Preskoči na glavni sadržaj

Colson Whitehead- Podzemna željeznica


„Podzemna željeznica“ roman je o robovima sa plantaže pamuka u Georgiji, o tome kako su svi redom bili nekoliko puta prodavani, kako svakoga dana teško rade i kako je njihov život zapravo samo preživljavanje. Na meti su vlasnika plantaže koji su bezobrazni i svakodnevica im je mučenje, silovanje i ubijanje crnaca. Rasizam na djelu u 19.stoljeću, a možemo i sami vidjeti koliko se tog rasizma i u današnje vrijeme zadržalo među nacijama i kao da velikog pomaka ni nema. I danas se viđa nepravda, a što su sve ljudi u stanju učiniti kako bi postigli svoje glupe ciljeve i ideale uopće neću ni komentirati.

„Nikad nisam vidjela bijelca kako pere pamuk-rekla je Cora. Prije nego sam došao u Sjevernu Karolinu, ja nikad nisam vidio ni rulju kako kida čovjeku ud po ud-rekao je Martin. Jednom kad to vidiš na vlastite oči, prestaneš govoriti što su ljudi kadri učiniti, a što ne.“

Cora je pobjegla sa te plantaže podzemnom željeznicom i od toga dana živi u nekom neizrečenom strahu jer za njom traga poznati lovac na odbjegle robove. Hoće li mu uspjeti pobjeći? Corina majka jedina mu je pobjegla i sada on ima potrebu smiriti vlastite duhove i naplatiti dugove loveći njenu kćer Coru. Ovo je roman o nepravdi, boli i strahu, a ponajprije ovo je roman gdje nema slobode jer čak i oslobođeni crnci nemaju prava na normalan život i, ovisno u kojoj se državi nalaze, zakon se o njihovim pravima mijenja.

„...Deklaracija o nezavisnosti...Sada kada je pobjegla i vidjela dio zemlje, Cora nije bila sigurna opisuje li uopće taj dokument išta stvarno. Amerika je bila duh iz mraka, kao i ona.“

Jeziva je ovo i teška priča puna zlostavljanja izopćenih duša koje samo čeznu za slobodom. A život na plantaži odvija se u neizvjesnosti dok se opasnost za robove nalazi na svakome koraku. Pojam jednakosti, društvenih normi i pravila iskaču iz svake rečenice, a zanimljiva radnja tjera vas da dalje čitate iako je tema bolna. „Podzemna željeznica“ daje brutalu i prikaz mnogih neostvarenih obećanja te pokazuje put prema slobodi. Daje nam jedan dio američke povijesti i pokazuje koliko smo daleko odmakli, a zapravo smo i dalje na istome mjestu jer i dalje ima rasizma, mučenja i zlostavljanja, i dalje ima straha i srama, ali sada ima i slobode, a borba je i dalje velika.

„Svi ljudi stvoreni su jednaki, osim ako odlučimo da nisi čovjek.“

Radnja je jako mučna, na sve strane krv ili smrt, težak rad ili potraga za novim životom. Sloboda je za mnoge nedostižna, ali tražena je. Sa likovima patite i nadate se boljem sutra, nadate se da će preživjeti ili barem pronaći novi smisao nakon što su godinama živjeli okruženi nasiljem. Potresna je to priča o ubijanju i sravnat će vas spoznaja da se sve to doista događalo te da je ta željeznica nekome čak i bila spas. Preporučam čitanje ove knjige jer pokazat će vam jednu mračnu i tešku stranu američke povijesti, a i naučiti će vas ponešto o slobodi.
Vorto Palabra

Recenziju napisala Sandra Avar


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Julia Quinn-"Kad je bio grešan"

Mozaik knjiga Mislim da mi je ovaj roman do sada najbolji iz serije o obitelji Bridgerton. Od samog početka bolan i težak, suze se prolijevaju i stvarno mislim da ne bi bilo fer govoriti vam o tih prvih 70 stranica jer bio bi to prevelik spojler, ali taj uvod definitivno je prekretnica u životima Michaela i Francesce koji su u samo jednom trenu spoznali bol, patnju i   veliki gubitak. Da trebalo se to dvoje naći, ali cijena koju su već u startu platili možda je bila mrvicu previsoka. „U svačijem životu postoji neka prekretnica. Trenutak tako značajan, tako prodoran i jasan da ga čovjek osjeti kao udarac u prsa od kojeg ostaje bez zraka, te čovjek zna, bez i najmanje natruhe sumnje zna, kako njegov život više nikada neće biti isti.“ Michael je od prvog pogleda na Francescu zaboravio svoje razvratništo i zaljubio se u nju, u ženu svoga rođaka. Šutio je i volio je beskrajno nikada ne pokazujući svoje osjećaje prema njoj, nikada joj ne priznajući koliko je uistinu voli, a volio ju je i

Jojo Moyes-"Djevojka koju si ostavio za sobom"

Profil Godina je 1916., Prvi Svjetski rat, Francuska je okupirana, Nijemci tlače i uništavaju domove Francuza, a u tom je vrtlogu straha Sophie, mlada hrabra žena, čiji je muž odveden u logor, odlučna kako će pod svaku cijenu spasiti svoj gradić od pošasti okupacije. Njen dom Nijemci odaberu za mjesto na kojem će večerati i opskrbe je namjernicama kako   bi kuhala slasne obroke za Herr Kommandanta i njegove časnike. Nije sretna zbog toga, prijatelji joj prestaju biti prijatelji, klevetaju je i osuđuju bez ijednog pitanja, svi su sigurni kako Sophie pomaže Nijemcima, ali ona se samo bori za opstanak. I koliko god sebe uvjerava kako neće stati ni pod koju cijenu na stranu neprijatelja, ona se ipak malo previše zbliži sa Herr Kommandantom i tada Sophie učini strašnu pogrešku. Čin koji je predvidjela, a ipak upala u klopku, naveo ju je da preispituje svoje odluke u detalje, ali povratka nije bilo, učinjeno se ne može ispraviti. Vraćamo se u sadašnjost gdje upoznajemo Liv koju je muž pe

Kristin Hannah- "Divlja djevojčica"

Jednog se dana u malom gradiću pojavi djevojčica, ona ne govori, prljava je i neuhranjena, u naručju drži štene vuka, a na tijelu ima ožiljke vezivanja. Pronalazi je lokalna policija i naravno čine sve kako bi saznali njezin identitet, te smatraju kako bi bilo najbolje da sa djevojčicom radi psiholog.  Julia je psihologinja koja je i sama nedavno doživjela trage diju i ostala ispunjena samoćom, a dolaskom Alise u njen dom stvari se brzo promijene i Julia mora potisnuti svoje osjećaje i posegnuti u dušu izgubljenog i uplašenog djeteta. Nitko ne zna da li je djevojčica bila ostavljena u šumi, izgubljena ili možda oteta, ali policija čini sve kako bi saznali tko je zapravo ona i što joj se dogodilo. U toku već vidnog napretka male djevojčice Alise pojavljuje se njezin biološki otac, osuđeni ubojica i traži da mu Julia, koju je Alisa jako zavoljela, vrati kćer. Hoće li Julia vratiti Alisu ocu? Kako će Alisa reagirati na Julijine pokušaje socijalizacije i hoće li ikada postati normalno dije