Stilus knjiga
Coco Chanel-dizajnerica, Olivia-slikarica i Arletty-glumica, tri žene u okupiranom Parizu dijele razne drame u prestižnom hotelu Ritz gdje su ujedno smješteni i Hitlerovi časnici. Svaka na svoj način gleda na okupaciju, svaka na svojstven način pokušava iz najgoreg izvuči najbolje. Priču pratimo sa njihovog gledišta, njihove patnje i nesigurnosti popraćeni su strahom, gubitkom, opijumima i zabranjenim avanturama, a onda dođe vrijeme srediti situaciju i donijeti važne odluke. Olivia odlučuje svoj položaj sobarice iskoristiti kako bi pomogla Pokretu otpora, ali rizik je velik i često se pita hoće li moći savladati prepreke i ostati smirena da je slučajno ne otkriju. Arletty i dalje radi grešku za greškom, upušta se u zabranjene užitke sa uvijek krivim osobama koje naposljetku šutne kao staru krpu, a Coco u tom novom režimu pokušava pridonijeti vlastitoj dobrobiti.
One će platiti visoke cijene kako bi istjerale svoje ciljeve i morati će se puno zadržavati u blizini neprijatelja za koje nikada neće znati koji im je sljedeći potez i jesu li sigurne. Autor kaže kako se u ovome romanu pojavljuju i stvarni i izmišljeni likovi i da bi priču trebalo prije svega smatrati dijelom mašte, a ne povijesti. Kakve su sudbine doživjeli likovi ovoga romana i podudaraju li se njihove napisane sudbine sa onima u stvarnom životu možete saznati na kraju u autorovoj bilješci. A roman će vas zasigurno zaintrigirati, pokazati vam sa jedne strane tmurno okružje rata i ljude izmučene strahom i strepnjom za vlastite živote, a sa druge strane nadu i optimizam u tihoj borbi.
Velika je želje za osvetom, a životi ovih triju žena u jednom će se trenutku ispreplesti. Budući da su likovi poneki i stvarni romana možemo gledati kao biografski povijesni roman sa vrlo živopisnom radnjom. Prepun je romantike i divnih opisa, a radnja je dinamična i napeta. Kroz dijaloge ulazimo u živote triju žena koje znaju što žele, uporne su, snažne, hrabre i vole punim plućima. Mene je roman dirnuo jer progovara o iznimnoj snazi žena koje nisu mogle ni sanjati da se u njima krije tolika hrabrost i strast i koje su svoje živote izložile na neobične načine. Kroz ovakve priče opet iznova saznajem koliko se upornost isplati i kako odustajanje nije opcija. Preporučam da pročitate „Parižanke“, ne samo ako ste ljubitelj povijesnih romana, nego jednostavno treba ga pročitati da se dobije novi uvid u jednu okupaciju i da se gubitak ne uzima zdravo za gotovo.
Recenziju napisala Sandra Avar
Coco Chanel-dizajnerica, Olivia-slikarica i Arletty-glumica, tri žene u okupiranom Parizu dijele razne drame u prestižnom hotelu Ritz gdje su ujedno smješteni i Hitlerovi časnici. Svaka na svoj način gleda na okupaciju, svaka na svojstven način pokušava iz najgoreg izvuči najbolje. Priču pratimo sa njihovog gledišta, njihove patnje i nesigurnosti popraćeni su strahom, gubitkom, opijumima i zabranjenim avanturama, a onda dođe vrijeme srediti situaciju i donijeti važne odluke. Olivia odlučuje svoj položaj sobarice iskoristiti kako bi pomogla Pokretu otpora, ali rizik je velik i često se pita hoće li moći savladati prepreke i ostati smirena da je slučajno ne otkriju. Arletty i dalje radi grešku za greškom, upušta se u zabranjene užitke sa uvijek krivim osobama koje naposljetku šutne kao staru krpu, a Coco u tom novom režimu pokušava pridonijeti vlastitoj dobrobiti.
One će platiti visoke cijene kako bi istjerale svoje ciljeve i morati će se puno zadržavati u blizini neprijatelja za koje nikada neće znati koji im je sljedeći potez i jesu li sigurne. Autor kaže kako se u ovome romanu pojavljuju i stvarni i izmišljeni likovi i da bi priču trebalo prije svega smatrati dijelom mašte, a ne povijesti. Kakve su sudbine doživjeli likovi ovoga romana i podudaraju li se njihove napisane sudbine sa onima u stvarnom životu možete saznati na kraju u autorovoj bilješci. A roman će vas zasigurno zaintrigirati, pokazati vam sa jedne strane tmurno okružje rata i ljude izmučene strahom i strepnjom za vlastite živote, a sa druge strane nadu i optimizam u tihoj borbi.
Velika je želje za osvetom, a životi ovih triju žena u jednom će se trenutku ispreplesti. Budući da su likovi poneki i stvarni romana možemo gledati kao biografski povijesni roman sa vrlo živopisnom radnjom. Prepun je romantike i divnih opisa, a radnja je dinamična i napeta. Kroz dijaloge ulazimo u živote triju žena koje znaju što žele, uporne su, snažne, hrabre i vole punim plućima. Mene je roman dirnuo jer progovara o iznimnoj snazi žena koje nisu mogle ni sanjati da se u njima krije tolika hrabrost i strast i koje su svoje živote izložile na neobične načine. Kroz ovakve priče opet iznova saznajem koliko se upornost isplati i kako odustajanje nije opcija. Preporučam da pročitate „Parižanke“, ne samo ako ste ljubitelj povijesnih romana, nego jednostavno treba ga pročitati da se dobije novi uvid u jednu okupaciju i da se gubitak ne uzima zdravo za gotovo.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar