Mozaik knjiga
Kroz roman pratimo četiri prijateljice koje su se upoznale, rekli bi mi, u srednjoj školi, iako se to kod njih drugačije zove jer riječ je zapravo o internatu, znači tinejdžerice, buntovnice, lažljivice. Da, prave lažljivice jer cijeli se njihov svijet vrti oko smišljanja laži kojima će nasamariti jače i dominantnije od sebe, nikako slabije ili novajlije, već samo one osobe koje im predstavljaju prijetnju. Cilj igre je čim bolje slagati nešto, bilo što i sugovornika navesti da im povjeruje i tu same sebi pišu bodove. Pomislili bi, jao kako glupa i nepromišljena igra, da, i jest nepromišljena, a ujedno i zlokobna jer njihove su ih laži dovele do tragedije.
Jednoj od njih otac počini samoubojstvo navodno zbog crteža na kojima su te četiri prijateljice budući da ga ti njegovi crteži stavljaju, kao profesora na spomenutom internatu, u vrlo neugodnu poziciju. Ali, je li to doista tako? Ove će lažljivice to samoubojstvo pretvoriti u nestanak koji će na kraju rezultirati kobnim saznanjima jer njegovo je tijelo sada pronađeno, a četiri prijateljice će se ponovno okupiti nakon dugi niz godina kako bi nastavile svoju laž. Njihove usklađene priče polako padaju u vodu jer još netko zna što su one učinile. Pristižu prijetnje i ucjene, stvaraju se novi zapleti, a lažljivice i dalje ustraju u svojoj laži sve do trenutka kada shvate kako je jedna od njih prekršila njihovo pravilo-lažite svima, ali nikada ne lažite jedna drugoj.
Ovaj roman opravdano ima 450 stranica jer upravo je to sve važna priča, sve je to potrebno kako bi se stvorila savršena igra misli i osjećaja, potrebno je polako pratiti njihove živote kako bi dobili pravu napetost i iščekivanje koje graniči sa ludošću. Nema nepotrebnog opisivanja ni dosade, sve napisano tu je sa razlogom, a onda na kraju kada napokon saznamo istinu šok vas strese visokim naponom, a na taj šok sjest će još jedan puno razorniji. Sve dolazi na svoje mjesto, a ja ostajem u čudu kako su samo mogle prikrivati nešto tako strašno i toliko dugo.
Stvar je savjesti i osjećaja krivnje, sve se dovodi u pitanje, ali ove će vas vješte lažljivice nevjerojatnom lakoćom uvjeriti u ono što one žele da znate i izgubit ćete savjest i propitivanja, slijepo ćete vjerovati, pa se na kraju iznenaditi bizarnoj i bolnoj istini. Poteže se tu pitanje kome i kada vjerovati i što učiniti kada vas istina otrijezni, ali isto tako često sam se zapitala postoji li trenutak kada je laž jedino rješenje. Napet je ovo i oštar psihološki triler koji progovara ne samo o lažima i povjerenju već i o zlostavljanju, maltretiranju, napuštanju te obiteljskim odnosima. Uvodi nas u svijet gdje je laž nešto posve normalno, u svijet gdje vladaju četiri djevojke teških prošlosti i vrlo slomljenog duha.
Roman je provokativan, napet i u dijelovima jako jeziv i to mi je stvorilo osjećaj da sam i sama dijelom te zamršene priče, postala sam učesnicom igre laži a da to nisam ni shvatila. Uvjerile su i mene u svoju nevinost, u više ciljeve koje žele opravdati da bi mi na kraju pokazale pravu moć ljubavi, čežnje i boli. Koliko su sebe, toliko su i mene naučile pameti, poštovanju i pristupanju ljudima sa velikim oprezom. Na vama je da saznate kako su svoju laž sada već odrasle Isa, Kate, Thea i Fatima privele kraju i jesu li se napokon pokajale, a ja vam dajem veliku preporuku za ovaj, a i prethodna dva romana iste autorice jer svaki dobrano pokida živce i uznemiri psihu.
Recenziju napisala Sandra Avar
Kroz roman pratimo četiri prijateljice koje su se upoznale, rekli bi mi, u srednjoj školi, iako se to kod njih drugačije zove jer riječ je zapravo o internatu, znači tinejdžerice, buntovnice, lažljivice. Da, prave lažljivice jer cijeli se njihov svijet vrti oko smišljanja laži kojima će nasamariti jače i dominantnije od sebe, nikako slabije ili novajlije, već samo one osobe koje im predstavljaju prijetnju. Cilj igre je čim bolje slagati nešto, bilo što i sugovornika navesti da im povjeruje i tu same sebi pišu bodove. Pomislili bi, jao kako glupa i nepromišljena igra, da, i jest nepromišljena, a ujedno i zlokobna jer njihove su ih laži dovele do tragedije.
Jednoj od njih otac počini samoubojstvo navodno zbog crteža na kojima su te četiri prijateljice budući da ga ti njegovi crteži stavljaju, kao profesora na spomenutom internatu, u vrlo neugodnu poziciju. Ali, je li to doista tako? Ove će lažljivice to samoubojstvo pretvoriti u nestanak koji će na kraju rezultirati kobnim saznanjima jer njegovo je tijelo sada pronađeno, a četiri prijateljice će se ponovno okupiti nakon dugi niz godina kako bi nastavile svoju laž. Njihove usklađene priče polako padaju u vodu jer još netko zna što su one učinile. Pristižu prijetnje i ucjene, stvaraju se novi zapleti, a lažljivice i dalje ustraju u svojoj laži sve do trenutka kada shvate kako je jedna od njih prekršila njihovo pravilo-lažite svima, ali nikada ne lažite jedna drugoj.
Ovaj roman opravdano ima 450 stranica jer upravo je to sve važna priča, sve je to potrebno kako bi se stvorila savršena igra misli i osjećaja, potrebno je polako pratiti njihove živote kako bi dobili pravu napetost i iščekivanje koje graniči sa ludošću. Nema nepotrebnog opisivanja ni dosade, sve napisano tu je sa razlogom, a onda na kraju kada napokon saznamo istinu šok vas strese visokim naponom, a na taj šok sjest će još jedan puno razorniji. Sve dolazi na svoje mjesto, a ja ostajem u čudu kako su samo mogle prikrivati nešto tako strašno i toliko dugo.
Stvar je savjesti i osjećaja krivnje, sve se dovodi u pitanje, ali ove će vas vješte lažljivice nevjerojatnom lakoćom uvjeriti u ono što one žele da znate i izgubit ćete savjest i propitivanja, slijepo ćete vjerovati, pa se na kraju iznenaditi bizarnoj i bolnoj istini. Poteže se tu pitanje kome i kada vjerovati i što učiniti kada vas istina otrijezni, ali isto tako često sam se zapitala postoji li trenutak kada je laž jedino rješenje. Napet je ovo i oštar psihološki triler koji progovara ne samo o lažima i povjerenju već i o zlostavljanju, maltretiranju, napuštanju te obiteljskim odnosima. Uvodi nas u svijet gdje je laž nešto posve normalno, u svijet gdje vladaju četiri djevojke teških prošlosti i vrlo slomljenog duha.
Roman je provokativan, napet i u dijelovima jako jeziv i to mi je stvorilo osjećaj da sam i sama dijelom te zamršene priče, postala sam učesnicom igre laži a da to nisam ni shvatila. Uvjerile su i mene u svoju nevinost, u više ciljeve koje žele opravdati da bi mi na kraju pokazale pravu moć ljubavi, čežnje i boli. Koliko su sebe, toliko su i mene naučile pameti, poštovanju i pristupanju ljudima sa velikim oprezom. Na vama je da saznate kako su svoju laž sada već odrasle Isa, Kate, Thea i Fatima privele kraju i jesu li se napokon pokajale, a ja vam dajem veliku preporuku za ovaj, a i prethodna dva romana iste autorice jer svaki dobrano pokida živce i uznemiri psihu.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar