sa svojom djecom.
Recenziju napisala Sandra Avar
Prije svega ovo je priručnik, samopomoć za roditelje koji trebaju nekako pridobiti djecu da se maknu od mobitela, televizije i PC-a i vjerujte mi žena stvarno zna znanje, čak štoviše, daje vrlo realne i jednostavne savjete kako se zbližiti sa djetetom i kako poboljšati djetetovu igru u koju ćete biti i sami uključeni. Većinu ovih savjeta i sama koristim već duže vrijeme i mislila sam da su mi metode čudne i nefunkcionalne, ali sada vidim da sam na dobrome putu i kad malo bolje sagledam situaciju, moja se djeca upravo tako i igraju kako je opisano u ovoj knjizi.
Autorica kaže kako nikada nismo prestari za uranjanje u svijet mašte, a to pokazuje zanimljivim ilustracijama u knjizi te vrlo jednostavnim objašnjenima uz prigodne citate. Ovo je knjiga o važnosti slobodnog i kreativnog igranja te o tome kako je spontana igra temelj dječjeg razvoja. Važnost tu ima istraživanje bez granica i dječji osobni prostor za učenje i razvijanje, a ako ga poštujemo odražava se snagom i upornošću te užitkom i izražavanjem. Ne smijete sputavati dječju inicijativu i trebate vjerovati u svoje dijete. „Igra mora biti zabava i zato je važno razlikovati dvije stvari- učenje i igranje. Igra djecu uči društvenim i moralnim normama i vrijednostima, odnosno što je ispravno, a što pogrešno u odnosu prema drugima. Djeca uče slijediti upute kao dio kognitivnog razvoja, Uče se zalagati u sportu, biti iskreni, ne varati.“
Igra razvija osjećaj vlastite vrijednosti, a knjiga progovara i o spoznajnom, tjelesnom, emocionalnom i društvenom razvoju djece. „Kroz igru dijete stječe veće pouzdanje u vlastito tijelo, okolinu i sebe. Dijete stječe znanje o tome što može, a što ne može. Djeca su različita i imaju različite potrebe...“ Uz to super su napisani i predstavljeni savjeti za roditelje i nije to neko pametovanje već nešto što doista trebate primijeniti. Nadalje ovaj priručnik ima tekstove o tome zašto i kako se igrati, o potrebama djece i igri kao načinu smanjenja stresa, o zajednici, sreći i timskom radu te o tome da igra treba biti zabavna.
Evo par primjera kako se družiti sa djecom, a da se njima stvarno svidi (govorim iz prve ruke, a o tome i autorica piše) Ležanje na podu i valjanje u toku igre, hrvanje po krevetima, usputni razgovori o osjećajima i događajima, vježbanje, ples, šetnja...sve vrlo jednostavno, a djeci to zapravo puno znači. I nema tu filozofiranja, samo se opustite i igrajte se sa njima, čitajte djeci, crtajte zajedno i stvarajte iz ničega nešto novo, glupirajte se, češljajte ili masirajte jer sve je to igra dokle god je prikazano na zabavan način. Uglavnom, knjiga je koliko god tanka, ali prepuna korisnih savjeta kako se ponašati prema djeci, kako s njima razgovarati i kako ih suptilno navesti da se umjesto gledanja TV-a počnu kreativno igrati. Usput ćete saznati kako to rade u Danskoj i činit će vam se ekstremno, ali kada malo bolje razmislite to uopće nije bezveze nego jako poučno i opušteno razvijanje djece kroz igru. A autorica će vam i dati pet primjera igranja sa malom djecom. Eto toliko, neću sada ja te njene teze mi pojašnjavati ni stvarati diskusiju, ali reći ću kako je knjiga doista zgodna za pročitati, savjeti nisu za odbaciti i svakako ćete se uz neke od tih savjeta možda lakše povezati sa svojom djecom.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar