Mozaik knjiga
Angelika planira vjenčanje i želi da tom divnom događaju prisustvuje i njena obitelj sa majčine strane. Oni žive na Kreti u jednom malo selu prepunom siromašnog stanovništva, ali oni su njena obitelj o kojoj joj majka nikada nije ispričala cijelu istinu. Majka samo želi da se prošlost zaboravi i da se mračna i bolna prošlost ostavi postrani, ali Angelika želi saznati cijelu istinu pa ipak odlazi na Kretu. Dočeka je baka, starica koja je svjesna kako joj je kraj blizu i samo želi Angeliki ispričati cijelu priču i zamoli je da zapiše tu povijest kako se nikada ne bi zaboravila.
Bakina priča počinje 14.rujna 1943.godine, nacistički vojnici ubijaju i postoše, žene ostaju bez muževa koji su poslani u rat, otuđena su im djeca, nasilno otrgnuta iz ruku i ubijena, bol, patnja i suze umivaju ta izmučena lica, a suze mi teku niz obraze i do ovo pišem. Priča koju baka priča svojoj unuci protkana je neizrecivom tugom, a Angelika malo pomalo saznaje ono zbog čega je njena majka odlučila zauvijek napustiti svoju obitelj i zbog čega je stalno nervozna i tjeskobna.
Dani prolaze, a Angelikin se zaručnik sve rjeđe javlja, a sve više vremena provodi u nekom drugom ženskom društvu stalno se ograđujući kako puno radi da bi spasio posao. Angelika posumnja da je Nick vara, ali što je stvarno istina ostavljam vama da saznate. Isto tako pripremite se da uronite u jednu jako dirljivu priču koja slama srce i suze je nemoguće suspregnuti. Doista nosim knjige svugdje sa sobom pa sam tako i ovu, ali nisam se usudila čitati je negdje drugdje osim kod kuće jer shvatila sam kako mi se čežnja i strah pomiješani sa suzama stalno očituju na licu.
Ta snaga i hrabrost žena koje su doživjele strahote u doba rata možete promatrati jedino kao prave heroine jer nisu prezale pred ničim, nisu se bojale što će se njima dogoditi, nisu ni razmišljale kakve bi posljedice mogle biti, već su samo glave ponosno digle čak i nakon poraza i učinile sve što je u njihovoj moći kako bi spasile svoju djecu od sigurne smrti. One su mi dale svoju dozu hrabrosti i pokazale su mi da ponekad nije važno što će biti sa nama jer ako uspijemo spasiti i jedan život stavljajući svoj na kocku, učinile smo puno. Žene nisu slaba bića, a pogotovo kada su njihova djeca u pitanju, tada postajemo lavice i sposobne smo progutati puno toga kako bi istjerale svoje.
„Otok tajni“ predivna je i jako emocionalna priča prepuna zamamnih opisa boja, okusa i mirisa, sve vas vodi na daleku Kretu i imati ćete osjećaj kako ste doista tamo, u samom centru zbivanja, čekate što će se dalje dogoditi i slušate priču koja slama srce. Nevjerojatno, šokantno i prepuno tajni, neočekivana radnja i čista čežnja koja izvire iz svake rečenice. Nimalo laka tema, ali čita se brzo, čita se sa zanimanjem i nema stajanja sve do zadnje stranice. A moram vam priznati da me radnja privukla odmah nakon prve rečenicu: „Koliko se sjećam, priča je započela u zoru 14.rujna 1943.godine...“ a upravo taj datum (samo dosta godina kasnije) rodila sam se ja i naravno da sam morala saznati što se na taj datum dogodilo u ovoj priči. Ništa lijepo, vjerujte mi. Dogodila se velika tragedija koja je uništila mnoge živote i nisam se više mogla veseliti činjenici o poklapanju datuma jer kada sam saznala istinu jedino što sam osjetila bio je strah i tuga zbog nečijeg gubitka.
Nemate tu što puno razmišljati, knjigu u ruke jer za ovu priču vam dajem ogromnu preporuku. Ako volite romane K.Hannah onda je ovo definitivno priča za vas jer uvelike podsjeća na priče moje omiljene spisateljice. E pa sada dodajem Patriciu rame uz rame Kristin i zahvaljujem im od srca što su mi dale ovako snažne priče. Neočekivani događaji, brojna pitanja i na kraju svega jedna priča koja će promijeniti mnoge živote.
Recenziju napisala Sandra Avar
Angelika planira vjenčanje i želi da tom divnom događaju prisustvuje i njena obitelj sa majčine strane. Oni žive na Kreti u jednom malo selu prepunom siromašnog stanovništva, ali oni su njena obitelj o kojoj joj majka nikada nije ispričala cijelu istinu. Majka samo želi da se prošlost zaboravi i da se mračna i bolna prošlost ostavi postrani, ali Angelika želi saznati cijelu istinu pa ipak odlazi na Kretu. Dočeka je baka, starica koja je svjesna kako joj je kraj blizu i samo želi Angeliki ispričati cijelu priču i zamoli je da zapiše tu povijest kako se nikada ne bi zaboravila.
Bakina priča počinje 14.rujna 1943.godine, nacistički vojnici ubijaju i postoše, žene ostaju bez muževa koji su poslani u rat, otuđena su im djeca, nasilno otrgnuta iz ruku i ubijena, bol, patnja i suze umivaju ta izmučena lica, a suze mi teku niz obraze i do ovo pišem. Priča koju baka priča svojoj unuci protkana je neizrecivom tugom, a Angelika malo pomalo saznaje ono zbog čega je njena majka odlučila zauvijek napustiti svoju obitelj i zbog čega je stalno nervozna i tjeskobna.
Dani prolaze, a Angelikin se zaručnik sve rjeđe javlja, a sve više vremena provodi u nekom drugom ženskom društvu stalno se ograđujući kako puno radi da bi spasio posao. Angelika posumnja da je Nick vara, ali što je stvarno istina ostavljam vama da saznate. Isto tako pripremite se da uronite u jednu jako dirljivu priču koja slama srce i suze je nemoguće suspregnuti. Doista nosim knjige svugdje sa sobom pa sam tako i ovu, ali nisam se usudila čitati je negdje drugdje osim kod kuće jer shvatila sam kako mi se čežnja i strah pomiješani sa suzama stalno očituju na licu.
Ta snaga i hrabrost žena koje su doživjele strahote u doba rata možete promatrati jedino kao prave heroine jer nisu prezale pred ničim, nisu se bojale što će se njima dogoditi, nisu ni razmišljale kakve bi posljedice mogle biti, već su samo glave ponosno digle čak i nakon poraza i učinile sve što je u njihovoj moći kako bi spasile svoju djecu od sigurne smrti. One su mi dale svoju dozu hrabrosti i pokazale su mi da ponekad nije važno što će biti sa nama jer ako uspijemo spasiti i jedan život stavljajući svoj na kocku, učinile smo puno. Žene nisu slaba bića, a pogotovo kada su njihova djeca u pitanju, tada postajemo lavice i sposobne smo progutati puno toga kako bi istjerale svoje.
„Otok tajni“ predivna je i jako emocionalna priča prepuna zamamnih opisa boja, okusa i mirisa, sve vas vodi na daleku Kretu i imati ćete osjećaj kako ste doista tamo, u samom centru zbivanja, čekate što će se dalje dogoditi i slušate priču koja slama srce. Nevjerojatno, šokantno i prepuno tajni, neočekivana radnja i čista čežnja koja izvire iz svake rečenice. Nimalo laka tema, ali čita se brzo, čita se sa zanimanjem i nema stajanja sve do zadnje stranice. A moram vam priznati da me radnja privukla odmah nakon prve rečenicu: „Koliko se sjećam, priča je započela u zoru 14.rujna 1943.godine...“ a upravo taj datum (samo dosta godina kasnije) rodila sam se ja i naravno da sam morala saznati što se na taj datum dogodilo u ovoj priči. Ništa lijepo, vjerujte mi. Dogodila se velika tragedija koja je uništila mnoge živote i nisam se više mogla veseliti činjenici o poklapanju datuma jer kada sam saznala istinu jedino što sam osjetila bio je strah i tuga zbog nečijeg gubitka.
Nemate tu što puno razmišljati, knjigu u ruke jer za ovu priču vam dajem ogromnu preporuku. Ako volite romane K.Hannah onda je ovo definitivno priča za vas jer uvelike podsjeća na priče moje omiljene spisateljice. E pa sada dodajem Patriciu rame uz rame Kristin i zahvaljujem im od srca što su mi dale ovako snažne priče. Neočekivani događaji, brojna pitanja i na kraju svega jedna priča koja će promijeniti mnoge živote.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar