Nemam običaj ovo raditi, odnosno pisati recenzije ili osvrte za knjige koje su odabrane za moj Book club prije nego o njima raspravim sa svojim curama, ali eto sada jednostavno želim i imam potrebu jer imamo dva klasika od kojih sam se u jedan zaljubila, a od drugog skoro onesvijestila od dosade. Evo mojih kratkih dojmova, jedna preporuka za klasik koji to doista zaslužuje i jedna kritika za nešto što, ako se mene pita, a ne pita me se, nije ništa wow, a vi raspalite po komentarima, samo izostavite ono „Kako možeš pljuvati po klasiku/književnoj senzaciji/bilo čemu napisanom?“ jer to sam već čula pa dajte nešto novo.
Harper Lee- Ubiti pticu rugalicu
Predivna i do suza dirljiva priča o djevojčici koja tek upoznaje svijet i koja pojma nema što je to rasizam. Kroz njene oči vidjet ćete jedan gradić u kojem bijelci žive krivim očima promatrajući crnce, a sve se događa na američkom Jugu nekih minulih godina. Scout na posve nevin, otvoren i oštar način pokazuje koliko su ljudi čudna bića i čudi se njihovim sebičnim životima. Ona želi pripadati ljudima gdje nema netrpeljivosti i rasnih predrasuda, gdje nije važno jesi li siromah ili bogataš, ali važna joj je sreća.
„Ubiti pticu rugalicu“ priča je o snazi, požrtvovnosti i hrabrosti, cijela je knjiga borba za pravo i pravdu, a emocionalna radnja odražava način na koji postići samokontrolu u trenucima kada gubimo razum. Priča je to o savjesti i koliko krivi potezi mogu utjecati ne samo na nas već i na osobe koje volimo. Što je i u kojem trenutku bolje odabrati i imamo li uopće izbora? Roman me nekoliko puta rasplakao jer tužna je to priča o neshvaćanju i pogrdni nazivi za ljude druge boje kože naveli su me na nemoć i bijes.
Ovo je knjiga koja istovremeno osuđuje i oslobađa, daje kaznu i pokoru i izražava neizmjernu ljubav jednog oca prema svojoj djeci i njegovo poštovanje toliko je da može i za milijune drugih vidjeti pravdu tamo gdje je drugi osuđuju. Svakako vam preporučujem ovaj klasik i zaslužuje počasno mjesto od sada nadalje na mojoj polici te ću svakako pročitati i nastavak „Idi, postavi stražara“ gdje je naša mala junakinja Scout već odrasla žena i spremna za nove pobjede.
Emily Bronte-Orkanski visovi
Meni je ovo jako klimav klasik. Čitala sam ga u srednjoj školi i pamtim ga kao dosadnu knjigu, sada sam ponovila gradivo i potvrdila da je knjiga doista dosadna i jako naporna. Meni je to sve jednostavno bilo previše, previše sumornih opisa, previše tmurna, previše gotički mračna knjiga i nadasve jako depresivna. Opisana je neostvarena ljubav, neostvareni snovi, ali svemu tome dodano je previše patetike. Sve to bilo mi je užasno depresivno i već po drugi puta mučila sam se sa knjigom, ali izgurala sam čitanje do kraja jer ipak je to klasik i ipak mi je to lektira za Book club.
Knjigu kao klasik poštujem, ali kao roman dajem mu slabašnu dvojku zbog silne patnje. Ima tu i ponešto dobrih stvari, recimo odlična poruka o surovosti, neodlučnosti i rizicima. Dobro je obrađena usamljenost u gomili, osornost i odbacivanje, a naslovnica je predivna. I to je to što imam dobroga za reći o knjizi. Ostalo je njah, ništa posebno, samo ljubić i to nimalo sretan. Kužim da ima toga doista u životu, ali ovo sve dramatiziranje bilo mi je skroz nepotrebno za čitanje. I „ljubav nikada ne umire“ doista je točna tvrdnja, ali ovdje je to prešlo sve granice normalnog.
Osvrte napisala Sandra Avar
Harper Lee- Ubiti pticu rugalicu
Predivna i do suza dirljiva priča o djevojčici koja tek upoznaje svijet i koja pojma nema što je to rasizam. Kroz njene oči vidjet ćete jedan gradić u kojem bijelci žive krivim očima promatrajući crnce, a sve se događa na američkom Jugu nekih minulih godina. Scout na posve nevin, otvoren i oštar način pokazuje koliko su ljudi čudna bića i čudi se njihovim sebičnim životima. Ona želi pripadati ljudima gdje nema netrpeljivosti i rasnih predrasuda, gdje nije važno jesi li siromah ili bogataš, ali važna joj je sreća.
„Ubiti pticu rugalicu“ priča je o snazi, požrtvovnosti i hrabrosti, cijela je knjiga borba za pravo i pravdu, a emocionalna radnja odražava način na koji postići samokontrolu u trenucima kada gubimo razum. Priča je to o savjesti i koliko krivi potezi mogu utjecati ne samo na nas već i na osobe koje volimo. Što je i u kojem trenutku bolje odabrati i imamo li uopće izbora? Roman me nekoliko puta rasplakao jer tužna je to priča o neshvaćanju i pogrdni nazivi za ljude druge boje kože naveli su me na nemoć i bijes.
Ovo je knjiga koja istovremeno osuđuje i oslobađa, daje kaznu i pokoru i izražava neizmjernu ljubav jednog oca prema svojoj djeci i njegovo poštovanje toliko je da može i za milijune drugih vidjeti pravdu tamo gdje je drugi osuđuju. Svakako vam preporučujem ovaj klasik i zaslužuje počasno mjesto od sada nadalje na mojoj polici te ću svakako pročitati i nastavak „Idi, postavi stražara“ gdje je naša mala junakinja Scout već odrasla žena i spremna za nove pobjede.
Emily Bronte-Orkanski visovi
Meni je ovo jako klimav klasik. Čitala sam ga u srednjoj školi i pamtim ga kao dosadnu knjigu, sada sam ponovila gradivo i potvrdila da je knjiga doista dosadna i jako naporna. Meni je to sve jednostavno bilo previše, previše sumornih opisa, previše tmurna, previše gotički mračna knjiga i nadasve jako depresivna. Opisana je neostvarena ljubav, neostvareni snovi, ali svemu tome dodano je previše patetike. Sve to bilo mi je užasno depresivno i već po drugi puta mučila sam se sa knjigom, ali izgurala sam čitanje do kraja jer ipak je to klasik i ipak mi je to lektira za Book club.
Knjigu kao klasik poštujem, ali kao roman dajem mu slabašnu dvojku zbog silne patnje. Ima tu i ponešto dobrih stvari, recimo odlična poruka o surovosti, neodlučnosti i rizicima. Dobro je obrađena usamljenost u gomili, osornost i odbacivanje, a naslovnica je predivna. I to je to što imam dobroga za reći o knjizi. Ostalo je njah, ništa posebno, samo ljubić i to nimalo sretan. Kužim da ima toga doista u životu, ali ovo sve dramatiziranje bilo mi je skroz nepotrebno za čitanje. I „ljubav nikada ne umire“ doista je točna tvrdnja, ali ovdje je to prešlo sve granice normalnog.
Osvrte napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar