Leighina majka počinila je samoubojstvo i tada rastrojena Leigh putuje u majčin rodni Tajvan u potrazi za istinom, ali istina je daleko od onoga što je tinejdžerica Leigh očekivala. Pita se je li majku pogrešno voljela i da li ju je možda iznevjerila. Upoznati ćete depresiju koja se u svakoj osobi drugačije manifestira. Ovaj je roman prepun intenzivnih boja koje označavaju tugu, gubitak, bol, ali i sreću, iščekivanje i ljubav. U svakoj boji ocrtava se čežnja ili uzbuđenje, a svaka ima posebno značenje za Leigh jer ona stvari, ljude i osjećaje izražava bojama.
Ovo je roman o krivnji, čija je ta krivnja i kolika je zapravo, tko je kriv što Leigh više nema majku i tko je kriv što nikada nije upoznala majčine roditelje. Nadalje, to je roman o uspomenama kojih nismo ni svjesni da ih imamo, a koje mogu boljeti usprkos činjenici da ih prizivamo opet iznova. „Uspomena je nešto zlobno, nešto što vas razreže po najokrutnijim kutovima te vam stalno iznova uranja svijest u pogrešne boje. Mozak mi bez prestanke slijedi krivulje i premotava uspomene. Ponekad, kad se uskomeša u tom cikličkom stanju, pokušam se smiriti izmišljajući u glavi nove boje.“ Ti trenuci poniženja i bijesa stalno se omotavaju oko nas i tjeraju nas da proživimo već doživljenu bol. Leigh će nam ispričati priču o korijenima, povratku i prihvaćanju gubitaka, a sve zbog jedne ptice predivnog perja. Leigh upoznaje prošlost, prisjeća je se, postavlja pitanja i preispituje trenutke u potrazi za onim što je njena majka imala, voljela ili živjela.
„Nevjerojatne boje života“ roman je o životu i smrti, o osjećaju pripadanja i tradiciji, a ujedno to je roman o prijateljstvu i zaljubljivanju. „Sve izblijedi. Sve u fizičkom svijetu, poput papira i namještaja, ali i onog u našim glavama. Uspomena, emocija. Život. Prijateljstva. I ona izblijede. Samo je pitanje vremena. Jezivo je to...“ „Znam da su emocije interne i sve to. Ali samo se pitam je li to vidljivo izvana. Vidimo kad se ljudi zaljubljuju. Onda sigurno mora postojati način da vidimo ako se odljubljuju, zar ne?“ Ta predivna ljubav koja se tu rađa posve neočekivano iz jednog prijateljstva mladoj će Leigh uskomešati čitav njen svijet i u trenutku tugovanja pokazati joj da je voljena.
Predivna je ovo priča koja je u meni probudila brojne emocije, a najviše nedostajanje. Vječna je tu potraga za minulim vremenom i čitajući priču plovila sam putem vlastite potrage. Radnja je mistična, neopisivo lijepa i u nju je utkano srce i duša, a osebujni opisi boja dočaravaju nam svaki osjećaj. Preporučam vam knjigu jer ima ono nešto, ono što boli i ono što vas rastavlja na dijelove. Čita se sa čežnjom i nadom i daje mir i pomirenje, daje način kako da pustimo da bol prođe, daje snagu.
Znanje
Recenziju napisala Sandra Avar
Ovo je roman o krivnji, čija je ta krivnja i kolika je zapravo, tko je kriv što Leigh više nema majku i tko je kriv što nikada nije upoznala majčine roditelje. Nadalje, to je roman o uspomenama kojih nismo ni svjesni da ih imamo, a koje mogu boljeti usprkos činjenici da ih prizivamo opet iznova. „Uspomena je nešto zlobno, nešto što vas razreže po najokrutnijim kutovima te vam stalno iznova uranja svijest u pogrešne boje. Mozak mi bez prestanke slijedi krivulje i premotava uspomene. Ponekad, kad se uskomeša u tom cikličkom stanju, pokušam se smiriti izmišljajući u glavi nove boje.“ Ti trenuci poniženja i bijesa stalno se omotavaju oko nas i tjeraju nas da proživimo već doživljenu bol. Leigh će nam ispričati priču o korijenima, povratku i prihvaćanju gubitaka, a sve zbog jedne ptice predivnog perja. Leigh upoznaje prošlost, prisjeća je se, postavlja pitanja i preispituje trenutke u potrazi za onim što je njena majka imala, voljela ili živjela.
„Nevjerojatne boje života“ roman je o životu i smrti, o osjećaju pripadanja i tradiciji, a ujedno to je roman o prijateljstvu i zaljubljivanju. „Sve izblijedi. Sve u fizičkom svijetu, poput papira i namještaja, ali i onog u našim glavama. Uspomena, emocija. Život. Prijateljstva. I ona izblijede. Samo je pitanje vremena. Jezivo je to...“ „Znam da su emocije interne i sve to. Ali samo se pitam je li to vidljivo izvana. Vidimo kad se ljudi zaljubljuju. Onda sigurno mora postojati način da vidimo ako se odljubljuju, zar ne?“ Ta predivna ljubav koja se tu rađa posve neočekivano iz jednog prijateljstva mladoj će Leigh uskomešati čitav njen svijet i u trenutku tugovanja pokazati joj da je voljena.
Predivna je ovo priča koja je u meni probudila brojne emocije, a najviše nedostajanje. Vječna je tu potraga za minulim vremenom i čitajući priču plovila sam putem vlastite potrage. Radnja je mistična, neopisivo lijepa i u nju je utkano srce i duša, a osebujni opisi boja dočaravaju nam svaki osjećaj. Preporučam vam knjigu jer ima ono nešto, ono što boli i ono što vas rastavlja na dijelove. Čita se sa čežnjom i nadom i daje mir i pomirenje, daje način kako da pustimo da bol prođe, daje snagu.
Znanje
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar