Profil
Odelle je dvadesetšestogodišnja djevojka koja je sa prijateljicom Cynthiom doselila u London u potrazi za boljim životom i boljim prilikama, a pronašla je smrdljivi grad, nemir i posao koji je mrzila. Rad u prodavaonici cipela bio je sve samo ne ono što je ona željela, pa je nakon pet godina napokon dobila bolju priliku i napustila posao u prodavaonici. Počela je raditi kao daktilografkinja u umjetničkoj galeriji i napokon je bila sretna, a usput je pisala pjesme o ljubavi. A onda je na Cynthinom vjenčanju upoznala njega pomalo izgubljenog, istodobno sigurnog u sebe i spremnog za bijeg i sve je dobilo drugi smisao. Lawrie je stalno bio tu negdje gdje je Odelle osjećala prazninu, tup osjećaj nakon što joj se cimerica i najbolja prijateljica odselila i udaljila od nje i kada su zamrli njihovi susreti zbog glupog ponosa. A on, imao je jednu sliku i donio ju je u Odelleinu galeriju što je izazvalo šok i nevjericu Odelleinim poslodavcima.
Nadalje se vraćamo 30 godina unatrag gdje upoznajemo Olive, devetnaestogodišnju djevojku koja čezne za umjetnošću, želi biti slikarica u svijetu gdje se poštuju samo „muški umjetnici“ i želi pronaći sebe u svom tom ništavilu majčine „bolesti“ i očeve rezigniranosti. Slikanje je njena velika ljubav, njen bijeg iz svakodnevice, ali slike na početku pokazuje samo sluškinji Teresi koja je potiče da svijetu obznani svu tu ljepotu koju skrivaju njene slike protkane srećom i neovisnošću. Činjenicu da se prijavila na akademiju nije rekla nikome, isto kao ni da je primljena. A tada se u Olive nešto pomaknulo, u trenu kada je ugledala Isaaca znala je da je to ono pravo, našla je svoju inspiraciju, svoje oslobođenje, sve ono svoje skriveno što bi jedna umjetnička duša mogla poželjeti, pronašla je muzu. Ali onda je Teresa učinila nešto nezamislivo i ovaj je trojac bio uvučen u mrežu gadnih laži.
„Život je bio niz prilika za preživljavanje, a da bi se preživjelo, trebalo je lagati, stalno- jedni drugima i sami sebi.“
Sivilo Londona i grozne kiše čista su suprotnost živopisnim ljepotama i suncu Španjolske i njenim predivnim krajolicima. I dok ova priča progovara o žudnji, ljubavi i opsesiji, zaluđeni likovi stvorit će pregršt preokreta i dinamičnu radnju svako malo protkati čistom euforijom prepunom iščekivanja. Tajne i laži pokopane godinama preokrenut će melankoličnu radnju u dramatičan i napeti triler te stvoriti osjećaj nestrpljivosti i uznemirenosti, a sve elegantno upakirano sa kreativnošću, željom i ispunjenjem snova. Kakvu tajnu skriva Odelleina šefica Marjorie? Zašto ju je toliko potresla slika u rukama potpunog neznanca? I kakve veze imaju Olive i Teresa sa čuvenim slikama? Tajna za tajnom se reda, grickaju se noktići i polako se stranicu za stranicom nižu šokantna otkrića. Hoće li se napokon otkriti istina o čuvenim slikama španjolskog slikara?
„Muza“ će vas zavesti i uznemiriti, povesti vas na putovanje života obavijeno tajnama i strahom, strepit ćete, strepiti nad svime što se događa u ovoj priči jer sve što je izrečeno i učinjeno bolni su trzaji umjetnika koji teže za priznanjem, a kada to priznanje i slava dođu nastupa bol, ne zanesenost ili sreće, nego čista agonija jer laži će razoriti divnu iluziju. Svaki će se umjetnik pronaći u ovoj priči, jer umjetnici stvaraju, ali za koga? Stvaraju li za druge ili za sebe? Važno je stvarati za sebe i svoj užitak, za ispunjenje svojih snova i ako nas veseli stvarati za sebe možda smo tek tada spremni stvarati za druge. Ali samokritika nije toliko važna, zanemarite to, istupite, pokažite se svijetu, neka drugi kritiziraju jer kritika će vas učiniti boljima.
Odelle očajnički pokušava napisati kvalitetnu priču da pokaže pravu sebe, ali inspiracija joj nedostaje pa upotpunjava stranice pjesmama i čeka priliku da zasja, tako je i Olive slikala sa namjerom da jednoga dana usavrši svoj talent i stvori čaroliju u slici koja će dirnuti svijet. Šteta što su laži bile jače od talenta i što nije bilo dovoljno krivnje i hrabrosti, možda bi sve ispalo drugačije, možda bi pravi umjetnici ipak uz borbu mogli postati dio nečega većeg, dio društva kojem nisu pripadali, a mogli su. Definitivna i apsolutna preporuka za ovaj roman, burno, živopisno i jako napeto, svakako „must read“ i pritom čista uživancija koja se čita u jednome dahu.
Recenziju napisala Sandra Avar
Odelle je dvadesetšestogodišnja djevojka koja je sa prijateljicom Cynthiom doselila u London u potrazi za boljim životom i boljim prilikama, a pronašla je smrdljivi grad, nemir i posao koji je mrzila. Rad u prodavaonici cipela bio je sve samo ne ono što je ona željela, pa je nakon pet godina napokon dobila bolju priliku i napustila posao u prodavaonici. Počela je raditi kao daktilografkinja u umjetničkoj galeriji i napokon je bila sretna, a usput je pisala pjesme o ljubavi. A onda je na Cynthinom vjenčanju upoznala njega pomalo izgubljenog, istodobno sigurnog u sebe i spremnog za bijeg i sve je dobilo drugi smisao. Lawrie je stalno bio tu negdje gdje je Odelle osjećala prazninu, tup osjećaj nakon što joj se cimerica i najbolja prijateljica odselila i udaljila od nje i kada su zamrli njihovi susreti zbog glupog ponosa. A on, imao je jednu sliku i donio ju je u Odelleinu galeriju što je izazvalo šok i nevjericu Odelleinim poslodavcima.
Nadalje se vraćamo 30 godina unatrag gdje upoznajemo Olive, devetnaestogodišnju djevojku koja čezne za umjetnošću, želi biti slikarica u svijetu gdje se poštuju samo „muški umjetnici“ i želi pronaći sebe u svom tom ništavilu majčine „bolesti“ i očeve rezigniranosti. Slikanje je njena velika ljubav, njen bijeg iz svakodnevice, ali slike na početku pokazuje samo sluškinji Teresi koja je potiče da svijetu obznani svu tu ljepotu koju skrivaju njene slike protkane srećom i neovisnošću. Činjenicu da se prijavila na akademiju nije rekla nikome, isto kao ni da je primljena. A tada se u Olive nešto pomaknulo, u trenu kada je ugledala Isaaca znala je da je to ono pravo, našla je svoju inspiraciju, svoje oslobođenje, sve ono svoje skriveno što bi jedna umjetnička duša mogla poželjeti, pronašla je muzu. Ali onda je Teresa učinila nešto nezamislivo i ovaj je trojac bio uvučen u mrežu gadnih laži.
„Život je bio niz prilika za preživljavanje, a da bi se preživjelo, trebalo je lagati, stalno- jedni drugima i sami sebi.“
Sivilo Londona i grozne kiše čista su suprotnost živopisnim ljepotama i suncu Španjolske i njenim predivnim krajolicima. I dok ova priča progovara o žudnji, ljubavi i opsesiji, zaluđeni likovi stvorit će pregršt preokreta i dinamičnu radnju svako malo protkati čistom euforijom prepunom iščekivanja. Tajne i laži pokopane godinama preokrenut će melankoličnu radnju u dramatičan i napeti triler te stvoriti osjećaj nestrpljivosti i uznemirenosti, a sve elegantno upakirano sa kreativnošću, željom i ispunjenjem snova. Kakvu tajnu skriva Odelleina šefica Marjorie? Zašto ju je toliko potresla slika u rukama potpunog neznanca? I kakve veze imaju Olive i Teresa sa čuvenim slikama? Tajna za tajnom se reda, grickaju se noktići i polako se stranicu za stranicom nižu šokantna otkrića. Hoće li se napokon otkriti istina o čuvenim slikama španjolskog slikara?
„Muza“ će vas zavesti i uznemiriti, povesti vas na putovanje života obavijeno tajnama i strahom, strepit ćete, strepiti nad svime što se događa u ovoj priči jer sve što je izrečeno i učinjeno bolni su trzaji umjetnika koji teže za priznanjem, a kada to priznanje i slava dođu nastupa bol, ne zanesenost ili sreće, nego čista agonija jer laži će razoriti divnu iluziju. Svaki će se umjetnik pronaći u ovoj priči, jer umjetnici stvaraju, ali za koga? Stvaraju li za druge ili za sebe? Važno je stvarati za sebe i svoj užitak, za ispunjenje svojih snova i ako nas veseli stvarati za sebe možda smo tek tada spremni stvarati za druge. Ali samokritika nije toliko važna, zanemarite to, istupite, pokažite se svijetu, neka drugi kritiziraju jer kritika će vas učiniti boljima.
Odelle očajnički pokušava napisati kvalitetnu priču da pokaže pravu sebe, ali inspiracija joj nedostaje pa upotpunjava stranice pjesmama i čeka priliku da zasja, tako je i Olive slikala sa namjerom da jednoga dana usavrši svoj talent i stvori čaroliju u slici koja će dirnuti svijet. Šteta što su laži bile jače od talenta i što nije bilo dovoljno krivnje i hrabrosti, možda bi sve ispalo drugačije, možda bi pravi umjetnici ipak uz borbu mogli postati dio nečega većeg, dio društva kojem nisu pripadali, a mogli su. Definitivna i apsolutna preporuka za ovaj roman, burno, živopisno i jako napeto, svakako „must read“ i pritom čista uživancija koja se čita u jednome dahu.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar