Redak webknjižara
Opće je poznato kako žene imaju teoriju o svemu, ali apsolutno svemu što na ovome svijetu postoji. Mi smo te koje sve analiziraju i koje analiziraju puno previše, ali to je moje mišljenje i definitivno se nalazim u svojim riječima jer ne samo da neke trivijalne stvari prebirem danima po mozgu nego i volim sa nekim raspraviti o zaključcima koje sam donijela. Eto tako imamo jednu šesnaestogodišnjakinju koja isto ima svoju teoriju o jednom ključnom detalju koji bi možda mogao osloboditi zatvora jednog čovjeka, a u isti strpati pravog ubojicu njenih roditelja. Ta pomalo smotana, nepromišljena i vrlo kreativna djevojka imena Marta uvući će se sasvim slučajno u život našeg glavnog lika Juke koji bez obzira na sve vodi svoju tešku unutarnju borbu i koji nema teoriju o ničemu.
Dakle, Juka ilitiga Krešimir, tip od trideset godina, mišičav, jak, obrijane glave, oštrog garda, ne kriminalac kako bi odmah možda zaključili na prvu već nekako dobra duša koja pati u samoći zbog tragičnog gubitka svoje zaručnice. Nakon što u gadnoj saobraćajki izgubi djevojku koju je volio više od svega na svijetu, Juka pada u očaj, opija se u pustoši svoga stana, ne mari za higijenu, a ni hrana mu nije na prvome mjestu. Jedva krpa kraj sa krajem radeći kao izbacivač po lokalnim klubovima u Dubrovniku, a kada zbog nerazriješene situacije dobije otkaz, pita se naš Juka, kako da plati stanarinu. E tu mu uleti mala Marta sa hrpom love sumnjiva porijekla i pričom o ubojstvu roditelja koja ostavlja gorak okus u ustima i da ne povjerujete ona ne samo da ima, kako sam već spomenula teoriju, nego ima o svemu teoriju. Tako mlada, a već zna kako se to radi.
I tako oni oboje slomljeni udruže snage i kreću u potragu za ubojicom, a mi dobijemo energičnu i istovremeno dirljivu priču o boli i snazi. Priča me uvukla u radnju već u samome startu jer Davor ne skriva figu u džepu, otvoreno priča o stvarima koje pogađaju mnoge koliko god se one činile nekima nevažne. Priča nama autor o neopisivom sr(t)anju u Hrvatskoj i o tome kako sve i da hoćemo, promijeniti ne možemo ništa. Da, jadno, a najgore od svega je činjenica da sve te gluposti jako utječu na osobu koja je ionako u depresiji. Juku je izvadila, barem djelomično, iz stanja vegetiranja jedna djevojka dobrog srca i brzog jezika, mala neman koja odbija ići u školu, ali psovka joj ne silazi sa usana. Taj će dvojac pokazati svijetu iznimnu upornost, snagu i ponajprije vjeru.
Vjerovali ili ne u ovoj sam priči pronašla čak i svoje ime, ma tako mi svega, pa to je prvi puta da sam ime Sandra našla u knjizi i osjećala sam se baš nekako, što ja znam, posebno? Da, to bi bio taj izraz. A kako čitam kamo god idem priznajem da su me ljudi možda malo čudno gledali jer ova priča koliko god bila potresna ispričana je kroz sarkazam i puno kvalitetnog homora, na čemu autoru skidam kapu, pa sam se tako u mnogo navrata divno naglas nasmijala. Čak sam određene dijelove imala potrebu pročitati mužu čisto da sa nekim podijelim koliko me tekst oduševio i zabavio. Marta mi se nekako uvukla pod kožu samim time što je odrješita (kažu da sam i ja) te obavezno ispali sve što misli (opet ista ja) pa eto nekako smo kliknule u startu, a Juka, e to je stvarno lik vrijedan divljenja jer iako ima kratak fitilju i nije sposoban pomoći ni sebi a kamoli drugima, on će se ipak tim drugima potruditi pomoći, reklo bi se uporan kada se nečega stvarno i za ozbiljno ulovi.
Nešto više o samoj knjizi teško da ću reći, a da već nije rečeno, pa ajmo ponoviti. Intrigantan je to i zanimljiv krimi roman koji emocije opisuje kroz sarkazam, a samog lika prikazuje kao zarobljenu pticu u kavezu. Možda je i dobro spomenuti kako čak ni sa otvorenim vratima tog kaveza on nije znao izaći a da pritom ne dobije pomoć. Nismo li svi tako ponekad ograničeni oko nekih stvari? Nešto više o boli i utjesi, o krivnji i nemirnim snovima naći ćete u romanu „Teorija sjene“ koji vam neće samo dati teoriju nego i niz emocija. Smijeh i suze u istome trenu, tuga i nada u istome paketu, neopisivo hrabro i od srca preporučam.
Recenziju napisala Sandra Avar
Opće je poznato kako žene imaju teoriju o svemu, ali apsolutno svemu što na ovome svijetu postoji. Mi smo te koje sve analiziraju i koje analiziraju puno previše, ali to je moje mišljenje i definitivno se nalazim u svojim riječima jer ne samo da neke trivijalne stvari prebirem danima po mozgu nego i volim sa nekim raspraviti o zaključcima koje sam donijela. Eto tako imamo jednu šesnaestogodišnjakinju koja isto ima svoju teoriju o jednom ključnom detalju koji bi možda mogao osloboditi zatvora jednog čovjeka, a u isti strpati pravog ubojicu njenih roditelja. Ta pomalo smotana, nepromišljena i vrlo kreativna djevojka imena Marta uvući će se sasvim slučajno u život našeg glavnog lika Juke koji bez obzira na sve vodi svoju tešku unutarnju borbu i koji nema teoriju o ničemu.
Dakle, Juka ilitiga Krešimir, tip od trideset godina, mišičav, jak, obrijane glave, oštrog garda, ne kriminalac kako bi odmah možda zaključili na prvu već nekako dobra duša koja pati u samoći zbog tragičnog gubitka svoje zaručnice. Nakon što u gadnoj saobraćajki izgubi djevojku koju je volio više od svega na svijetu, Juka pada u očaj, opija se u pustoši svoga stana, ne mari za higijenu, a ni hrana mu nije na prvome mjestu. Jedva krpa kraj sa krajem radeći kao izbacivač po lokalnim klubovima u Dubrovniku, a kada zbog nerazriješene situacije dobije otkaz, pita se naš Juka, kako da plati stanarinu. E tu mu uleti mala Marta sa hrpom love sumnjiva porijekla i pričom o ubojstvu roditelja koja ostavlja gorak okus u ustima i da ne povjerujete ona ne samo da ima, kako sam već spomenula teoriju, nego ima o svemu teoriju. Tako mlada, a već zna kako se to radi.
I tako oni oboje slomljeni udruže snage i kreću u potragu za ubojicom, a mi dobijemo energičnu i istovremeno dirljivu priču o boli i snazi. Priča me uvukla u radnju već u samome startu jer Davor ne skriva figu u džepu, otvoreno priča o stvarima koje pogađaju mnoge koliko god se one činile nekima nevažne. Priča nama autor o neopisivom sr(t)anju u Hrvatskoj i o tome kako sve i da hoćemo, promijeniti ne možemo ništa. Da, jadno, a najgore od svega je činjenica da sve te gluposti jako utječu na osobu koja je ionako u depresiji. Juku je izvadila, barem djelomično, iz stanja vegetiranja jedna djevojka dobrog srca i brzog jezika, mala neman koja odbija ići u školu, ali psovka joj ne silazi sa usana. Taj će dvojac pokazati svijetu iznimnu upornost, snagu i ponajprije vjeru.
Vjerovali ili ne u ovoj sam priči pronašla čak i svoje ime, ma tako mi svega, pa to je prvi puta da sam ime Sandra našla u knjizi i osjećala sam se baš nekako, što ja znam, posebno? Da, to bi bio taj izraz. A kako čitam kamo god idem priznajem da su me ljudi možda malo čudno gledali jer ova priča koliko god bila potresna ispričana je kroz sarkazam i puno kvalitetnog homora, na čemu autoru skidam kapu, pa sam se tako u mnogo navrata divno naglas nasmijala. Čak sam određene dijelove imala potrebu pročitati mužu čisto da sa nekim podijelim koliko me tekst oduševio i zabavio. Marta mi se nekako uvukla pod kožu samim time što je odrješita (kažu da sam i ja) te obavezno ispali sve što misli (opet ista ja) pa eto nekako smo kliknule u startu, a Juka, e to je stvarno lik vrijedan divljenja jer iako ima kratak fitilju i nije sposoban pomoći ni sebi a kamoli drugima, on će se ipak tim drugima potruditi pomoći, reklo bi se uporan kada se nečega stvarno i za ozbiljno ulovi.
Nešto više o samoj knjizi teško da ću reći, a da već nije rečeno, pa ajmo ponoviti. Intrigantan je to i zanimljiv krimi roman koji emocije opisuje kroz sarkazam, a samog lika prikazuje kao zarobljenu pticu u kavezu. Možda je i dobro spomenuti kako čak ni sa otvorenim vratima tog kaveza on nije znao izaći a da pritom ne dobije pomoć. Nismo li svi tako ponekad ograničeni oko nekih stvari? Nešto više o boli i utjesi, o krivnji i nemirnim snovima naći ćete u romanu „Teorija sjene“ koji vam neće samo dati teoriju nego i niz emocija. Smijeh i suze u istome trenu, tuga i nada u istome paketu, neopisivo hrabro i od srca preporučam.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar