Izdanje ALGORITAM
Ovu recenziju jednostavno moram započeti citatima uz koje sam se nasmijala već sa prvom stranicom ovog ozbiljnog romana.
„...Ne možete ni zamisliti koliko smo mlijeka dobivali. Mogli smo napuniti kantu samo jednim mlazom...“
„A volovi? Imali smo takve volove da su dva po dva vukli plug snažnije od kombajna.“
A još sam se više nasmijala svaki puta kada je autor napisao- „Što je, smijete se? Ne vjerujete?“ -pa nam u detalje objasnio kako je sve to izgledalo u obitelji Peruzzi.
Priča je ovo o hrabrom stricu Pericleu koji se svojim doprinosom uspio prema vrhu Fašističke stranke i vjerno izvršavao njene zapovijedi. Bio je pametan i okretan i znao je kako natjerati ljude da mu vjeruju. Da vam ne nabrajam sva imena te mnogobrojne obitelji, recimo samo da je tu bilo onih nježnih i strogih, pa onih tihih, privrženih i radišnih, a bilo je i dobrih, ali u duši pakosnih i opasnih za okolinu. Svakako je za spomenuti Pericleova supruga Armida, žena divnog i velikog srca, ljubavi kojoj nema kraja i duše čiste prepune suosjećanja. Ali bio je tu i jedan nećak koji je bio nadasve pravedan, ali i uzrok velike nesreće. Kakve nesreće? E to vam ne želim otkriti, saznajte sami.
„Djecu pravite jer su vam potrebna, a što ste siromašniji, to su vam potrebnija; kada ste bogati, onda vam je dovoljno malo djece.“
Priča je to o siromaštvu i gladi, a kako kaže autor, obitelj Peruzzi je izmišljena, ali njihova se priča sigurno nekome dogodila i neka gledamo na nju kao na istiniti događaj. Saznajemo puno o obitelji Peruzzi i njihovim životima prije i poslije rata. O reformistima isto saznajemo brdo stvari te o njihovom djelovanju „korak po korak“, ali puno nam se stvari otkriva i o katolicima koji nisu imali pravo glasa te bili izvan političkog života. Bilo je jako aktualno odrubljivanje glava prije i desetkovanja u ratu i kaže autor- „U ono se vrijeme stvarno nisu šalili.“
Priča nas vodi kroz nekoliko faza života strica Periclea koji je bio buntovan dječak pa se čak sukobio i sa mladim i nadobudnim popom, a došlo je i do potezanja noževa. Pa kako je među djecom i Pericle poslan u rat. Da, počeo je 1.svjetski rat, nemiri su zavladali Italijom, kaos na sve strane i činjenica kako je do rata došlo zbog mnogih sukoba interesa. Tu se razvija i priča o Mussoliniju te njegovoj reformi, ali i njegova povezanost sa obitelji Peruzzi, a posebno sa Pericleom koji čak ni pred Mussolinijem nije mogao zavezati jezik pa mu je rekao svoje poimanje rata, odnosno razliku između rata u Libiji i 1.svjetskog rata: „Onaj prije, rat u Libiji, bio je agresija, a mi smo bili bogatuni u odnosu na njih i išli smo napasti siromašnije. Sada smo siromasi i idemo napasti bogatune.“
„Mussolinijev kanal“ zapravo je divno ispričana priča o talijanskoj prošlosti i njenoj nemirnoj povijesti. Vrlo je to ozbiljna i realna priča ispričana na neobičan način sa umjerenom dozom humora i činjenicama koje su zapanjujuće. Roman nam govori o Mussolinijevom isušivanju močvarne doline u blizini Rima i pretvaranje istog u obradivo tlo gdje su vremenom niknuli novi gradovi, a sam Mussolinijev kanal bio je kako autor kaže „žila kucavica.“ Stanovništvo je na to područje privučeno obećanjima o vlastitom komadu zemlje pa su tisuće ljudi naselile to područje, a među njima i obitelj Peruzzi. Sve ovo što sam vam ispričala tek je početak ove priče, a ostalo sami saznajte sve o toj obitelji u ovom zanimljivom i dramatičnom romanu koji talijansku povijest prikazuje veoma autentično.
Recenziju napisala Sandra Avar
Ovu recenziju jednostavno moram započeti citatima uz koje sam se nasmijala već sa prvom stranicom ovog ozbiljnog romana.
„...Ne možete ni zamisliti koliko smo mlijeka dobivali. Mogli smo napuniti kantu samo jednim mlazom...“
„A volovi? Imali smo takve volove da su dva po dva vukli plug snažnije od kombajna.“
A još sam se više nasmijala svaki puta kada je autor napisao- „Što je, smijete se? Ne vjerujete?“ -pa nam u detalje objasnio kako je sve to izgledalo u obitelji Peruzzi.
Priča je ovo o hrabrom stricu Pericleu koji se svojim doprinosom uspio prema vrhu Fašističke stranke i vjerno izvršavao njene zapovijedi. Bio je pametan i okretan i znao je kako natjerati ljude da mu vjeruju. Da vam ne nabrajam sva imena te mnogobrojne obitelji, recimo samo da je tu bilo onih nježnih i strogih, pa onih tihih, privrženih i radišnih, a bilo je i dobrih, ali u duši pakosnih i opasnih za okolinu. Svakako je za spomenuti Pericleova supruga Armida, žena divnog i velikog srca, ljubavi kojoj nema kraja i duše čiste prepune suosjećanja. Ali bio je tu i jedan nećak koji je bio nadasve pravedan, ali i uzrok velike nesreće. Kakve nesreće? E to vam ne želim otkriti, saznajte sami.
„Djecu pravite jer su vam potrebna, a što ste siromašniji, to su vam potrebnija; kada ste bogati, onda vam je dovoljno malo djece.“
Priča je to o siromaštvu i gladi, a kako kaže autor, obitelj Peruzzi je izmišljena, ali njihova se priča sigurno nekome dogodila i neka gledamo na nju kao na istiniti događaj. Saznajemo puno o obitelji Peruzzi i njihovim životima prije i poslije rata. O reformistima isto saznajemo brdo stvari te o njihovom djelovanju „korak po korak“, ali puno nam se stvari otkriva i o katolicima koji nisu imali pravo glasa te bili izvan političkog života. Bilo je jako aktualno odrubljivanje glava prije i desetkovanja u ratu i kaže autor- „U ono se vrijeme stvarno nisu šalili.“
Priča nas vodi kroz nekoliko faza života strica Periclea koji je bio buntovan dječak pa se čak sukobio i sa mladim i nadobudnim popom, a došlo je i do potezanja noževa. Pa kako je među djecom i Pericle poslan u rat. Da, počeo je 1.svjetski rat, nemiri su zavladali Italijom, kaos na sve strane i činjenica kako je do rata došlo zbog mnogih sukoba interesa. Tu se razvija i priča o Mussoliniju te njegovoj reformi, ali i njegova povezanost sa obitelji Peruzzi, a posebno sa Pericleom koji čak ni pred Mussolinijem nije mogao zavezati jezik pa mu je rekao svoje poimanje rata, odnosno razliku između rata u Libiji i 1.svjetskog rata: „Onaj prije, rat u Libiji, bio je agresija, a mi smo bili bogatuni u odnosu na njih i išli smo napasti siromašnije. Sada smo siromasi i idemo napasti bogatune.“
„Mussolinijev kanal“ zapravo je divno ispričana priča o talijanskoj prošlosti i njenoj nemirnoj povijesti. Vrlo je to ozbiljna i realna priča ispričana na neobičan način sa umjerenom dozom humora i činjenicama koje su zapanjujuće. Roman nam govori o Mussolinijevom isušivanju močvarne doline u blizini Rima i pretvaranje istog u obradivo tlo gdje su vremenom niknuli novi gradovi, a sam Mussolinijev kanal bio je kako autor kaže „žila kucavica.“ Stanovništvo je na to područje privučeno obećanjima o vlastitom komadu zemlje pa su tisuće ljudi naselile to područje, a među njima i obitelj Peruzzi. Sve ovo što sam vam ispričala tek je početak ove priče, a ostalo sami saznajte sve o toj obitelji u ovom zanimljivom i dramatičnom romanu koji talijansku povijest prikazuje veoma autentično.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar