Profil
Godina je 1916., Prvi Svjetski rat, Francuska je okupirana, Nijemci tlače i uništavaju domove Francuza, a u tom je vrtlogu straha Sophie, mlada hrabra žena, čiji je muž odveden u logor, odlučna kako će pod svaku cijenu spasiti svoj gradić od pošasti okupacije. Njen dom Nijemci odaberu za mjesto na kojem će večerati i opskrbe je namjernicama kako bi kuhala slasne obroke za Herr Kommandanta i njegove časnike. Nije sretna zbog toga, prijatelji joj prestaju biti prijatelji, klevetaju je i osuđuju bez ijednog pitanja, svi su sigurni kako Sophie pomaže Nijemcima, ali ona se samo bori za opstanak. I koliko god sebe uvjerava kako neće stati ni pod koju cijenu na stranu neprijatelja, ona se ipak malo previše zbliži sa Herr Kommandantom i tada Sophie učini strašnu pogrešku. Čin koji je predvidjela, a ipak upala u klopku, naveo ju je da preispituje svoje odluke u detalje, ali povratka nije bilo, učinjeno se ne može ispraviti.
Vraćamo se u sadašnjost gdje upoznajemo Liv koju je muž perfekcionist zbog prerane smrti ostavio samu. Liv je žena za rutinu, sve radi u točno vrijeme, ne odstupa od trčanja, voli ritam života iako plaše je sitnice koje je svakodnevno podsjete na muža kao na primjer slika Djevojka koju si ostavio za sobom koju s vremena na vrijeme pogleda i zapita se zašto je David mislio da joj ona sliči. U vlastitoj se kući osjeća kao uljez, muku muči sa bankama jer u gadnoj je financijskoj situaciji, otac joj svojim dječjim ponašanjem komplicira život, a onda su tu još i ti trenuci samoće kada jednostavno više nije sposobna živjeti bez Davida. Da ne bi sve bilo jednostavno u njenom se kaosu pojavi Paul, bivši policajac koji traga za umjetninama koje su Nijemci ukrali Francuzima te ih vraća njihovim vlasnicima, odnosno njihovim potomcima. Liv i Paul se zbliže i prije nego Paul shvati kako se slika Djevojke nalazi upravo u Livinoj kući i sama spoznaja o tome sruši cijeli njihov tek stvoren mali svijet zaljubljivanja.
Što i kako dalje? Hoće li Liv uspjeti zadržati sliku Djevojke usprkos sudskim prijetnjama ili će je morati vratiti takozvanim vlasnicima? Ta joj slika puno znači i uvelike je podsjeća na Davida, ali može li se nositi sa pritiskom i troškovima suđenja? Ova sentimentalna priča odvodi nas stotinu godina unatrag gdje je Francuska osjetila bol, glad i tešku čizmu neprijatelja, sve je bilo to teško podnositi, a vjerujte teško je i o tome čitati. Konstantna knedla u grlu dok sam čitala o ljudima izgladnjelima do kostiju i hvala Bogu drugačija su sad vremena, ali i dalje ima sličnih boli. Nije ovaj roman, a ni recenzija nikakva nacionalna kritika, ali uvelike nam daje realno stanje toga doba, realne opise i nevjerojatnu snalažljivost glavnih likova.
Prvi dio knjige posvećen je Sophie, a drugi Liv, ali ako malo bolje pogledam obje su propatile i mnoge stvari istjerale na čisto, a da nisu nikada suzu u javnosti ispustile. Priča je to o snažnim ženama ne davnih dana nego svima nama u svim generacijama. Hrabrost se ponekad odražava u malim stvarima, ali pomiče brda. Koliko se Sophie borila da zadrži sliku djevojke koju je dobila od muža slikara na poklon, toliko se i Liv bori da je zadrži jer i ona ju je dobila od svoga muža na poklon i kreće bjesomučno istraživanje o porijeklu slike kako bi se saznala istina i kako bi pravda bila zadovoljena.
„Djevojka koju si ostavio za sobom“ emocionalna je priča koja ratno stanje, krađu i ponižavanja isprepliće sa sadašnjosti i jednom djevojkom koja shrvana boli i dalje iskreno voli. Priča je to koja uz okupaciju opisuje dvije ljubavne priče, istinsku ljubav koja ruši sve granice i dotakne nam srca, prodre nam u dušu i suze neočekivano kliznu niz lice. Volim Jojo kada piše o ovakvim temama jer iz ovakve se knjige vidi da je dušu dala u svaku napisanu riječ, da si je dala truda u istraživanju i vjerno nam predočila sve strahote koje su ljudi u to doba proživljavali. Iz ovoga mislim da vam je sve dalje jasno, itekako roman preporučam jer budi neku sentimentalnu crtu u vama i pokazuje što su prave vrijednosti i što uistinu trebamo cijeniti. A što se dalje odigralo sa slikom Djevojke i sa dvije naizgled izgubljene ljubavne priče saznajte sami u ovoj zamamnoj priči prožetoj naizmjenično suzama i smijehom.
Recenziju napisala Sandra Avar
Godina je 1916., Prvi Svjetski rat, Francuska je okupirana, Nijemci tlače i uništavaju domove Francuza, a u tom je vrtlogu straha Sophie, mlada hrabra žena, čiji je muž odveden u logor, odlučna kako će pod svaku cijenu spasiti svoj gradić od pošasti okupacije. Njen dom Nijemci odaberu za mjesto na kojem će večerati i opskrbe je namjernicama kako bi kuhala slasne obroke za Herr Kommandanta i njegove časnike. Nije sretna zbog toga, prijatelji joj prestaju biti prijatelji, klevetaju je i osuđuju bez ijednog pitanja, svi su sigurni kako Sophie pomaže Nijemcima, ali ona se samo bori za opstanak. I koliko god sebe uvjerava kako neće stati ni pod koju cijenu na stranu neprijatelja, ona se ipak malo previše zbliži sa Herr Kommandantom i tada Sophie učini strašnu pogrešku. Čin koji je predvidjela, a ipak upala u klopku, naveo ju je da preispituje svoje odluke u detalje, ali povratka nije bilo, učinjeno se ne može ispraviti.
Vraćamo se u sadašnjost gdje upoznajemo Liv koju je muž perfekcionist zbog prerane smrti ostavio samu. Liv je žena za rutinu, sve radi u točno vrijeme, ne odstupa od trčanja, voli ritam života iako plaše je sitnice koje je svakodnevno podsjete na muža kao na primjer slika Djevojka koju si ostavio za sobom koju s vremena na vrijeme pogleda i zapita se zašto je David mislio da joj ona sliči. U vlastitoj se kući osjeća kao uljez, muku muči sa bankama jer u gadnoj je financijskoj situaciji, otac joj svojim dječjim ponašanjem komplicira život, a onda su tu još i ti trenuci samoće kada jednostavno više nije sposobna živjeti bez Davida. Da ne bi sve bilo jednostavno u njenom se kaosu pojavi Paul, bivši policajac koji traga za umjetninama koje su Nijemci ukrali Francuzima te ih vraća njihovim vlasnicima, odnosno njihovim potomcima. Liv i Paul se zbliže i prije nego Paul shvati kako se slika Djevojke nalazi upravo u Livinoj kući i sama spoznaja o tome sruši cijeli njihov tek stvoren mali svijet zaljubljivanja.
Što i kako dalje? Hoće li Liv uspjeti zadržati sliku Djevojke usprkos sudskim prijetnjama ili će je morati vratiti takozvanim vlasnicima? Ta joj slika puno znači i uvelike je podsjeća na Davida, ali može li se nositi sa pritiskom i troškovima suđenja? Ova sentimentalna priča odvodi nas stotinu godina unatrag gdje je Francuska osjetila bol, glad i tešku čizmu neprijatelja, sve je bilo to teško podnositi, a vjerujte teško je i o tome čitati. Konstantna knedla u grlu dok sam čitala o ljudima izgladnjelima do kostiju i hvala Bogu drugačija su sad vremena, ali i dalje ima sličnih boli. Nije ovaj roman, a ni recenzija nikakva nacionalna kritika, ali uvelike nam daje realno stanje toga doba, realne opise i nevjerojatnu snalažljivost glavnih likova.
Prvi dio knjige posvećen je Sophie, a drugi Liv, ali ako malo bolje pogledam obje su propatile i mnoge stvari istjerale na čisto, a da nisu nikada suzu u javnosti ispustile. Priča je to o snažnim ženama ne davnih dana nego svima nama u svim generacijama. Hrabrost se ponekad odražava u malim stvarima, ali pomiče brda. Koliko se Sophie borila da zadrži sliku djevojke koju je dobila od muža slikara na poklon, toliko se i Liv bori da je zadrži jer i ona ju je dobila od svoga muža na poklon i kreće bjesomučno istraživanje o porijeklu slike kako bi se saznala istina i kako bi pravda bila zadovoljena.
„Djevojka koju si ostavio za sobom“ emocionalna je priča koja ratno stanje, krađu i ponižavanja isprepliće sa sadašnjosti i jednom djevojkom koja shrvana boli i dalje iskreno voli. Priča je to koja uz okupaciju opisuje dvije ljubavne priče, istinsku ljubav koja ruši sve granice i dotakne nam srca, prodre nam u dušu i suze neočekivano kliznu niz lice. Volim Jojo kada piše o ovakvim temama jer iz ovakve se knjige vidi da je dušu dala u svaku napisanu riječ, da si je dala truda u istraživanju i vjerno nam predočila sve strahote koje su ljudi u to doba proživljavali. Iz ovoga mislim da vam je sve dalje jasno, itekako roman preporučam jer budi neku sentimentalnu crtu u vama i pokazuje što su prave vrijednosti i što uistinu trebamo cijeniti. A što se dalje odigralo sa slikom Djevojke i sa dvije naizgled izgubljene ljubavne priče saznajte sami u ovoj zamamnoj priči prožetoj naizmjenično suzama i smijehom.
Recenziju napisala Sandra Avar
Pozdrav prijatelji, moje ime je Anna Andreeva. Ovdje sam da prenesem dobru vijest potrebitima. Bio sam depresivan kad me supruga napustila zbog drugog muškarca, jer sam tražio da prestanem raditi jer sam imao rak i slomio sam se. Oduzela mi je kćerku jedinu, pa mi je jedina mogućnost bila da umrem, pokušao sam je nazvati, ali ona me ignorirala, poslao sam joj SMS i odjednom mi je odgovorila i rekla da je više ne zovem niti šaljem, pa jednog dana Ući ću u kontakt sa svojim prijateljem na Facebooku i sve sam mu objasnio, a on mi je rekao da je i ranije imao iste probleme, upoznao me s čarolijom za čaroliju koja se zove doktor Alaba, poslao mi je svoj osobni e -mail i kontaktirao sam ga putem [ dralaba3000@gmail.com] i brzo mi je odgovorio, objasnio sam mu svoje probleme i rekao mi je da se ne brinem što je to učinio za toliko ljudi koji nikada nisu vjerovali u magiju, ali pogriješio sam pokušavajući ga uvjeriti 24 sata da glumi čarolija i izliječi me od raka i nađi mi bolji posao i odjednom mi je poslao lijekove za svoju bolest, uzela sam ga samo 2 dana i bila sam slobodna. Sljedeći dan nisam mogao vjerovati svojim očima, netko mi je pokucao na vrata i nisam očekivao nikoga taj dan, odjednom je moja žena plakao i nisam mogao izdržati, molio sam se i tražio oproštaj, odmah sam nazvao me iz moje tvrtke u kojoj sam godinama radio, a unaprijeđen sam na mjesto direktora jedne tvrtke za paragone u SAD -u, molim vas pomozite mi zahvaliti dr. Alabi što mi je vratio sve što sam prije izgubio, možete ga kontaktirati i putem whatsappa / viber sa svojim telefonskim brojem: +1 (580) 373-2215.
OdgovoriIzbriši