Znanje
Ovu će priču u potpunost shvatiti oni koji su doživjeli, imali, voljeli i izgubili, oni koji su znali da gube i prije gubitka, oni koji su žrtvovali sve te riskirali život i sreću. Drugi će vidjeti samo cmoljav ljubić. Meni ova priča nije samo ljubić, meni je osobna, meni je posebna, meni je nekako došla baš u trenu kada mi je bila potrebna, meni ova priča puno znači. I dok Gabe i Lucy gube jedno drugo i dok nastavljaju odvojene puteve i dok se vole čak i kada ne pripadaju jedno drugome postoji tu neki drugi svijet, neki drugi ljudi i neki novi život.
Priča je to o nesigurnosti u vezama, o gubitku sebe, o egoizmu i teškim odlukama, o shvaćanju i prihvaćanju. Gadno je biti odlučno neodlučan pa brkati slijepu zaljubljenost i ljubav, a ova divna i dirljiva knjiga pokazat će vam kompliciranost veza, propitivanje ljubavi i stabilnosti bračnih odnosa, uvesti vas u uobičajene rutine i staviti pred vas teške oduke, a izbor nikada neće biti lak. Roman „Izgubljena svjetlost“ spada u osobne knjige, one koje ili vam nešto znače ili ne znače apsolutno ništa, takve knjige ili volite ili ne, nema tu između, to je jednostavno tako. Mene je oduševila i pokazala mi da ljubav i bol idu ruku pod ruku i da je normalno nešto izgubiti kako bi nešto drugačije dobili, nešto što nas možda čak i osnaži, promijeni.
Nemam potrebu pisati o radnji ove knjige, radnja je iz ovoga što pišem već dovoljno jasna, imam samo potrebu reći vam da je ovo za mene predivna ljubavna priča uz koju sam osjetila i ljubav i patnju i stvarno želim da je pročitate i dajem vam veliku preporuku. Nekako me dirnula, potresla i spustila me na zemlju. Više ću cijeniti ono što imam sada, više ću živjeti, a manje žaliti, više ću grliti budućnost negoli se osvrtati prošlosti. Čudno je kako samo jedna knjiga ponekad ima veliki utjecaj na ljude, a od ove priče samo poželim bližnjima reći koliko ih neizmjerno volim.
Znam da je mnoge ova priča naljutila jer puno je u njoj nesigurnih i neodlučnih ljudi i znam da će je mnogi shvatiti puno drugačije od mene i da će im smetati sva ta patetika i natezanje, ali meni je opet baš posebna, nekako neobično obična i stvarna jer ima tako ljudi koji ne znaju što bi sami sa sobom pa podlegnu tuđem utjecaju, pa donose krive odluke i žive isprazno i u prošlosti, ali eto i to je život. Nekome posve nepotrebno, meni sasvim normalno.
A evo vam i dva citata u kojima će se možda neki pronaći.
„Problem sa življenjem u sadašnjosti je u tome što ne planiraš budućnost.“
„Način kako ljudi tumače situacije vjerojatno više govori o njima samima negoli o samoj situaciji. Sve promatramo kroz filtar vlastitih želja, kajanja, nada i strahova.“
Recenziju napisala Sandra Avar
Ovu će priču u potpunost shvatiti oni koji su doživjeli, imali, voljeli i izgubili, oni koji su znali da gube i prije gubitka, oni koji su žrtvovali sve te riskirali život i sreću. Drugi će vidjeti samo cmoljav ljubić. Meni ova priča nije samo ljubić, meni je osobna, meni je posebna, meni je nekako došla baš u trenu kada mi je bila potrebna, meni ova priča puno znači. I dok Gabe i Lucy gube jedno drugo i dok nastavljaju odvojene puteve i dok se vole čak i kada ne pripadaju jedno drugome postoji tu neki drugi svijet, neki drugi ljudi i neki novi život.
Priča je to o nesigurnosti u vezama, o gubitku sebe, o egoizmu i teškim odlukama, o shvaćanju i prihvaćanju. Gadno je biti odlučno neodlučan pa brkati slijepu zaljubljenost i ljubav, a ova divna i dirljiva knjiga pokazat će vam kompliciranost veza, propitivanje ljubavi i stabilnosti bračnih odnosa, uvesti vas u uobičajene rutine i staviti pred vas teške oduke, a izbor nikada neće biti lak. Roman „Izgubljena svjetlost“ spada u osobne knjige, one koje ili vam nešto znače ili ne znače apsolutno ništa, takve knjige ili volite ili ne, nema tu između, to je jednostavno tako. Mene je oduševila i pokazala mi da ljubav i bol idu ruku pod ruku i da je normalno nešto izgubiti kako bi nešto drugačije dobili, nešto što nas možda čak i osnaži, promijeni.
Nemam potrebu pisati o radnji ove knjige, radnja je iz ovoga što pišem već dovoljno jasna, imam samo potrebu reći vam da je ovo za mene predivna ljubavna priča uz koju sam osjetila i ljubav i patnju i stvarno želim da je pročitate i dajem vam veliku preporuku. Nekako me dirnula, potresla i spustila me na zemlju. Više ću cijeniti ono što imam sada, više ću živjeti, a manje žaliti, više ću grliti budućnost negoli se osvrtati prošlosti. Čudno je kako samo jedna knjiga ponekad ima veliki utjecaj na ljude, a od ove priče samo poželim bližnjima reći koliko ih neizmjerno volim.
Znam da je mnoge ova priča naljutila jer puno je u njoj nesigurnih i neodlučnih ljudi i znam da će je mnogi shvatiti puno drugačije od mene i da će im smetati sva ta patetika i natezanje, ali meni je opet baš posebna, nekako neobično obična i stvarna jer ima tako ljudi koji ne znaju što bi sami sa sobom pa podlegnu tuđem utjecaju, pa donose krive odluke i žive isprazno i u prošlosti, ali eto i to je život. Nekome posve nepotrebno, meni sasvim normalno.
A evo vam i dva citata u kojima će se možda neki pronaći.
„Problem sa življenjem u sadašnjosti je u tome što ne planiraš budućnost.“
„Način kako ljudi tumače situacije vjerojatno više govori o njima samima negoli o samoj situaciji. Sve promatramo kroz filtar vlastitih želja, kajanja, nada i strahova.“
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar