Stilus Knjiga
Evo ovako ćemo..smatram da nema smisla prepričavati radnju jer već postoje recenzije prije ove, a biti će ih i nakon ove, koje u detalje prikažu sve što se u romanu zbiva i kako god vi to prikazali već jedna rečenica postaje spojler. Nema tu sredine, ili pišem ili ne pišem, jednostavno se ova recenzija ne može drugačije odraditi već na način da se ideravno u glavu. Tema romana je zlostavljanje i to se skuži na prvim stranicama ove priče, tako da, ja to neću skrivati pa govoriti da se tu radi o nekim tajnama ili teškoj temi već idem direktno pa kome pravo, kome krivo. Isto tako već sa početka zna se da jedna četrnaestogodišnjakinja živi sama sa ocem u šumi. Dovoljno? Već? E pa ako ste znatiželjni kao ja i dobrog želuca te čeličnih živaca onda nastavljate čitati, ako ste slabog srca tu se ova priča za vas prekida. Empatična sam i ja, ali znatiželja je ovoga puta pobijedila i morala sam čitati dalje, morala sam saznati ima li tome kraja, ima li tu ikakve nade za to dijete.
Znači o radnji nećemo dalje onako kako to inače pišem, već idemo malo dublje. Upoznajemo dijete koje je odgajano na potpuno netipičan način, puške i pištolji su joj igračke, odgojena je da se zna obraniti pa i sama uloviti večeru, zapravo je poprilično pametna, ali međuljudski odnosi ravni su joj nuli. Ne druži se sa nikim, ne priča puno i ona misli kako je to posve normalno jer drugačiji život ne poznaje. Usađena joj je misao kako je otac voli i sve što čini za njezino je dobro. Stvarno? To je jedino što se mogu pitati, a i dodati komentar- jadno dijete. Da, to je tipično za zlostavljače, žrtvu drže blizu sebe, ne nude im nikakve opcije, ne pokazuju kako izgleda bolje, a žrtve, još pogotovo ovako mlade koje ne znaju za ništa drugo, prihvaćaju stvari takve kakve jesu i postaju privržene svojim zlostavljačima.
Ma za ime svega proplakala sam pola knjige, ali čitala sam dalje.
Nema tu određenog žanra za ovaj roman iako će mnogi reći kako je to psihološki triler, ali ima tu svega, ima drame, ima emocija koje paraju srce, a ima i psiholoških analiza koje izviru iz većine rečenica, tako da nemojte se oslanjati na žanr već na temu i poantu cijele priče. Kako reagiraju žrtve u pojedinim situacijama? Kako se nose sa svojim emocijama? Zašto se žrtve ne mogu maknuti od svojih zlostavljača već postaju privržene istima? Odgovori na ova pitanja slikovito su prikazani u romanu „Najdraže moje“ jer kroz dijaloge koji prenose na papri i pola ljudske duše spoznajemo bol, patnju i tešku unutarnju borbu. U ovom je to slučaju jedna djevojčica koja će tek nakon što se počne družiti sa svojim vršnjacima saznati kako osim njenog pakla postoji i raj, a onda će nešto probati promijeniti. Ta djevojčica postaje djevojka koja će pokušati promijeniti svoju stvarnosti i pokazati neizrecivu hrabrost.
Ja vam preporučam čitanje ovoga romana, čisto da vidite kolika je snaga u ljudima, ali i kolika je bol u ovome svijetu prisutna. Naoružajte se strpljenjem, biti će to mučno i teško putovanje, ali borba da se savlada iskonsko zlo moguća je. Knjiga je ovo koja će vam pokazati kako izgleda svijet pun razočaranja, a opisi divlje prirode unijeti će u vaše srce istovremeno i ljepotu i strah. Krivnja, neznanje i bol, pretvaraju se u spoznaju, nadu i hrabru borbu. Vrijedi se boriti iako nas prošlost zauvijek prati, isplati se i ovo pročitati, budite i vi hrabri.
Recenziju napisala Sandra Avar
Evo ovako ćemo..smatram da nema smisla prepričavati radnju jer već postoje recenzije prije ove, a biti će ih i nakon ove, koje u detalje prikažu sve što se u romanu zbiva i kako god vi to prikazali već jedna rečenica postaje spojler. Nema tu sredine, ili pišem ili ne pišem, jednostavno se ova recenzija ne može drugačije odraditi već na način da se ideravno u glavu. Tema romana je zlostavljanje i to se skuži na prvim stranicama ove priče, tako da, ja to neću skrivati pa govoriti da se tu radi o nekim tajnama ili teškoj temi već idem direktno pa kome pravo, kome krivo. Isto tako već sa početka zna se da jedna četrnaestogodišnjakinja živi sama sa ocem u šumi. Dovoljno? Već? E pa ako ste znatiželjni kao ja i dobrog želuca te čeličnih živaca onda nastavljate čitati, ako ste slabog srca tu se ova priča za vas prekida. Empatična sam i ja, ali znatiželja je ovoga puta pobijedila i morala sam čitati dalje, morala sam saznati ima li tome kraja, ima li tu ikakve nade za to dijete.
Znači o radnji nećemo dalje onako kako to inače pišem, već idemo malo dublje. Upoznajemo dijete koje je odgajano na potpuno netipičan način, puške i pištolji su joj igračke, odgojena je da se zna obraniti pa i sama uloviti večeru, zapravo je poprilično pametna, ali međuljudski odnosi ravni su joj nuli. Ne druži se sa nikim, ne priča puno i ona misli kako je to posve normalno jer drugačiji život ne poznaje. Usađena joj je misao kako je otac voli i sve što čini za njezino je dobro. Stvarno? To je jedino što se mogu pitati, a i dodati komentar- jadno dijete. Da, to je tipično za zlostavljače, žrtvu drže blizu sebe, ne nude im nikakve opcije, ne pokazuju kako izgleda bolje, a žrtve, još pogotovo ovako mlade koje ne znaju za ništa drugo, prihvaćaju stvari takve kakve jesu i postaju privržene svojim zlostavljačima.
Ma za ime svega proplakala sam pola knjige, ali čitala sam dalje.
Nema tu određenog žanra za ovaj roman iako će mnogi reći kako je to psihološki triler, ali ima tu svega, ima drame, ima emocija koje paraju srce, a ima i psiholoških analiza koje izviru iz većine rečenica, tako da nemojte se oslanjati na žanr već na temu i poantu cijele priče. Kako reagiraju žrtve u pojedinim situacijama? Kako se nose sa svojim emocijama? Zašto se žrtve ne mogu maknuti od svojih zlostavljača već postaju privržene istima? Odgovori na ova pitanja slikovito su prikazani u romanu „Najdraže moje“ jer kroz dijaloge koji prenose na papri i pola ljudske duše spoznajemo bol, patnju i tešku unutarnju borbu. U ovom je to slučaju jedna djevojčica koja će tek nakon što se počne družiti sa svojim vršnjacima saznati kako osim njenog pakla postoji i raj, a onda će nešto probati promijeniti. Ta djevojčica postaje djevojka koja će pokušati promijeniti svoju stvarnosti i pokazati neizrecivu hrabrost.
Ja vam preporučam čitanje ovoga romana, čisto da vidite kolika je snaga u ljudima, ali i kolika je bol u ovome svijetu prisutna. Naoružajte se strpljenjem, biti će to mučno i teško putovanje, ali borba da se savlada iskonsko zlo moguća je. Knjiga je ovo koja će vam pokazati kako izgleda svijet pun razočaranja, a opisi divlje prirode unijeti će u vaše srce istovremeno i ljepotu i strah. Krivnja, neznanje i bol, pretvaraju se u spoznaju, nadu i hrabru borbu. Vrijedi se boriti iako nas prošlost zauvijek prati, isplati se i ovo pročitati, budite i vi hrabri.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar