Stilus Knjiga
„Ljubav ne izgleda kao osoba..ljubav su naša djela..ljubav je davanje svega što imamo..ljubav je spoznaja da možemo povrijediti jedni druge ali ćemo učiniti sve što možemo da do toga ne dođe..ljubav je shvaćanje da zaslužujemo nježnost i ljubaznost..ljubav je pravilan odabir između mene i njega.“
Da, to je istinska ljubav i to je ujedno onaj trenutak kada shvatimo da je sve što smo imali zauvijek nestalo. Rupi nam kroz ovu divnu knjigu daje ljubavnu priču koja je upravo završila i otvara nam svoje srce pokazujući koliko boli kada izgubimo osobu koju volimo. Kroz divne stihove prolazimo kroz pet faza života jedne žene koja vene, pada, pušta korijenje, raste i cvate. U prvom poglavlju dobijemo njenu bol i očaj, nikako se ne može pomiriti sa činjenicom da više nema one ljubavi za koju je vjerovala da je postojana. Shrvana traži odgovore na mnoga pitanja. Zašto? Je li ona druga bolja od nje? Misli li on još uvijek na nju kao što i ona misli na njega? Osjeća pustoš u duši, osjeća ljubomoru, pretvara se da je sve u redu, a i dalje gladuje za njim. Čežnja i bol koju osjeća sveprisutni su. Jesu li osobe koje volimo stvarne ili samo privid? „..odu i prave se da se nikad niste dogodili..vrate se i prave se da nikad nisu ni otišli..“
U drugom poglavlju nailazimo na njenu depresiju, gadan pad shrvat će je i ona osjeća odumrlost. Krivim putem dolazi do spoznaje pa forsira odgovornost, ne zna kako se nositi sa boli i u svemu vidi samo negativno. „..ironija usamljenosti je da svi od nje patimo u isti tren.“ I prilikom tog svog pada ona shvati da se život mora živjeti punim plućima i da mora prihvatiti novu potragu „..poput duge poslije kiše radost će se ukazati poslije tuge.“ A tu saznajemo i zbog čega je došlo do prekida, tu dobijemo suze jedne zlostavljane žene koja osjeća mržnju prema samoj sebi. „Ne plačem jer sam nesretna, plačem jer imam sve a nesretna sam.“ „Da moguće je nekoga voljeti i mrziti u isto vrijeme..volim i mrzim sebe svakoga dana.“ Ali ona potraga može početi tek kada ona osjeti ljubav prema sebi i tek kada prihvati pronaći zadovoljstvo u onome što ima.
U trećem poglavlju priča o izbjegličkom kampu, ratu, imigraciji i ranama koje nikada neće zacijeliti, priča o majčinim lekcijama o snazi „..budi nježna i snažna u isto vrijeme..moraš biti ranjiva da iskusiš život ali i dovoljno čvrsta da ga preživiš.“ Tu se ona obraća svojoj obitelji, svojim korijenima, činjenici kako se današnji svijet promijenio u usporedbi sa onim što je nekada bilo. Spominje običaje i šokantnu tradiciju, spominje smrt i gubitak svojih najmilijih. Kaže poštujte korijene bez obzira na sve.
U četvrtom poglavlju ona opet raste, osjeća se posebnom i voljenom, ali ne zna prihvatiti zdravu ljubav jer jedino što poznaje je bol. Nema tu više mjesta za krivicu zbog novog početka „..ne treba mi ljubav koja me crpi..želim nekoga tko će mi dati snage.“ I nalazi onoga koji je obožava, koji je voli, koji daje i ne traži ništa zauzvrat i pita se što ga nije ranije upoznala. Ali prihvaća ga kao dar jer boljeg zna da nije mogla sresti. Daje mu predanost, ljubav i cijelu sebe, ona opet voli. Naučila je da je sve prolazno, da se sve mijenja i da se samo treba usredotočiti na snagu koju treba ulagati u nešto novo, a ne tratiti vrijeme na ono što prođe.
I naposljetku, ona cvate i pokazuje nam kako je važno učiniti sebi uslugu, voljeti bez zadrške, opraštati jer ljutnja nema smisla i ulagati u prave ljude. Prijateljstva su važna, žena ženi nije neprijateljica, ljubav može spojiti čak i nespojive svjetove, čemu ljubav muškarca ako je ona otrovna. Kaže sazrijevanje s godinama nema rok trajanja, živite sada u trenutku, dišite punim plućima, volite cijelim srcem. Možemo sve što poželimo, vrijeme je da nas čuju i vide. Kaže i da se treba riješiti svega što nam ruši snove, dosta je samosažaljenja, nesretnim danima recite zbogom i prigrlite novi svijet, novi život i novu sebe, a tada će u vaš život doći još netko koga trebate privinuti u zagrljaj i voljeti. Ova emocionalna poezija koja spojena daje divnu i cjelovitu priču nagnati će vas da si postavite puno pitanja i da napokon posložite prioritete u svome životu. Preporuka od mene jer našla sam se, itekako jesam i znam da još mnogo puta hoću.
Recenziju napisala Sandra Avar
„Ljubav ne izgleda kao osoba..ljubav su naša djela..ljubav je davanje svega što imamo..ljubav je spoznaja da možemo povrijediti jedni druge ali ćemo učiniti sve što možemo da do toga ne dođe..ljubav je shvaćanje da zaslužujemo nježnost i ljubaznost..ljubav je pravilan odabir između mene i njega.“
Da, to je istinska ljubav i to je ujedno onaj trenutak kada shvatimo da je sve što smo imali zauvijek nestalo. Rupi nam kroz ovu divnu knjigu daje ljubavnu priču koja je upravo završila i otvara nam svoje srce pokazujući koliko boli kada izgubimo osobu koju volimo. Kroz divne stihove prolazimo kroz pet faza života jedne žene koja vene, pada, pušta korijenje, raste i cvate. U prvom poglavlju dobijemo njenu bol i očaj, nikako se ne može pomiriti sa činjenicom da više nema one ljubavi za koju je vjerovala da je postojana. Shrvana traži odgovore na mnoga pitanja. Zašto? Je li ona druga bolja od nje? Misli li on još uvijek na nju kao što i ona misli na njega? Osjeća pustoš u duši, osjeća ljubomoru, pretvara se da je sve u redu, a i dalje gladuje za njim. Čežnja i bol koju osjeća sveprisutni su. Jesu li osobe koje volimo stvarne ili samo privid? „..odu i prave se da se nikad niste dogodili..vrate se i prave se da nikad nisu ni otišli..“
U drugom poglavlju nailazimo na njenu depresiju, gadan pad shrvat će je i ona osjeća odumrlost. Krivim putem dolazi do spoznaje pa forsira odgovornost, ne zna kako se nositi sa boli i u svemu vidi samo negativno. „..ironija usamljenosti je da svi od nje patimo u isti tren.“ I prilikom tog svog pada ona shvati da se život mora živjeti punim plućima i da mora prihvatiti novu potragu „..poput duge poslije kiše radost će se ukazati poslije tuge.“ A tu saznajemo i zbog čega je došlo do prekida, tu dobijemo suze jedne zlostavljane žene koja osjeća mržnju prema samoj sebi. „Ne plačem jer sam nesretna, plačem jer imam sve a nesretna sam.“ „Da moguće je nekoga voljeti i mrziti u isto vrijeme..volim i mrzim sebe svakoga dana.“ Ali ona potraga može početi tek kada ona osjeti ljubav prema sebi i tek kada prihvati pronaći zadovoljstvo u onome što ima.
U trećem poglavlju priča o izbjegličkom kampu, ratu, imigraciji i ranama koje nikada neće zacijeliti, priča o majčinim lekcijama o snazi „..budi nježna i snažna u isto vrijeme..moraš biti ranjiva da iskusiš život ali i dovoljno čvrsta da ga preživiš.“ Tu se ona obraća svojoj obitelji, svojim korijenima, činjenici kako se današnji svijet promijenio u usporedbi sa onim što je nekada bilo. Spominje običaje i šokantnu tradiciju, spominje smrt i gubitak svojih najmilijih. Kaže poštujte korijene bez obzira na sve.
U četvrtom poglavlju ona opet raste, osjeća se posebnom i voljenom, ali ne zna prihvatiti zdravu ljubav jer jedino što poznaje je bol. Nema tu više mjesta za krivicu zbog novog početka „..ne treba mi ljubav koja me crpi..želim nekoga tko će mi dati snage.“ I nalazi onoga koji je obožava, koji je voli, koji daje i ne traži ništa zauzvrat i pita se što ga nije ranije upoznala. Ali prihvaća ga kao dar jer boljeg zna da nije mogla sresti. Daje mu predanost, ljubav i cijelu sebe, ona opet voli. Naučila je da je sve prolazno, da se sve mijenja i da se samo treba usredotočiti na snagu koju treba ulagati u nešto novo, a ne tratiti vrijeme na ono što prođe.
I naposljetku, ona cvate i pokazuje nam kako je važno učiniti sebi uslugu, voljeti bez zadrške, opraštati jer ljutnja nema smisla i ulagati u prave ljude. Prijateljstva su važna, žena ženi nije neprijateljica, ljubav može spojiti čak i nespojive svjetove, čemu ljubav muškarca ako je ona otrovna. Kaže sazrijevanje s godinama nema rok trajanja, živite sada u trenutku, dišite punim plućima, volite cijelim srcem. Možemo sve što poželimo, vrijeme je da nas čuju i vide. Kaže i da se treba riješiti svega što nam ruši snove, dosta je samosažaljenja, nesretnim danima recite zbogom i prigrlite novi svijet, novi život i novu sebe, a tada će u vaš život doći još netko koga trebate privinuti u zagrljaj i voljeti. Ova emocionalna poezija koja spojena daje divnu i cjelovitu priču nagnati će vas da si postavite puno pitanja i da napokon posložite prioritete u svome životu. Preporuka od mene jer našla sam se, itekako jesam i znam da još mnogo puta hoću.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar