„Ružičnjak“ je dirljiva priča koja cijelo vrijeme ima temu gubitak. Gubimo percepciju, gubimo pojam o vremenu, gubimo sebe, a Eva je ostala bez sestre koju je neizmjerno voljela. Kada sestrin pepeo treba prosuti na mjesto gdje je sestra bila sretna Eva odluči da će to biti na starom imanju, na obali engleskog Cornwalla gdje su provodile ljeta dok su bile djeca. Ali Evin povratak u to mistično mjesto ispunjeno divnim ljudima promijenit će joj život u potpunosti.
Roman me jako podsjetio na knjige „Čarobni vrt“ i „Prvi mraz“, samo što je u ovom slučaju mistika puno dublja i osebujnija i ne radi se toliko o čaroliji ili postojanju iste nego se više bazira na uspomene i pronalazak njihovog smisla. I tako Eva putuje u prošlost gdje upoznaje Daniela i zaljubi se u njega u nekom drugom vremenu i na sasvim drugačiji način od svega što je mogla zamisliti. Roman je prepun predivnih opisa tamošnjeg kraja, a sve opisano daje neobjašnjivi unutarnji mir i ni u kojem trenutku nećete strepiti ili osjetiti strah.
Priča je to o prihvaćanju stvarnosti u neobičnom svijetu mašte, o prisjećanjima koja graniče sa halucinacijama i toplim uspomenama koje ponekad svi mi želimo oživjeti barem na tren. Radnja je topla i tajanstvena, obavijena legendama o vilenjacima i damama koje nestaju, a sve kako bi se prikazalo koliko su tuga i nedostajanje razorni osjećaji. Kada je zapravo pravo vrijeme da pustimo prošlosti i prigrlimo sadašnjost? Postoji li uopće prošlost koja nas može spasiti?
Roman je ljubavni i to suvremena ljubav spojena s povijesnom, ali nije sladunjavo i nije nikakav klišej i nema seksa i nije kao tipični povijesno ljubavni romani. Drugačija je, nježna je, realnija je usprkos misterijama i ne veliča zanos i strast nego pokazuje čistu ljubav, onu koja se bori da bude zauvijek, onu ljubav kojoj nije bitan ni izgled, ni vrijeme. Uzbudljivo je i zanimljivo, nekako posebno jer i sama autorica kroz ovaj je roman oživjela svoje uspomene pa vam priča brzo priraste srcu.
Likovi su ona vrsta ljudi koje upoznate i poželite da zauvijek budu dio vašeg života. Neka bliska vrsta koji griješe, koji praštaju, koji se puno smiju i koji razumiju. Da, to je to, oni razumiju snagu gubitka i snagu ljubavi, oni razumiju kada je vrijeme za odlazak da to nije izričito i kraj, oni su osobe koje promijene život htjeli vi to ili ne. Ide preporuka od mene jer svi se u jednome trenutku moramo suočiti sa svojim duhovima, pa zašto to ne bi onda bilo na ovako romantičan način.
Mozaik knjiga
Recenziju napisala Sandra Avar
Roman me jako podsjetio na knjige „Čarobni vrt“ i „Prvi mraz“, samo što je u ovom slučaju mistika puno dublja i osebujnija i ne radi se toliko o čaroliji ili postojanju iste nego se više bazira na uspomene i pronalazak njihovog smisla. I tako Eva putuje u prošlost gdje upoznaje Daniela i zaljubi se u njega u nekom drugom vremenu i na sasvim drugačiji način od svega što je mogla zamisliti. Roman je prepun predivnih opisa tamošnjeg kraja, a sve opisano daje neobjašnjivi unutarnji mir i ni u kojem trenutku nećete strepiti ili osjetiti strah.
Priča je to o prihvaćanju stvarnosti u neobičnom svijetu mašte, o prisjećanjima koja graniče sa halucinacijama i toplim uspomenama koje ponekad svi mi želimo oživjeti barem na tren. Radnja je topla i tajanstvena, obavijena legendama o vilenjacima i damama koje nestaju, a sve kako bi se prikazalo koliko su tuga i nedostajanje razorni osjećaji. Kada je zapravo pravo vrijeme da pustimo prošlosti i prigrlimo sadašnjost? Postoji li uopće prošlost koja nas može spasiti?
Roman je ljubavni i to suvremena ljubav spojena s povijesnom, ali nije sladunjavo i nije nikakav klišej i nema seksa i nije kao tipični povijesno ljubavni romani. Drugačija je, nježna je, realnija je usprkos misterijama i ne veliča zanos i strast nego pokazuje čistu ljubav, onu koja se bori da bude zauvijek, onu ljubav kojoj nije bitan ni izgled, ni vrijeme. Uzbudljivo je i zanimljivo, nekako posebno jer i sama autorica kroz ovaj je roman oživjela svoje uspomene pa vam priča brzo priraste srcu.
Likovi su ona vrsta ljudi koje upoznate i poželite da zauvijek budu dio vašeg života. Neka bliska vrsta koji griješe, koji praštaju, koji se puno smiju i koji razumiju. Da, to je to, oni razumiju snagu gubitka i snagu ljubavi, oni razumiju kada je vrijeme za odlazak da to nije izričito i kraj, oni su osobe koje promijene život htjeli vi to ili ne. Ide preporuka od mene jer svi se u jednome trenutku moramo suočiti sa svojim duhovima, pa zašto to ne bi onda bilo na ovako romantičan način.
Mozaik knjiga
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar