Bio bi ovo moj prvi susret s Ragnarovim krimićima i poprilično sam zadovoljna, čak štoviše, ugodno iznenađena jer nisam imala prilike do sada ništa njegovo čitati pa samim time nisam imala uvid u to što on i kako piše. A piše doista fantastično, mračno i oštro. Likovi svi udaraju u glavu, nitko ne okoliša i nitko ne govori istinu. Baš zeznuto, zar ne? A priča ide ukratko ovako...
Policajci istražuju zločin koji se dogodio prije pedeset godina i to čisto slučajno, a ispada da su zagrebli samo površinu jer kada krenu čeprkati pronaći će tajne čuvane godinama i smrti koje lede krv u žilama. Svakako će pronaći i poneku mističnu priču o duhovima u kombinaciji sa svojim već ionako kaotičnim životom. Također, imaju i neke nove slučajeve koje moraju rješavati, a u svemu ih prati novinarka koja jako voli neobične i mračne slučajeve.
Znači, imamo smrtni slučaj iz prošlosti, a tome pridodajte smrtonosni virus i izolaciju (opet se nekako povezujemo s trenutnom situacijom u svijetu), jednu otmicu djeteta i prošlosti koje stvaraju pritisak. Jezivo je sve i tmurno što nije ništa čudno jer to je serijal nazvan „Mračni Island“, a opisi vjerno prikazuju tamošnji život, bijedu i pomanjkanje veselja. Dobije se dojam da su si ljudi oduzimali živote jer se nisu mogli nositi s depresivnim sivilom života na Islandu, ali nije to sve baš tako kako na prvu izgleda. Nešto je i u uspomenama, nešto u davno napisanim pričama, a ima tu čak i neobjašnjive ljubavi prema Islandu, kršu, hladnoći i izolaciji pa kada pročitate i autorovu bilješku sve će vam biti puno jasnije.
Radnja ide bez žurbe, slojevito i tečno pa je zapravo puno toga rečeno u manje od 300 stranica. Misterijima, elegancijom i pametnim opaskama vuče na romane Agathe Christie, a mnogi elementi kao što su sumnjive smrti, intrige, otmica i karantena donose neočekivane obrate i puno pitanja. Ovo je treći roman serijala i preporučujem jer pitko je, precizno, vjerno opisano, odlično osmišljeno i ako ste ljubitelj krimi priča definitivno je to roman za vas. Možda još da nadodam kako sam zbog kratkog vodiča kroz izgovor islandskih imena lakše pratila sve likove jer nisam morala izmisliti im nadimke nego sam čitala njihova prava imena s pravilnim izgovorom.
Kome je Ragnar posvetio ovaj roman i što je iz romana stvarnost, a što fikcija te kako su se riješili slučajevi smrti i otmice saznajte sami i vjerujem da će vam biti napeto i zanimljivo kao i meni.
Znanje
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar